LIČNOST DANA – MIDHO DEDIĆ

on i žena

Ovaj je patološko samozaljubljeni novinar – političar u nezadrživoj potrebi za samoisticanjem protiv mene napisao (falsificirao) defacto najtežu historijsku optužnicu protiv nekog pojedinca ili ličnosti u nekom gradu. Osim mene, i protiv bivšeg načelnika Halimovića i sadašnjeg Avdagića, protiv rahm. Mehmeda Alagića, protiv gl. imama Husejna ef. Kovačevića, protiv Amira Avdića,  protiv Senada Kljajića – Zlatnog Ljiljana i mnogih – mnogih drugih…

Ujedno i protiv svog rodnog grada Sanskog Mosta… Nekada se Midho potpisivao kao Mehmed Bošnjak a ukupno novinarski imao osam lažnih imena i inicijala…

Nigdje u BiH, pa i široj regiji nema primjera novinara da je toliko negativističkih priloga sastavio protiv ljudi, pojava pa i „anomalija“ jednog grada… Treba priznati da ih svugdje ima, da imamo i mi propusta u radu i bit će ih i dalje. Ali to nikako nije do nivoa grada – crne rupe na Balkanu…

baj baj asime

On je zapravo sa uredništvom Avaza svjedočio da sam ja u ratu bio na 4 strane – srpska, hrvatska, autonomaška i Armija BiH. Ja bih u smislu logike dokazivanja ovog mog boračkog fantasto – angažmana morao pucati kao „četnik“ sa srpskih položaja prema položajima A BiH, pa onda valjda leteći u nevidljivoj letjelici doći na položaj A BiH – snažno uzvratiti, ali usput raspaliti i rafalno prema hrvatskim (HV) položajima, pa ponovo u spejšatl (nevidljivi), pa skočim na „Babine“ položaje i odatle raspalim po svima…

Sve je ovo novinarima Avaza svjedočio i međunarodni ekspert laži (luckasta politička Budaletina Tale), naš Niho Ključanin – pripadnik oružanih snaga Skandinavije…

izjava iz avaza

O moralnoj i posebno emotivnoj definiciji svojih postupaka on jednostavno nikada računa vodio nije… Upravo je zbog toga i definitivno sagorijevajući u borbi protiv mene sam sebi ispisao novinarski ali i ljudski „epitaf“. A on bi otprilike glasio

Borio se protiv Kambera novinarski – i izgubio,

borio se politički – i izgubio,

fanatično želio njegovo (Kamberovo) preseljenje ili nestanak sa ovog svijeta,

i na kraju živ „krepo“ od muke i zavisti…

I nestao podvijena repa…

Ali ga uglavnom dalje tješi da sam mu ja za sve kriv… Da mene nije bilo na historijskoj pozornici njemu bi bilo suđeno mjesto prvaka u svemu… Najbolji novinar, najbolji direktor, najbolji načelnik, najbolji parlamentarac, sve naj, samo da mene nema…

A ja se protiv njega zapravo – nikada borio nisam… Slično Sandi, sam je sebi dovoljan bio, sam sebe uništio…

A to što nije prvak, sadržano je u činjenici da već dvadeset godina piše negativističke tekstove o svome gradu i njegovim oslobodiocima… Po tome jeste prvak… Tekstove koji intelektualno i žurnalistički korespondiraju sa novinarskom etikom i poetikom „Đoga – Guzičinog“ četničkog koncepta…

đoga midho đoga

Medijski entuzijazam ovog novinara, bivšeg dopisnika Avaza rodom iz Krasulja kod Ključa najviše stručno asocira na Ristu Đogu koji je javno u ratnom informativnom Dnevniku RTVRS-a, kao parodiju na Keraterm, Manjaču i svakodnevne likvidacije i protjerivanje Bošnjaka – pričao viceve…

„Bili Mujo i Haso (kraj)“. Nestali, sahranjeni, Đoga metaforički poručuje…

Upravo je tako i Midho nas iz SDA politički i svakako sahranjivao…

Parafraziram – Bili Asim, Mustafa i Sanjin (kraj)… I tako dvadeset godina.

On sahranjuje a mi življi… On nama džennazu a mi opet jači, utjecajniji, možda ko danas nikad snažniji…

Priznat će to naš Midho kad – tad…

Progonjeni, degradirani, svakodnevno medijski vrijeđani, njegovom željom za važnošću uništio je sebe i svoju porodicu, suprugu (prekorednu) specijalizanticu, punca mu i rođaka mi Huzejra (svi su oni hrabro uz „101“)…

Nažalost, tu mu se više, ni njima zajedno pomoći ne može…

huzejr i midho

I naša vjernica Sanda u vlastitoj oholosti i mržnji piše i o onim temama koje je Major najavljivao, o sudbinama mojih najbližih. A jasno je da je i Majoru to neko napisao – servirao.

Na ovaj se način želim zahvaliti Majoru zbog činjenice da mi je internet – poštom sa svoga profila dostavio sve tekstove koje mu je u službi blaćenja lokalnih čelnika (Sanjina, Mustafe, Kljajića i  mene) servirao Midho Dedić. Midho je zapravo autor i koautor mnogih Cucinih, Raminih, Safićevih fejzbuk – objava.

Jasno je to danas svim Sanjanima da je to Midhad Dedić, za kojeg urednica Avaza kaže da otkad u Avazu piše zapravo „liječi frustracije i komplekse“… A ja sam mu, nažalost taj najteži kompleks.

Zbog toga je uporno Midho i odbijao personalno medijsko sučeljavanje sa mnom… Bijeg od javnosti indirektna je njegova poruka da bi takvim nastupom javno demonstrirao nesnalaženje i neznanje.

Inferiornog kakav jeste, sjećam ga se iz Oaze kad me je molio da mu se žena zaposli, da dobije specijalizaciju… Pomogao sam mu, i sutra bi… Čvrsto me je uvjeravao kako nikad ništa protiv mene i SDA neće pisati. To nisam tražio, ali mi je on suznih očiju obećao, a sutradan ženu (moju rodicu Ališićku) i u SDA učlanio.

Da bi mi pretprošle godine i ubojice pred vrata doveo. Eto to je taj naš Midho koji koketira i suflira našu naivnu Sandu, priglupog šaljivog Safića, zvekana – Cucu, našeg Majora i druge iz ove udruge mahnitih sociopata s nemalim krimi i policijskim dosjeom…

midho u kockarnici

Jedini je novinar u cijeloj BiH koji je pisao i zvanično predavao krivične prijave protiv visokih oficira A BiH… Poput inspektora Kluzoa i Radiše po kockarnicama i kafanama sabirao glasine i tračeve protiv svojih sugrađana pa ih onda publicirao u smislu skandala i spektakularnih otkrića i po pravilu isključivo negativistički intonirane…

On je jedini novinar – Bošnjak koji je poistovjećivao zločine i urbicid četnika u našem gradu sa nehotičnim granatiranjem i rušenjem objekata u naletu borbi naših oslobodioca. Decidno je u autorskom prilogu 09.04.2003. g. zapisao i objavio u lokalnim medijima kako su zgradu „Partizana“ rušili „četnici a oslobodioci dovršili rušenje“… Na taj način je neumorno abolirao stvarni zločin agresora u Sanskom Mostu…

kopija sanske hronike

Nisam u susjednom Prijedoru zapazio novinara koji je u kontinuitetu blatio, kvalificirao teroristima i zločincima visoke oficire vojske RS-a, pa ni one koji su osuđeni za najteže ratne zločine…

To sigurno nisu zaslužili ni naši oficirski oslobodioci, pa ni „grješni“ političari, ni naša intelektualna elita, niko… Novinarsko – neljudsku, krvožednu, oholu, bogohulnu „nabildanu“ informaciju stvarnosti vjerno su uz dirigenta Ramu Nalića nastavili lokalni političko – medijski  mrtvozornici Safić, Cuco, „akademik“ Edo Š. i mnogi drugi kojima krinka demokracije služi za nepravedno širenje zla i mržnje.

Velika im hvala, našim oslobodiocima i nikada u njihovom gradu nećemo dozvoliti da ih upoređuju sa Arkanovim i Mladićevim zločincima, što je i Midho radio u kontinuitetu…

On je, osim krivične prijave protiv  Generala Alagića, sudjelovao u kreiranju tekstova i veoma teške prijave protiv Zlatnog Ljiljana Senada Kljajića. Skupa sa Ramom Nalićem, Cucom i Safićem su je uputili OHR-u, OSCE-u, u državno, federalno i kantonalno tužilaštvo…

senad

Protiv ključko – sanske legende Amira Avdića i članova njegove porodice, objavio na desetine novinarskih optužnica…

U „Walteru“ je tokom ljeta 2001 godine objavio serijal tekstova protiv tadašnjih čelnika lokalnog pravosuđa (Suada Šabića i Adila Draganovića) pod nazivom „Muslimanski izdajnici“… U njoj je za ratnu nesreću Bošnjaka u Sanskom Mostu optužio „muslimane“, abolirajući Srbe za zločin genocida…

izdajnici

Protiv gl. imama i oslobodioca 505. Bužimske Husejna ef. Kovačevića napisao serijal u Walteru, poredeći ga sa mrziteljima muslimana i islama…

kovačević - naslov iz valtera

On je jedini publicista i ako se može kazati intelektualno – nacionalni Bošnjak musliman koji je organizirao javno okupljanje pod socijalističko – ateističkim motom „UBIJMO BOGA“… I Reis ef. Cerić je tražio da Bošnjaci Sanskog Mosta u tome ne sudjeluju…

Midhin poziv na javnu „likvidaciju“ Boga na Trgu Ljiljana nije apriori potaknut (in odium fide) iz mržnje prema vjeri nego prema ljudima i njihovom gradu…

Kada je u sudnici općinskog suda u Sarajevu u četvrtak prošle sedmice opsovao (neuzubillah) Svevišnjeg – i za sutkinju i sve prisutne je šok proizveo. Zamolio sam da to ne ulazi u zapisnik, jednostavno me je bilo stid…

Kad se na Allaha digao, utjeha mi – ko velim onda – ko  sam ja??

plakat

Da mrzi sve oslobodioce, a one sa visokim činom i najviše, dokazao je fotomontažom u „Walteru“ (ugašenom sedmičniku), gdje sam ja u odori HVO predstavljen kao neko ko nuždu vrši na kaburu časnog generala A BiH…

Treba biti ekstra – kreten da se uopće i pomisli praviti takvu morbidnu vizualno karikaturalnu konstrukciju. Sram me je i podsjećati se na ovaj njegov foto – uradak. Uradio je to zajedno sa urednikom i vlasnikom „Waltera“ rahmetli „vodozemnim“ Enverom Čauševićem koji se u plavetnilu Jadrana na oko 40 cm dubine utopio. Džehennem mu kuća bila…

asim iz valtera

Midho se jednostavno dvadeset godina nije uspio sjetiti ičega pametnijeg da pažnju na sebe skrene… Osim gluposti, gluposti, gluposti i istrajne mržnje…

Okvir za mržnju i novinarski kanibalizam, prije svega je posljedica želje za moći, za snagom, za utjecajem… Upravo je i bildanje psiho – kompenzacija evidentnog kompleksa inferiornosti miša „Amosa“ kako ga Amir nazva… Maligno etiketiranje i nepodnošljiva lakoća vrijeđanja bošnjačkih čelnika svih vrsta od političkih, vjerskih, vojnih, pravosudnih, najbolji je dokaz koliko on ne podnosi osobu u čijem se profilu sam vidi, a sve ugledne Bošnjake mrzi…

Amir Kurbeg je u pravu kad i njegovo ukupno društveno djelovanje kvalificira „štetnim i sa nesagledivim posljedicama“ za naš u ratu „ranjeni“ grad…

Od umišljenog filmsko – novinarskog Roberta Reforda iz afere Wotergejt, pretvorio se u lokalnog „popišanka“ (Sanda) koji se ni javiti, ni dići glavu u javnosti pod svojim imenom ne smije… Strahovi ga evidentno more…

Kada sam analizirao i pokušao dokučiti političku poziciju ovih i ovakvih žurnalista i političara, moram priznati da sam u početku cijenio da su oni recidiv političkog Jugoslavenstva (Markovićevog reformizma)…

Ne, pogriješio sam, priznati danas moram, oni (Midho, Ramo Nalić, Edo Š. – „akademik“, Cuco Karić, Safić, Nihad), i definitivno su ostatak propalog ideološkog četništva u našem gradu…

Na veoma ozbiljnim dokazima ću vam to uskoro kolumnistički predstaviti i dokazati… Objasniti kako je oficir vojske RS-a Ramo Nalić zapravo ratni vojni i politički idol svojim privatnim asistentima akademiku Edi i političkom žurnalisti Midhi Dediću – „napuhanom“…

 

P.S. Nije bilo neočekivano da naš „Amos“ – Midho plasira lažnu priču o seks – aferi u Sanskom Mostu i u Avazu. Moj bi mu savjet kao našem zetu bio da kad god se o kakvim aferama govori on poklopi ušima… Da ne bih ja pisao o njegovoj aferi u „Hitnoj“ i Zavodu za javno zdravstvo. I to isključivo na činjenicama, tonskim zapisima i svjedočenjima. Već bi, da naša rodica nije za njim, na pravdi Boga – ni kriva ni dužna…

2 comments

  1. bucan   •  

    Midho govno, đubre, kamo sreće da ga je majka pobacila

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>