MANDATAR na Lukama…

naslovnica

Kraj je 2013. godine. Glavna tužiteljica gđa. Amidžić je uz podršku svojih vanjskih „anonimnih“ suradnika (Hamde i Hozana), donijela Naredbu o pokretanju posebnih istražnih radnji protiv „zločinačke grupe“ ŠPD-a „Unsko – sanske šume“ na čelu sa direktorom Muslimovićem. U istražno – operativni tim imenuje: Mirhada Abdijanovića, Sašu Stojanovića, Marka Kneževića i Darka Marčetića… Tokom same istrage  na terenu su se pojavljivali službenici Državne agencije za istrage: Milovan Zeljković i Dragan Kremenović.

naredba-1 naredba-2

Imaju prijave (anonimne), imaju Ćirićevu potpisanu, imaju još neke nagoviještene izjave svjedoka, imaju povoljan ambijent u javnosti koja konačno očekuje rezultate u borbi protiv korupcije i kriminala… Imaju i metu – SDA…

Glavna tužiteljica određuje posebnom naredbom uz dozvolu sudskog organa da se već tada „osumnjičena“ lica mogu pratiti i prisluškivati…

Otvaranje istražnog predmeta u „šumama“, značilo je zapravo odgodu stvarnih predmeta zloupotreba u Vladi kantona (Hamdija) i općini Cazin (Hozan i Nerko). Što je još važnije, predmet protiv Muslimovića i njegovo dnevno – medijsko tretiranje, značilo je zapravo skidanje krinke sa korupcijskih afera koje na red dolaze kasnije jer ih (drugarica) Glavna tužiteljica  brižno čuva u stanju hibernacije (zaleđenja)…

Lipovačin predmet iz općine Bihać već je istražen sa jasnim materijalnim dokazima šteta i nezakonitostima uz zvaničnu prijavu istražnog tima Federalne uprave policije Kantonalnom tužilaštvu, ali se sklanja u stranu. Glavna tužiteljica odbija u javnosti o njemu govoriti niti bilo kome iz svoga tužilačkog tima dozvoljava da ga bilo gdje javno komentiraju…

Pune dvije godine direktor FUP-a Dragan Lukač, što u pisanim aktima što usmeno traži da se pokrenu predmeti zloupotreba i pljačke preko pedeset miliona KM iz budžeta Kantona, kantonalnih institucija, te općini Bihać i Cazin… Glavna tužiteljica ćuti, ne reagira…

Istovremeno, ne prođe dan da upravo javno ona i njezin istražni tim ne pronose informacije, direktno ili indirektno o „aferi“ u šumama… Ova montirana „afera“ dobiva karakter najveće „korupcionaške afere“ nakon rata na Unsko – sanskom kantonu…

najveća afera

Počinje praćenje osumnjičenih, prisluškivanje non – stop, na terenu se obavljaju diskretni razgovori i provjere. Stiže i lažno (montirano) „Bosansko proljeće“… O ambijentu i ozračju „proljetne političke jeseni“ sam već objavio obiman ciklus kolumni, a nakon ovog montiranog „šumskog“ ću mu se ponovo vratiti sa jasnijim dokazima i činjenicama o organizatorskim vandalima i političarima u pozadini (u Sanskom Mostu)…

hamdina ostavka

Ovdje je bitno podsjetiti da je Hamdo na vanrednoj sjednici Skupštine 09.02.2014. podnio ostavku. Šeherzada Delić i njena grupa demonstracijskih zabavljača je konačno dočekala svojih životnih, „pet minuta“ slave. Misleći kako je izrazito „pametno“ bilo to što je radila i pripovijedala, na narednim izborima se kandidirala na listi Prve stranke. Tek je tada shvatila kako su građani „ispravno“ razumjeli njezin „revolucionarni“ medijsko – samopromotivni angažman. Nije prošla ni izborni prag i stranka joj je osvojila ukupno oko 1 % glasova.

poredak partija

Jedino u čemu sam se s njom složio na istorijskoj vanrednoj sjednici je javno izneseni stav o magistru prava Admiru Hadžipašiću – u naučnim krugovima poznatiji kao Masirača.

Ono što me uistinu šokiralo na kriznom zasjedanju je činjenica koju je javno izjavila, kako ona djecu u školi poučava „mržnji“… Ma kakva i ma prema kome „mržnja“ ne može i ne smije biti dio programskih načela u odgoju i obrazovanju… Tako je počela saga o Muslimoviću kao mandataru Vlade USK-a, dramatično i u „mržnji“…

Dolazimo u poziciju da nakon Hamdine ostavke moramo kandidirati mandatara Vlade USK-a. Pritisak javnosti ogroman. U SDP-u se desio rascjep na dva bloka od kojih jedan na čelu sa Maršalom i Hodžom prelazi u DF… A SDA u javnosti stvara dojam kako sa Hamdom i njegovom Vladom nema ništa, oni ga čak ni ne „poznaju“… SDA sa sedam zastupnika postaje ponovo najjača stranka u Skupštini. Većina i drugih stranaka daje podršku SDA da predloži mandatara Vlade…

Jedan od prvih potencijalnih a ozbiljnih mandatara je bio direktor mljekare „Meggle“ Kemal Hrnjić. Kemo je bio neodlučan kao i drugi put nakon općih izbora 2014. Na kraju je našim pregovaračima priznao da se ne boji izazova pozicije premijera Vlade USK-a, ali ga je porodica ubijedila da se u sve to skupa ne upušta. I porodica i sam Kemo su bili svjesni kako je „klimava“, nesigurna pa i „opasna“ pozicija javnih zvaničnika, a period februarskih protesta se još ni stišao nije… Naravno da je Kemo bio svjestan i činjenice da je rizik napuštati poziciju menadžera jedne od najuspješnijih mljekarskih firmi na Balkanu čiji je vlasnik Nijemac Tom Meggle.

Drugi kandidat o kome se veoma ozbiljno razgovaralo, bio je Smajo Toromanović (savjetnik općinskog nač. Bihaća). Smajo je odbio kandidaturu sa sličnim izgovorom Keminim. Interesantno je da su parlamentarni politički predstavnici ponudili čelnicima „Bosanskog proljeća“ da i oni sami ponude kandidata. U javnosti je prevladala priča kako na poziciju premijera treba, slično Tuzlanskom i Zeničkom kantonu, doći predstavnik iz privrede, nestranački kadar, uspješan i dokazani menadžer. Svi su znali kako i ko bi odgovarao, ali ga nije bilo jednostavno naći i nagovoriti da to u konačnici i prihvati. Svako je to više smatrao kaznom nego počasti…

Na kasno zakazanoj sjednici Izvršnog odbora SDA, održanoj 18.02.2014., kao potencijalnog kandidata za premijera Sead Kadić je predložio Đevada Muslimovića (direktora ŠPD-a „Unsko – sanske šume”)… Kadić je ovu kandidaturu obrazložio činjenicom da je riječ o „vrsnom menadžeru i uspješnom direktoru“ s kojim je i sam dugo surađivao…

Odmah po završetku sjednice, član Izvršnog odbora iz Ključa – Amir Avdić je telefonom nazvao Muslimovića i upoznao ga sa činjenicom da veliki broj članova Izvršnog odbora SDA njega preferira kao kandidata za premijera Vlade USK-a. Amir ga moli da razmisli ali da u konačnici i prihvati kandidaturu. A u svakom slučaju da sutra dođe u Bihać kako bi o tome razgovarali. Muslimović se nije izjašnjavao ali je Amiru obećao da će sutra navratiti u prostorije Kantonalnog odbora SDA.

Ujutro me je Muslimović nazvao da me pita šta o svemu tome mislim i koji je moj stav  o tome… Bio sam sasvim otvoren kakav i jesam sa prijateljima do kojih držim…

„Da je to dobra pozicija u ovom trenutku, tebe Đevade sigurno zapala ne bi… Ako me za mišljenje pitaš – ja u tvojim okolnostima to nikada prihvatio ne bi…“ Bio sam do kraja iskren…

Na sastanak u Bihać sam sutradan došao kasnije. Muslimović je stigao prije mene i već su ga uspjeli ubjediti u neophodnost prihvatanja kandidature. Emdžad ga je doslovno preklinjao da ne odustane jer bi cijeli Kanton i Bihać posebno mogli ući u još veći haos i anarhiju… Nisam se htio miješati, jednostavno sam prihvatio stav većine ali i Muslimovića. On mi je kasnije objasnio da je to sve uradio „zbog stranke (SDA) i dobre namjere da se stanje na kantonu počne dovoditi u red“…

Isti dan je Muslimović otpočeo konsultacije sa potencijalnim kandidatima za ministarske resore… Njegov je prijedlog bio da se u cilju financijske racionalizacije u Vladu izaberu ministri koji već rade u resorima, koji su se dokazali u struci i konačno i oni koji to uopće u ovako teškim okolnostima žele prihvatiti… Interesantno je ovdje napomenuti da su svi potencijalni kandidati za ministarske pozicije bez ikakve zadrške prihvatili kandidaturu. Iako u teškom ambijentu demonstracijskog ozračja, vjerovali su da u timu sa Muslimovićem mogu nešto uraditi i biti i individualno faktor stabilizacije…

Za izabrati mandatara i potvrditi Vladu u Skupštini, bilo je neophodno osigurati 16 potpisa skupštinskih poslanika. Iako smo tada imali 7 SDA – poslanika, ukupno smo uspjeli osigurati još 8 glasova. Famozni 16 potpis i glas nije se uspio naći. Naime, SDP i A SDA nisu htjeli biti u većini koja bi imenovala Muslimovićevu Vladu. Uz Lipovaču su tada čvrsto bili Kazić i Šeki Veladžić koji su se rijetko sa koje Skupštine vraćali bez dodatnog kuvertiranog „stimulansa“ iz Hamdinog kabineta. Ovo su dva najveća politička trgovca koja autor pamti u nemaloj političkoj karijeri…

Safet Veladžić – Sajo i Nermin Bećirbegović iz SBB-a su također ostali na strani protiv Đele. Kasnije se ispostavilo da je Sajo već tada imao aranžman sa Hozanom i do danas mu uz Kličića ostao najvažnijim sljedbenikom i pratiocem…

Interesantno je ovdje napomenuti, da je na javnoj tribini „Bosanskog proljeća“ u Domu armije (Bihać), Sedić Aida govorila o kandidatu za premijera Muslimoviću. Tada su prvi put javno izneseni neki podaci iz istražnih radnji, što najbolje svjedoči u kolikoj je mjeri forsiran ovaj predmet i kome je sve doziran. Bitno je ovdje napomenuti da su vođe „Bosanskog proljeća“ najzaslužnije što je Hamdo ostao na funkciji premijera…

Nakon što je i definitivno potvrđeno da nemamo većinu za potvrdu Vlade, SDA je povukla svog kandidata Đevada Muslimovića i nije htjela više sudjelovati u bilo kakvoj većini. Procjena je bila da je politički i mudro bilo da Hamdo ostane kao premijer (u ostavci) jer je on i njegova vladavina bila najveći adut na jesenjim izborima 2014.

Naša se procjena pokazala tačnom. SDP je doživio istorijski debakl… Sa osam mandata koje je ova partija dobila 2010., na izborima 2014. je osvojila 4. SDA je sa 7 mandata 2010. na izborima 2014. osvojila 10.

Ni izvikana „afera“ u šumama nije uspjela oslabiti poziciju SDA jer je biračko tijelo već tada prepoznavalo da je riječ o montiranom predmetu protiv Muslimovića i SDA… Što je tek danas javnosti potpuno jasno, a veoma brzo će biti i korumpiranom pravosuđu…

Slijedeći nastavak će biti objavljen u naredni ponedjeljak 06.02.2017. godine.

 Asim Kamber

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>