Koronadiktatura na USK-a

Autor:

Naši su građani već duboko zagazili u drugu godinu praznih obećanja, začinjenih iznevjerenim očekivanjima. Jedno su očekivanja u vezi plaće, penzije, posla, nekog projekta, a drugo su očekivanja o elementarnom zadovoljenju pravde, pravde socijalne i pravne države. Države u kojoj su se ljudi udružili u ono što se zove zdravo društvo… To je na USK-a već odavno nestalo…

Nikada pravne države na USK-a nije bilo manje. Neki mi poznanici sa dugogodišnjim pravnim iskustvom tvrde da je i ratno vrijeme u „Okrugu“ Bihaća bilo više prava i pravde.

Ni najveći pesimisti nisu mogli predvidjeti da ćemo se mi kao regija demokratske tradicije vratiti u vrijeme prije devedesetih godina, perioda ograničavanja sloboda.

Krajina je suočena s opasnošću ozbiljne demokratske regresije i ugrožavanja temeljnih demokratskih institucija, sloboda i civilizacijskih vrijednosti.

Demokracija nije suštinska vladavina većine nego kohabitacija pozicije i njoj ravnopravne opozicije, koja također ima svoju društveno – korektivnu ulogu. To se u USK-a ne dozvoljava, ne dozvoljava se drukčije od režimskog mišljenja.

Cijeli kanton su pretvorili u autoritarni policijski internat. Prijeti se kaznama, progonom, odmazdom prema svima onima koju su spremni iznositi jasne i očigledne istine.

Šokiran sam bio kada su mi ljudi iz Cazina i Bihaća ispričali kako im policija pod rotacionim svjetlima dolazi pred kuće, u dvorišta, gdje pred porodicom i komšijama ispituju čovjeka, pripadnika 5. Korpusa i RVI-a. Zbog slobodno iznešenog mišljenja ili kakvog komentara na društvenim mrežama.

Sve mi je to jednostavno bilo za ne povjerovati. Pa su mi onda dostavili i kaznene naloge zbog slobode mišljenja. Osim u Sjevernoj Koreji, nemam informaciju da se igdje na ovako grub način kažnjava sloboda javne riječi.

I u bišvoj komunističkoj Jugoslaviji su na samom kraju ere komunizma ukinuli kaznu za „verbalni delikt“. Ali je ona u bivšoj državi izricana u slučajevima širenja lažnih i zlonamjernih vijesti.

Danas se u Krajini odvažni Krajišnici kažnjavaju zbog širenja istine. Na način da Nermin, Muća ili Hozan zovnu komesara Muju koji ekspresno reagira preko policijskih uprava u zaštiti svojih političkih mecena… I sve po džepu slobodnomislećih Krajišnika.

Oni su se zapravo u okolnostima Korona – opsadnog stanja ohrabrili impresivnim nabojem moći i nedodirljivosti. S jedne strane građani su pritisnuti psihozom straha od raznih zabrana i eventualnog oboljenja, a s druge strane ih pritišće čizma policijske države kojoj je sloboda govora trivijalna i nedopustiva.

U takvim okolnostima stvarnost prestaje biti stvarnost, stvarnost nije ono što čuješ i vidiš, stvarnost je ono što ti je rečeno da vidiš i čuješ. Preko Midhe, Štilićke i sličnih…

A onaj koji se odluči povjerovati vlastitim očima, taj ga je nadrapao jer se izlaže ozbiljnim materijalnim, pa i krivičnim progonima. A ako je zaposlen negdje gdje oni ostvaruju utjecaj, prvo je što mu zaprijete snižavanjem platnog ranga, pa položajnim statusom i konačno otkazom. A kad se takav radnik pobuni oni mu preko hijerarhijskog šefa pripišu težu povredu radne ili kakve „službene“ dužnosti. Uglavnom ga čeka „zaslužna“ kazna.

A onda njihovi internetsko – portalski fanovi iste te preplašene građane ubjeđuju kako je prešućivanje istine društvena obaveza u ovim teškim korona – vanrednim vremenima. Oni zapravo tvrde kako građanima istina škodi jer konačno sve što radi vlast na čelu na Nerminom, Hozanom i Mućom – njihovim premijerskim lutkom, je zapravo za njihovo građansko dobro.

A sve je zapravo u službi zaštite korumpiranog državnog aparata, koji više građanima ne treba nabavljati besplatne maske jer im je svima naložio preventivne brnjice… A povremeno im i oči pokriju…

Upravljačka kombinacija policije i politike dovela je do stanja stvarnosti u kojoj sloboda govora i javnog iznošenja istine imaju težinu najtežeg delikta, zbog kojeg ti policija bez ičijeg naloga ulazi u dvorišta i pred porodicom provodi torturu ispitivanja i kazne…

Korona i pandemija su doslovno savršen izgovor za diktaturu i neviđeno bezakonje koje se provodilo i provodi na USK-a. Dokle – vidjet ćemo?!

P.S. „GLUHO BILO“

Poštovani čitaoci, nakon što smo se poselamili sa dragim, najdražim nam gostom Ramazanom i nakon što nas i poučna svetica Korona napušta, odlučih se i sam (kako vam i obećah) vratiti u virtualnu (ne)stvarnost kaljuže internet – vilajeta.

A obećao sam vam pisati o kriminogenoj političko – policijskoj mafijaškoj hobotnici na USK-a. Obećao sam vam pisati i o samom vrhu mega – nabildane kradljive hobotnice koja je svoje pipke i krakove zavukla u krizom – ispražnjene džepove dobrih Krajišnika.

Naravno, interesantan će biti i ciklus posvećen mojima iz SDA (Šemso, Eso, Mirso, Husnija i dr.). Radi se o svega 12 kolumnističkih nastavaka upućenih mojima…

S pravom me je naš zet Midho, glasnogovornik ove gore hobotnice, prozvao kako šutim o „aferi“ Novalić i dr.  Bez obzira što je Midhina prozivka upućena preko njegovog facebook profila, možda i preko klikabilnošću – neznatnog i beznačajnog portala (normala.ba), značajna je činjenica da je on u pravu.

Da, baš tako, u pravu je kad kaže da se ja ni na koji način ne osvrćem na predmet „Respiratori“, pa ću se onda osvrnuti već u slijedećem nastavku. Pa su onda ovi naši hobotničari na redu.

To je razlog da zamolim Muju, Hozana, Nermina, Muću, ove moje da se strpe. Doći će brzo na red. Preko 50 već pripremljenih kolumnističko – dokaznih predmeta ubrzo će ugledati svjetlo dana. Pa ako oni budu nestrpljivi imamo prostora i pojačati serijal. Dva, tri puta sedmično, pa i više. Za njih takve je uvijek malo…

Konačno, nekoliko bi života čovjek morao imati da vam ispriča o kakvim se moralno – karakternim ništicama radi. A ove narušenog zdravlja, meteropatski osjetljive molim da zauvijek napuste ovaj blog. To jednostavno ni pas s maslom ne bi sažvakao… GLUHO BILO!

 

Dodajte komentar