„JEBEM MU MATER!!“ (Almir Ćirić)

naslovnica

Ponedjeljak 09.06.2014. godine, bio je dan kada je (Hajrudin Pehlivanović), šofer Đevada Muslimovića obavio informativni razgovor u uredu Državne agencije za istrage (SIPA). Nakon ovog službenog razgovora u povratku iz Banjaluke, Hajro je sam nazvao Muslimovića kako bi mu saopćio da je dao izjavu pred istražiteljima SIPA-e.

Rekao je Muslimoviću da je „pušten“, da je „zadovoljan razgovorom“, da je „sve uredu“ i da misli „kako neće biti nikakvih problema“, te da će mu (Đeli) sve ispričati kad se vide… Hajro je Muslimovića zvao sa mobilnog telefona zeta Ibre…To je bila Hajrina prva zvanična izjava pred istražiteljima, ali se u međuvremenu zagubila i nema je u istražnim dokumentima…

Sutradan 10.06.2014. godine (utorak) i sam Muslimović je bio pozvan u banjalučku ispostavu SIPA-e… Smatrao je to rutinskim razgovorom koji ne zahtjeva duži boravak pa je u pratnju poveo i suprugu Almu. Ona ga je zapravo vozila zbog loma ruke u saobraćajnom udesu…

Tužilaštvo u tom trenutku, kao što nema ni danas, nije imalo ni jedan ozbiljan povod niti dokaz zbog kojeg bi Muslimović bio uhapšen. Oko šest mjeseci praćenja, prisluškivanja, analiza financijskih transakcija (privatnih i u preduzeću). Jednostavno, ni jedan jedini razlog za i minimalnu sumnju u korupciju i zloupotrebe…

Ističe period zakonom predviđenih istražnih radnji. Ni SIPA, ni tužilaštvo, ni istražitelji MUP-a, ne uspijevaju protiv Muslimovića osigurati bilo kakav materijalni dokaz ili čin uzimanja bilo kakvog mita, bilo čega… To i jeste bio razlog zbog čega se tužilaštvo opredjeljuje za potpuno drugačiji pristup. Iskoristiti neistine i tračeve koje se o svakome od nas izabranih zvaničnika prenose, a kao osnov uzeti anonimne (Hamd – Hozine) prijave i Ćirićevu izjavu od 24.12.2014…

Amidžićka zapravo svoj istražni neuspjeh odlučuje kompenzirati na drugi način. Uhapsiti Muslimovića bez ikakvog razloga (o čemu se i najviša sudska istanca očitovala – Vrhovni sud Federacije 05.11.2014.), a nakon toga sve učiniti da se zapravo dodatno proizvede (formira) Muslimovićev predmet. Zbog toga je tokom cijele istrage i u okolnostima nezakonitog držanja u pritvoru stvarana atmosfera o „najvećoj korupcijskoj aferi nakon rata“. I zbog javnog pritiska na svjedoke…

Ovu je javnu tezu o „najvećoj korupcijskoj aferi“ uporno ponavljao portal (abc.ba), tužiteljicinog sina Armina, koji je i protiv autora nebrojeno puta objavljivao i prenosio neistine i uvrede… Uz njih je neumoran bio i dopisnik Avaza iz S. Mosta Midho Dedić, koji je dnevno servisirao laži i objede, osim novina i za klevetničke portale. I Avdo Avdić se povremeno oglasi…

Laži o aferi u „šumama“ su uvećavane i samom činjenicom da tužilaštvo cijeni da je riječ o „zločinačkoj grupi“ na čijem je čelu opaki – Đevad Muslimović koja je „pronevjerila milione konvertibilnih maraka“… I još se odvažili ovi iz SDA da ga kandidiraju za mandatara Vlade USK-a… Pored tako „uspješnog“ Lipovače…

Sve su ove klevete plasirane iz štabova istražnog  tima od strane Fadile Amidžić i Policijskog komesara Muje Korčića, koji je neistine direktno autoru i tadašnjem načelniku S. Mosta Mustafi Avdagiću prenosio u neformalnim razgovorima… Kasnije se korigirao…

Avdagić je povjerovao u Mujine „priče“, jer su on i Mujo dugogodišnji prijatelji, pa je Mustafa cijenio da se prijatelji ne bi trebali dezinformirati… Ja sam ipak sve ove informacije uzimao sa velikom rezervom jer sam od samog početka cijenio da je riječ o političko – pravosudnoj kuhinji u kojoj sam i sam trebao biti „skuhan“… Samo tada nisam znao ko je sve u pozadini. A danas mi je sve, baš sve jasno. I naručioci, i izvršioci, i platioci…

Možda i ponajbolje svu nervozu i frustracije neuspjehom akcije udara na Muslimovića, mene i SDA svjedoči način i okolnosti kako je i šta sve prethodilo hapšenju Enesa Karića… Naime, nakon što nikada nije uspio doći do Muslimovića, a nakon što sam i ja odbio „zahtjev“ i „ponudu“ Ćirića i pravog vlasnika firme „Točev“ (Hrnjice Adila – Brade), tužilaštvo se fokusira na Enesa Karića – Enćija (Zamjenika upravnika Šumarije u Sanskom Mostu).

Enesova majka (Almaza) je tokom majskih poplava doživjela velike štete u njihovoj porodičnoj kući… Veliki je broj onih koji su Enesu ponudili pomoć. Stariji Sanjani koji su poplavljeni nisu htjeli napuštati kuće i odmah su startali sa sanacijom. Ni ona (Almaza) kuću nije htjela napuštati, doslovno je u vlazi i postpoplavnom blatu boravila… Al’ iz kuće nije htjela…

kuća poplava

Enes je sa Ćirićem prvo dogovarao da mu pomogne na način da za majku uradi police za predsoblje i ništa više. Međutim, Ćirić se sam ponudio da njegovoj majci pruži financijsku pomoć u iznosu od 2 000 KM. Ćirić je to pravdao činjenicom da mu je to zapravo i lakše i jednostavnije, jer mora „police praviti, pa dovoziti iz Bihaća, pa montirati“, jednostavno mu je varijanta gotovine više odgovarala…

Preduslov ove podrške Enesovoj majci bio je da na račun Ćirićeve firme sjedne dug (po fakturi iz Italije od 30 000 KM)… Tako je i bilo, dok je Ćirić tobože naplatio potraživanje, (07.06.2014. subota) sjeo je u auto, nazvao Karića, koji je taj dan bio na godišnjici manifestacije „Galaje“ i dogovorio s njim sastanak u kafiću „Štrand“ na desnoj obali Sane…

Prije dolaska u Sanu, Ćirić i Enes su se u petak oko 12 h našli na Ćirićevoj (Hrnjice Adila – Brade) pilani u Jablanskoj ulici bb. Oko pola jedan kreću svako svojim autom na ručak u Kostelski buk. Putujući prema restoranu oko 12:40 h, Ćirić mobitelom zove istražitelja Mirhada Abdijanovića – Čedu da ga obavijesti da ide na ručak sa Enesom. Čedo ga je bodrio da s njim (Enesom) stvara prisan odnos povjerenja i dobronamjernosti kako bi mu lakše podvalio… Bitno je da ono sutra (u subotu op.a.) ide, „mora proći“, uporno je ponavljao Abdijanović.

Abdijanović ga je i u četvrtak, dva dana prije podvale novca upozoravao da je „Enes pametan“, čak i da se s njim u petak ne nalazi, plašeći se da će Enes „provaliti“ njih i prevaru koju su mu spremali…

Enes se nakon Galaje oko 16 h nalazi sa Ćirićem na dogovorenom lokalitetu (kafiću „Štrand“) uz Sanu. Ćirić je imao pripremljen dogovoreni novac u koverti… Enes je cijelo vrijeme naivno mislio da je riječ o 2 000 KM namijenjenih njegovoj majci… Preko puta njih su sjedili dvojica istražitelja SIPA-e (S.S. i M.K.).

Enes je odbijao uzeti kovertu u lokalu, a nakon popijenog pića su sjeli u Enesovo auto i obišli u sanskim brdima (vikend – naselje) gdje je i Enes kupio sebi plac za izgradnju vikendice. U samom putu mu je u kaslić ispred suvozača ubacio kovertu sa novcem za majku.

Enes ga je odmah pitao: „Je li to ono za mamu“?

„Da“, odgovorio je Ćirić.

Interesantno da su ovaj dio snimanog razgovora u Enesovom autu istražitelji pokušali izbrisati. Neuspješno…

Enes mu se zahvalio, vratio ga do njegovog parkiranog auta pred Štrandom, gdje su se i razišli oko 18 sati.

Enes tu noć uopće nije dirao kovertu jer je sutra planirao obići majku, pa je 20 000 KM (obilježenih) prenoćilo u kasliću Enesovog golfa. A Enes je otišao spavati sa mišlju da je riječ o 2 000 KM… Koliko je o novcu razmišljao tu mu je noć auto ostao otključan…

Ujutro poslije deset se nalazi na kahvi sa prijateljem i radno – šumskim kolegom Šimom, a poslije odlazi do rodne kuće obradovati majku miloštom prijatelja iz Bihaća, iz grada u kome je bivša UDBA i KOS poslije Beograda i Prištine imala svoje najsnažnije kadrovsko i organizacijsko uporište. Formiranje treće referentne „antirevolucionarne“ UDBA – baze, prema Rankovićevim projekcijama, imalo je veze sa nadzorom hrvatskog nacionalističkog pokreta iz ‘68 i ‘71, te čuvanjem najjače vojne avio – baze (Željava) u bivšoj državi (SFRJ)…

Ranković bi i danas (da je živ) bio ponosan kako njegovi mentalni i ideološki sljedbenici u Bihaću predano i dosljedno provode i kreiraju afere i montaže… Sa posebnim žarom protiv Sanjana i Ključana…

Prvo što je Enesa iznenadilo jeste činjenica da je koverta bila nešto deblja nego što bi trebalo kad je riječ o dvije hiljade KM. Pa je onda Enes pomislio da su možda „dobroćudnom“ Ćiriću u banci uvalili apoene po 10 ili 20 KM. Pa ih puno, tijesna koverta…

Drugo, da se Ćirić iz pažnje prema njegovoj porodičnoj vodoplavnoj tragediji nije zeznuo jer je imao na raspolaganju 30 000 KM. Pa je možda iz nehata Enesu dao kovertu sa 28 000 KM, a sebi „jadan“ i „nespretan“ uzeo onu sa 2 000 KM, pa Enes odmah konta da ga zove da mu vrati…

Kako god, Enes ju je otvorio. Ko sviju što nas lova oko srca zagrije i njega je malo iznenadila hrpa sve po 100 i 200 (KM) apoena… Pa počeo brojati, pa došao do 5 000 KM, pa 10 000 KM, pa se ponovo vrati, pa dobro pregleda novčanice da nisu sirovo izrezani falsifikati, jer je od „šćipitih“ Bišćana teško išta dobiti… Pa nikako da povjeruje da mu je „dobrodušni“ (bihaćki Rankovićevac opa.a.) Ćirić toliko para namijenio da pomogne nesretnoj majci…

Pa prvo što se sjeti, je da ga zovne, da zatraži objašnjenje, da mu kaže da je pogriješio, uglavnom da nešto ne štima… Pa mu se bihaćki dobročinitelj udbaškog pedigrea od majke Safe rodom iz naših Tutića, ponovo ne javlja, ne odaziva, ni mukajat mu…

Pa ga Enes na fiksni – kućni zove, pa na fiksni firme, pa nikako do ljudske „duše“ bišćanskih „KOSOVACA“ da dopre… Naivni naš Enes iz dobroćudnih Karića…

Pa mu Enes onda poruku pošalje u kojoj nedvosmisleno kaže da ovo što mu je ostavio „nije uredu, niti korektno i da mu sve vraća“… Pa isti čas sjeda u auto, kreće za Bihać da mu to vrati.

A Ćirić iz loze naših Tutića, se uspaničio pa zove istražitelja Čedu – Abdijanovića da ga pita šta sad da radi, da ih je Enes prokužio, da nema ništa od Đele i Kambera, da ih Enes uopće ni zvao nije nakon prijema novca a nekamoli kakva primopredaja ili podjela plijena… Čedo mu odgovara da ništa ne prima nazad, da mu se ne javlja, da je bitno da mu je „uvalio“, pa kako bilo da bilo dalje… „Jebi ga – ne valja“, decidan je bio Abdijanović – Čedo…

Pa je onda naš Enes tek u putu konačno shvatio šta je na djelu… Da su mu „dobri“ Bišćani podmetnuli obilježeni (ofarbani) novac… Isti onaj koji su i autoru nebrojeno puta pokušali, ali mi bilo „malo“ pa se nisam dao potcijeniti ko naš Emdžo sa 10 hiljada. Hamdo je barem dostojanstveno obraz pod zadnjicu poturio za 10 miliona (možda i više puta toliko), zbog čega ga i cijenim od Emdže više. Zna Hamdo zagrabiti, a njegovi u pravosuđu, pa rasterećen…

Hamdo sad socijalno osjetljiv kuka kako je „nezaposlen“ a od mene „naivnog“ Sanjanina 5 x više prima samo od kamate. A ja ko dežurna „crna ovca“… Pa dosta je više… Da je deset dana dosta bi bilo, a ne deset godina od kad mi podmeću… A podmeću mi samo zbog toga što nikada nisam niti ću biti dio njihovih nečasnih radnji i talova… Nikad, na kraju to je stvar odgoja i morala…

Rahmetli me je babo poučavao da nikad ništa tuđe kući donositi ne smijem. Dobro sam to zapamtio… Pretpostavljam da Hamdu otac (Nurija) nije učio da krade i svaki dan tuđe kući donosi… Ali je donosio, što kažu –  i šakom i kapom… Lipovačin dokazani promotivno – medijski retorički model je bio – Milozvučno proklamiraj, subjektivno definiraj a izvedbu i rezultate ignoriraj… Osim onih ličnih, materijalnih za sebe… To najbolje Amidžićka zna, ali o svemu ćuti… Vadeći ga… A nas Sanjane – trpajući nemilosrdno…

Pa našem Eni ruke u autu od srebro – nitrata (farbe) počele crniti. Kasnije se ovi iz SIPA-e šalili kako su se malo više „zaigrali“ i više farbe namazali. A lova je bila za Đelu spremna od 17. februara kad je novac za ove namjene iz banke podignut. A 25. februara izdat istražno – sudski nalog o podmetanju. Nikada ga Đelo ni tražio, niti očekivao nije…

Zbog problema izazvanih radovima na putu Enes nešto sporije putuje prema Krupi… Čedo II (Ćirić) mu se uglavnom ne javlja… Ko mu nadimak Čedo originalno potrefi??? Ejvala mu…

Negdje prije granice općina Sanski Most i Bosanska Krupa Enesa presreće Škoda octavia sa upaljena sva četiri svjetla, u autu naoružana službena lica. Prilaze Enesu sa oružjem.

-          Izlazi iz kola! Veoma se oštro obratio sa prstom na okidaču jedan od istražitelja iz RS-a.

-          Šta imaš u autu! Još oštrije je viknuo drugi… Opet iz RS-a…

-          Ono što ste mi jučer podmetnuli i ništa drugo, mirno je odgovarao Enes, znajući o čemu se radi, a i prepoznao ih je od jučer iz Štranda gdje su sjedili preko puta njega i „humanitarno“ profiliranog Ćirića – Čede II, iz Tutića naših roda…

Poruka majci Almazi…

P.S. Šta je uistinu mislio o nesretno poplavljenoj Enesovoj majci Almazi, možda najbolje svjedoči Ćirićeva psovka koja je snimljena u njegovim redovno – informativnim kontaktima sa istražiteljem Čedom – Abdijanovićem.

Sramota me je pustiti vam tonski zapis u kome istražitelji međusobno razmjenjuju psovke Đevadu Muslimoviću aludirajući i na njegovu malodobnu desetogodišnju kćer (Lamiju)… Valjda zbog činjenice da mu ništa nisu mogli dokazati…

Ma kakvo djelo bilo zbog kojeg se neko sumnjiči u pravosudnoj praksi postoji pojam presumpcije nevinosti, odnosno „niko nije kriv dok mu se ne dokaže suprotno“. A kad se i dokaže, što u ovom predmetu nije slučaj, postoje građanska i ljudska prava, na kraju i zaštita dostojanstva svakog pojedinca. Da ne govorim o nedužnim članovima njihovih porodica…

Grohotom su se smijali istražitelji SIPA-e i OSE koji su preslušavali ove presretnute razgovore. Valjda su ih tako sirove i distribuirali misleći kako ćemo i mi Sanjani i Ključani našim Bišćanima odgovoriti na isti način (psovkom). Ne, mi ćemo im ponuditi edukaciju o kulturi dijaloga u javnoj komunikaciji…

Stidim se, nelagodu mi stvara da su ti i takvi na samom čelu ili dio važnih istražnih organa… A u samom vrhu piramide psovača, je njihova formalno – istražna zapovjednica Fadila Amidžić…

Nek joj dragi Allah da zdravlja i sreće… Trebat će joj…

A tko je taj famozni, najvažniji i prvi svjedok OPTUŽBE Almir Ćirić preko kojeg je tužilaštvo planiralo provesti montirani proces, a koji je doslovno ukopao i tužilaštvo, i optužnicu i mladog nadobudnog tužitelja Senada Ljubijankića, čitajte u narednih nekoliko nastavaka.

Sa prvim nastavkom u redovnom terminu (četvrtak 16.03.2017.).

Pa se onda vraćam temi i pokušaju Muslimovićeve fizičke likvidacije…

 

Asim Kamber

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>