Izborni stožer kod ef. Makića

Autor:

Bajke i basne nisam nešto kao osnovnoškolac volio. Ne volim ih ni danas, ali su u trendu… Većini ljudi je danas život prazan i teško se mire i sa često neugodnom stvarnosti. To je razlog da takvi počnu sami sebi stvarati bajkovitu sliku svijeta. Najviše me pisci takvih bajki podsjećaju na emisije kuharskog, ili natjecanja u pjevanju… Pa se onda takvi bore za dojam, a ne za istinu.

Sjećam se izbornih kampanja kad su za kontakt s javnošću bile presudne novine, pa poslije njih radio i televizija, a danas su društvene mreže… Zbog toga je ovaj naš lokalni kandidatski – eurosong dominantan na mrežama. Uglavnom u formi basne i bajke…

Ambicija da sjedne na čelo sanske opozicije, opredijelila je kandidata broj 2 – bivšeg ef. Zekotića da se upusti u javno natjecanje za tu poziciju. Moj Amir je već zauzeo prvu poziciju… Oni već imaju i svoj izborni stožer. Nalaze se kod Makića u dževarskoj džamiji… Bajkovita stvarnost koja ih neprestano prati, već je utvrdila da oni u tajnim anketama ubjedljivo vode. Pa će nas (SDA) i pobijediti… Čak nam već nude i razgovore o koaliranju…

Oni uglavnom žive u iracionalnom svijetu fejzbuka i instagrama a kampanja ih budnima drži 24 sata… Mislim da je korisno što su se oni pojavili na političkom nebu, jer ako ništa, ublažit će nam dosadu u dugim jesenjim i zimskim noćima. Oni već simuliraju obnašajuće prerogative vlasti… Muhamed meni otvoreno prijeti kako ću biti „uhapšen“… On, osim policijom, tvrdi da i pravosuđem upravlja… A hvali se kako mu je komesar Koričić informator.

A tema svih njihovih postova i objava sam ja… A ja još odluku donio nisam – hoću li se upustiti u borbu za načelničku poziciju ili ne? Ostavio sam to za kraj političke karijere, a to je još dugo, dugo, veoma dugo…

Ne znam da li bi se s njima zezao ili plakao nad njihovom političkom budućnošću. Oni nigdje ništa ne pišu o Ustavu, promjeni izbornog zakona, o projektima nigdje ni riječi, o programima ni slova. Jedina tema – sam ja. Bit njihove izborne taktike sam ja. Cilj – opet ja…

Za njih je sve izgleda nevažno marginalno – samo sam ja važan. Pa zar ništa naučili nisu iz iskustva onih koji me od ′98 napadaju… Pa gdje su oni danas??

Svaka se halatka, svako tehničko sredstvo, može iskoristiti dvostruko. Svaki halat može i graditi, a može i rušiti, ovisno tko ga koristi i s kojom namjerom.

Neki halat jezika i riječi zloupotrebljavaju i na vlastitu štetu. Oni to zadnji saznaju i sa nesagledivim posljedicama. A saznat će… Brzo… Prvi će vlastitu grešku saznati i spoznati moj Amir. On se upustio u nešto o čemu pojma nema.

Amir priznaje da mu Zekotić postove piše… A to smo već svi znali… Na kraju, svakom objavljenom Amirovom postu prethodi posjeta njega (Muhameda) i Arnela…

I Rifet (Hozan) me je neku noć preko Saje (Safeta) iz Miostraha ubjeđivao kako on nema ništa sa ovim novinarskim karikaturama na Sani. Kune se djecom da ih on ne financira, ali je i Rifet priznao i to da ih neko „drugi iz Cazina i Bihaća financira“… Rifet me ponovo ubijedio da je nevin, identično slučaju „zaostale“ Poljakinje Pauline. Slab sam na njega, vjerujem mu sve…

Dakle, njihova medijsko – portalska proizvodnja ne ovisi o potrebi da lokalna zajednica bude pravovremeno i istinito informirana nego od naručioca iz Cazina i Bihaća. Naravno, i od toga koliko im plate… A odgovornost prema lokalnoj zajednici, odgovornost prema građanima i inkluzivnim praksama u javnoj komunikaciji za njih su mrtvo slovo na papiru… Oni to zapravo ni ne razumiju…

Naime, ne rade oni to što rade iz ljubavi prema Hozanu, Masirači, Muji nego i iz ljubavi prema novcu. Iskren kakav jeste, Amir mi je priznao da je od Muje dobio lovu i uređaj za prisluškivanje (u autu)… Nazvao me je sa parkinga ispred općine, uznemiren, tražio da zovem Ilfada i Kljajića, da nam nešto važno želi reći. Pozvao sam ga da prvo svrati do mene. I došao je… Počeo je plačnih očiju da mi se pravda, objašnjava, kako su mu Mujo i Zekotić dali 2000 KM i uređaj za prisluškivanje. Suze su mu snažno lile, ridao je, rekao je da me „voli“i da zna „da sam pošten“, da me „nikad izdati neće“… Sreća pa sam taj sav plač i izljev emocija snimio u dnevnom boravku stana, gdje već dugo imam video – nadzor mojih unuka… Istovremeno mu već dugo pratim i dvorišni kućni ulaz…

Tresao se, pitao me je šta da radi? Rekao sam mu da treba procijeniti… Tako je i bilo, otišao je do naše Alme (Tulek), koja mu je resetirala (obrisala) sve do tada registrirane snimke, uzeo kovertu sa novcem i sve im (Muji i Zekotiću) vratio… Prvo su mu to odbijali primiti, a Zekotić je bio tada na Lukama pa su se rijeđe i sastajali…

Amir je bio nervozan, uznemiren, uplakan… Tvrdio mi je kako: „Zekotić ima moć hipnoze“i kako ga je doslovno „hipnotizirao i omađio“. Tako se Amir izrazio.A onda su oni kasnije povećali iznos, koverta je udebljala i Amir je prestao plakati. Počeo se „hipnotiziran“smijati… I usput „omađijan“hodati svakodnevno po sanskim kafanama i restoranima. Na posao uglavnom dolazio nije.

Osim financijske potpore, ponudili su mu da protiv mene i svojih dojučerašnjih kolega daje izjave pred istražiteljima MUP-a… I te mu je izjave sastavljao Zekotić. Jer je bivši efendija još u zatvoru donio odluku da krene u izdaju svojih dojučerašnjih kolega i prijatelja…

Oni za sada dobivaju redovne tranše, nešto su manje ali redovne. Amira povremeno i Kadirić „miloštom“ počasti… Jasno je i sa slike i videozapisa šta Amir u šajtov trpa… Na kraju i Amirov komšija mi je priznao čak i o kojem je iznosu milošte Kadirićeve riječ. Skroman iznos, baš je ovaj naš Kadirić u odnosu na široke ruke – Masiraču, Muju i Hozana prava tvrdica… Najsličniji komšiji Saleševiću…

Ostrašćeni lovom i drugim benifitima oni, dojučerašnji moji najbliži suradnici, iz dana u dan nemilosrdno „udaraju“ po meni… Oni više nemaju kud nego protiv mene i SDA…

Salve uvreda, mržnje i laži koje se svakodnevno produciraju, vodeći tzv. hibridne ratove po principu – dnevne masovne diskreditacije. Pa kad to iz dana u dan ponavljaju, nakon određenog vremena proglase pobjedu i zaustave rat, misleći kako je sve gotovo. I nikako da shvate da je gotovo kad ja kažem… A reći ću, neće dugo čekati…

A cijeli ovaj princip i moga medijskog „granatiranja“, način je da se skrene pažnja sa stvarnih problema i stvarnog kriminala, te i neviđene pljačke u režiji onih koji sve to plaćaju… A kasnije ću vam reći i tko su oni…  Imenom i prezimenom i dokazima…

Stalno ponavljanje uvredljivih, grozomornih tekstova na moj račun kako bi se impresionirali čitaoci, u mome slučaju  i po pravilu postiže suprotan efekat. Mene je zapravo politički afirmiralo „negativno“ novinarstvo.

Nikad Midhi i Avazu ne mogu zahvaliti u kolikoj su mjeri oni afirmirali moj politički rejting kroz tekstove pretjerivanja i laži.

 

P.S.Poštovani čitaoci, s obzirom da je naš Amir u nekoliko svojih postova objavio činjenice koje nemaju nikakve veze sa istinom i stvarnošću, a bome ni sa logikom, dužan sam vam ih pojasniti. U tekstu od 03. oktobra, kojeg su objavili on, Zekotić i Arnel iznešeno je niz materijalnih činjenica koje na ovaj način želim i demantirati.

Nikada ni jedan jedini mjesec nismo izostavili uplatu svih doprinosa za Amirovu plaću i ne vidim zaista razloga da on objavljuje nešto što je i po zakonu nemoguće. A po Zakonu o doprinosima F BiH (član 11.), decidno je naglašeno da ne možete isplatiti plaću a da istovremeno ne isplaćujete doprinose.

U godišnjem ovjerenom izvještaju prihoda za 2017. godinu (obrazac GIP – 1022) jasno se vidi uplata svih prihoda i doprinosa… Ovaj obrazac se predaje poreskoj upravi za svakog uposlenog u prva tri mjeseca naredne godine i on se ne može frizirati jer je sastavljen od mjesečnih isplatnih specifikacija, a koje svaki mjesec ovjerava poreska uprava.

Kada je riječ o velikim telefonskim računima, ističem slijedeće. Nikada SDA nije platila ni približno račun za fiksne i mobilne telefone, ni približno iznosu koji je Amir naveo (800 – 1000 KM). Za tri umrežena mobilna telefona, za dvije fiksne linije, internet i kablovsku, recimo za drugi mjesec je iznosio 376,35 KM za mobilne i 32,21 KM za fiksni, a za deveti mjesec (zadnji plaćeni) je iznosio sve skupa oko 400 KM, dakle identično.

Na Amirovu konstataciju kako mi kasnimo sa isplatom plaća zbog činjenice da smo podigli kredit, pa nam njegova otplata to onemogućava. Općinska organizacija SDA i uopće bilo koja politička stranka se ne može uopće zadužiti kreditno kod banaka. Dakle, mi nikakav kredit ne vraćamo, niti smo kakav dizali i zaista mi ove Amirove nebuloze nisu jasne niti logične…

Kada je riječ o Amirovoj plaći, nije istinit njegov navod kako su njegova primanja 600,00 KM. Želim vam reći da je njen pravi iznos 897,64 KM. Da Amir, kao i budžetski korisnici u skladu sa zakonom ostvaruje i pravo na topli obrok u iznosu od 8,00 KM dnevno, što je u prosjeku oko 160,00 KM. Amir ima i sva druga prava (regres, troškovi putovanja, mjesečna naknada za troškove telefona i dr.). Nikada nije išao na putovanja a da istovremeno nije dobivao naknade za putovanja (dnevnice, jelo i piće, eventualno troškovi noćenja i sl.). Amir je, dakle u prosjeku mjesečno iz budžeta stranke naplaćivao preko 1.200,00 KM, što je duplo više od njegove tvrdnje.

Uz sve to, Amiru sam redovito i sam pružao materijalnu podršku. Nikad on nije vlastita sredstva potrošio za bilo kakve troškove, a kad bi se to i desilo to bi mu kasnije refundirali.

Hoću, isto tako da znate poštovani sugrađani, da niti ja kao Predsjednik, niti sekretar stranke (Seferović) nismo ostvarivali bilo kakve materijalne benefite u stranci. Naš kompletan angažman je bio volonterski. Na kraju, kompletan financijski nadzor nad troškovima stranke vodi centrala u Sarajevu i Centralna izborna komisija kojoj se, također dostavljaju informacije o utrošku sredstava.

Da zaključim, najviše privilegija i financijskih benefita u SDA je ostvario upravo naš Amir i on je posljednji SDA-ovac, koji je imao razloga da se okrene protiv SDA, a protiv mene pogotovo… A kao šofer imao je bolja primanja od šofera u općini, kantonu ili u Vladi Federacije BiH.

A uz to, da istaknem i činjenicu da putujući, kada bi god negdje kupio nešto za svoju porodicu, kupio bih isto i za njega, jednostavno sam ga kao rođenog brata doživljavao.

Zna njegova supruga Jasna koliko joj je puta donio miloštu s puta. I naravno, ne žalim, halal bilo. I njemu i Arnelu s kojima sam u Sarajevu više puta ručao po sarajevskim restoranima nego sa vlastitim sinom ili bratom. I uvijek ja plaćao i plus im džeparce na sve dodavao… Neka im je na čast, to što rade… A vidjet ćemo hoće li im to izdobriti?

Ono preko čega nikako ne mogu preći i prihvatiti je činjenica da je Amir svoje komšije u Mahali izložio nedopustivoj torturi policijske provjere jesu li ili nisu i za koga su glasali? Na takav način, moj Amire niko svoje komšije nije maltretirao.

A šta god, moj Amire, imaš protiv mene kao bilo kakav dokaz, bilo kakvu zloupotrebu, korupciju, prevaru, utaju bilo čega, sam ću to prijaviti nadležnim organima, ako je tebi neugodno ili ako te je stid. A očito da stida više nemaš ni za što.

I sam si ti moj Amire svjestan da ja nisam takav čovjek, bezbroj puta si mi govorio kako se drugi bogate a mi se „gladni i gologuzi vozamo“. I sad ti eto ja ne valjam a oni takvi valjaju…

Ti si se moj Amire nekad i bunio da često mažemo paštetu, da jedemo Hasinu maslenice, Aganovića – burek, da se hranimo u restoranu kod Čavkunovića. Ja, ti, Mirela, Mensur, nekad Zlaja, Ernad, Fazir, Mediha i drugi strankaši. Bio si u pravu, nismo se hranili u luksuznim restoranima ali smo jeli svoje, kod svojih ljudi i za svoje pare, nismo nikome bili muhtač i čuvali smo svoj i obraz SDA. Ti si očekivao bolje, pa si možda sa ovima koji ti pišu i vodaju te k′o cigani „m…..“ danas u boljoj situaciji, ali moj Amire sve prođe a obraz ostaje…

To si moj Amire izgubio, a to se više ne vraća lako…

Moj Amire, ti ćeš veoma brzo, već u narednih nekoliko mojih nastavaka shvatiti kakve koruptivne vlastodršce iz Cazina i Bihaća slijediš. Tebe će tada oni tretirati kao koleteral u borbi protiv mene i samo će jedna činjenica biti drugačija od one koju s njima projeciraš…

Ja ću Amire biti na slobodi – a za njih nisam siguran…

Ti koji te danas plaćaju za to što radiš… Živi bili pa vidjeli…

Mnogima sam Amire predviđao katastrofalne sudbine, i to baš u okolnostima kad su bili na vrhu. Imao sam, moj Amire senzore za prepoznavanje moralnih defekata i „vrha“ sa kojeg počinju let, let na dole…

I Rankovićevski policijski komesar i proiranskoseksistički merhametlija, pripadaju redu etičkih marginalaca koji neprestano isplivavaju na vrh… A zna se šta je na vrhu…

Šta vazda na površini pluta… Ali će potonuti… Brzo, brzo, moj Amire… „OBADVA“!

P.S. II Na kraju, ipak dugujem jedno objašnjenje i izvinjenje mome (a sad Bog zna) – čijem Amiru i njegovoj porodici koju itekako poštujem.

Nisam te Amire slučajno zvao u stan, da mi objasniš slučaj podmetnutog i vraćenog uređaja za prisluškivanje. Kao što nisam slučajno organizirao tvoj (24 – satni) nadzor. To je zbog komesara Muje Koričića čiji će se predmet uskoro naći, prvo u SIPI i OSI, pa onda u državnom Tužilaštvu.

Kome se i Mujo protiv mene obratio (prijavio me), vraćajući Hozanu dug za nezakonito imenovanje i financijski stimulans. Pa ćemo vidjeti tko boljim dokazima raspolaže…

Svejedno je, neću te Amire uzimati za svjedoka, nepouzdan si… A i dokaza je previše, „moj“ Amire – a zapravo Hozanov i Mujin…

Dodajte komentar