MIRSDA KUKIĆ – KUKO (II)

Autor:

Mi imamo jedan društveni problem, doslovni paradoks da čovjek stvara i proizvodi istinu. Umjesto da je suprotno. Istina bi trebala graditi čovjeka… To neprekidno ističem…

Zbog toga se u svome pisanju isključivo držim načela istinitosti i faktografske tačnosti. Nekad dosadno – dokumentirane i obrazlagane ali korisne istinitosti…

A istina je da je Mirsad Kukić – Kuko na sjednici Predsjedništva SDA, održanoj u prostorijama centrale SDA 14.02.2018., razriješen sa mjesta Predsjednika Kantonalne organizacije SDA Tuzlanskog kantona. I cijela kantonalna SDA – organizacija.

 

Predsjedništvo SDA je ovu Odluku donijelo sa samo jednim suzdržanim glasom. Taj dan (petak), sjednica najvišeg organa SDA je počela u kasnim popodnevnim satima i veoma kasno završila. Možda jedna i od najdužih od kada sam član najvišeg organa SDA.

Nije Povjereništvo taj dan uvedeno samo u KO SDA Tuzlanskog kantona nego i u Bosansko – Podrinjsku  kantonalnu organizaciju SDA, te produženo ili novo imenovano u OO SDA Konjic, OO SDA Gračanica, OO SDA Kalesija i OO SDA Srebrenica.

Međutim, najdužu raspravu je izazvala informacija o stanju u Kantonalnoj organizaciji SDA Tuzlanskog kantona. Predsjednik Izetbegović je u više navrata pravio pauze pokušavajući raspravu usmjeriti ka približavanju stavova predstavnika u Predsjedništvu iz Tuzlanskog kantona. Teško je išlo…

Tradicionalno se problem Tuzlanskog SDA predstavljao kao sukob dva Potpredsjednika SDA Safeta Softića i Mirsada Kukića, koji datira još iz Banovića… Međutim, ovdje je riječ bila o nepomirljivoj svađi dvojice najodgovornijih funkcionera SDA za Tuzlanski kanton. Dotadašnjeg premijera Vlade Bege Gutića i Predsjednika KO SDA Mirsada Kukića – Kuke.

Zadnje pola godine je trajala neprekidna javna prepiska ove dvojice kantonalnih lidera koj su bili i najodgovorniji za stanje na ovom kantonu. Neprekidno su članovi Predsjedništva (elektronskom poštom) obasipani dopisima jednih protiv drugih. Bakir je sve činio da ovu situaciju smiri, a na većini sjednica Predsjedništva i Glavnog odbora ovaj je problem izazivao polemike i duele. Rezultat sukoba bila je i činjenica da je sve završilo u medijima i da je sve to postalo ogromno opterećenje i za stranku u cjelini…

SDA ima dobru praksu da na samom početku konstituiranja svojih statutarnih i organizacijskih organa, u ovom slučaju Predsjedništva SDA, imenuje povjerenike za kantonalne organizacije. Ova se Povjereništva u slučaju unutarstranačkih kriza i problema uključuju kao izvanjski monitoring u kantonalnim i općinskim organizacijama. Težinu nekog problema, sukoba lakše je procjenjivati sa strane neopterećen unutrašnjim sukobima i utjecajima…

Ova Povjereništva sastavljena od tri člana sudjeluju u radu kantonalnih organizacija sa mogućnošću da Predsjedništvu predlože i mjere koje bi prevenirale neke neželjene situacije.

Na prvoj konstituirajućoj sjednici Predsjedništva SDA imenovan sam u Povjereništvo Tuzlanske kantonalne organizacije. Skupa sa g. Edinom Mušićem i g. Refikom Lendom.

Osim sa prve konstituirajuće sjednice Kantonalne organizacije SDA Tuzla, mi članovi Povjereništva za Tuzlu nikad nismo dobili nikakvu informaciju od bivšeg Predsjednika Mirsada Kukića. Kukić nas nikada nije pozvao da uzmemo učešće u rješavanju problema koji su kulminirali do nepodnošljivosti… Stekao sam dojam da se i Predsjedništvo iz obzira prema Kukiću nije odmah upuštalo u ozbiljniju analizu stanja u ovoj Kantonalnoj organizaciji.

Primjera radi, povjerenici za naš kanton (Džaferagić, Fazlić i Bratić), od imenovanja su u radu naših kantonalnih organa SDA i sjednica sudjelovali barem desetak puta… A znali smo se i mi po potrebi s njima u Sarajevu (Centrali SDA) sastajati…

Više sam o problemima unutar SDA u Tuzlanskom kantonu saznao kroz djelovanje u Klubu SDA Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH. Tu su se zapravo u najčešće dešavali neželjeni sukobi i otvoreni  izrazi međusobnog neuvažavanja kolega iz Tuzlanskog kantona… Tu sam se prvi put susreo i upoznao sa Mirsadom Kukićem – Kukom. On je tada sa našeg kantona imao veoma dobru suradnju sa Kadićem, Šepićem i Galijaševićem… Neprekidnu suradnju je ostvarivao i sa Rifetom Hozanovićem (A SDA) iz Cazina.

Ja sam u Parlament Federacije ušao nešto kasnije, konkretnije na 4. vanrednoj sjednici, održanoj 31.03.2015. godine. Nakon što je kolega Sead Kadić delegiran u Domu naroda Parlamenta Bosne i Hercegovine.

Od prve sjednice Kluba poslanika SDA kojoj sam prisustvovao, održane u sali vijećnice Grada Sarajeva do sjednice Predsjedništva SDA, kad se odlučivalo o KO SDA Tuzlanskog kantona, imao sam sasvim dovoljno vremena da procijenim stanje u redovima kolega iz Tuzlanskog kantona i opredijelim se za stranu u ovom sukobu…

Između Bege Gutića i Mirsada Kukića nisam birao ličnost i stranu nego sam se opredjeljivao za istinu… A istina je da sam u samom uvodu i na kraju svoje diskusije na Predsjedništvu ponovio da kasnimo u odluci da se intervenira i presiječe sukob u Tuzlanskom kantonu…

A sadržaj moje dikusije sam isključivo usmjerio na moje iskustvo poslanika u Parlamentu i sve ono što je opterećivalo naš rad… Ono što nisam znao, u što nisam bio upućen nisam ni htio komentirati… O svemu sud donositi volim nakon neposrednog uvida…

Avaz, Oslobođenje, neke televizije i portali su donijeli tekstove i naslovnice u kojima je sugerirano da je na sjednici Predsjedništva vođen verbalni „rat“ između mene i Safeta Softića na jednoj i Mirsada Kukića – Kuke na drugoj strani… Sutradan, nakon sjednice nekoliko novinara me je zvalo da dam izjavu za medije, što sam odbio… Jednostavno, nisam smatrao da je moja diskusija imala bilo kakav utjecaj na konačni stav o Kukinoj smjeni. Niti je imala bilo kakav svađalački karakter…

A rekao sam slijedeće…

 

P.S. „U zemlji krvi i meda“

 

Majstor – Nećko mi je u popodnevnim subotnjim satima do Trga Ljiljana dovezao auto koji je u njegovoj radionici bio na popravku. Falilo mi je para da platim rad pa sam se vratio do automata. A kad sam izlazio preko puta vidio sam sumnjiva lica koja su se parkirala preko puta moga auta. Odvezao sam se do Nećka, doplatio račun i ostavio nešto da počasti njegove marljive radnike. Pa sam se uputio do rodne kuće gdje je moja unuka Sara sa prijateljicama obilježavala dan upisa u prvi razred. Nisam se ni tu dugo zadržavao, pogotovo što sam u dva navrata zapazio sumnjiva vozila ispred moje kuće. A i supruga me je zvala da na kahvu ne zakasnim. Unuka mi je u, na slici gore objavljenoj vrećici spakovala nekoliko kolača…

Idući Prijedorskom ulicom sam na retrovizoru zapazio dva vozila koja su me taj dan konstantno pratila. Ispred mesnice kod moje zgrade sam parkirao svoga Turana 2004. godište, pokupio još neke sitnice i krenuo napustiti vozilo…

Dok sam iz auta izlazio, vidio sam da se jedno od vozila koje me pratilo naglo kod suda okreće i ide nazad prema meni… Ja sam već izvan auta i spremam se zakoraciti u moj haustor. Zove me mladić koji je upalio stop – svjetla svoga auta na ulici i brzo mi prilazi… Obraća mi se…

  • Izvoli momak, kratko sam mu odgovorio…

Ti i tvojih petnaest vijećnika blokirate naš predmet, teško ćete svi odgovarati.“

Rekao sam da ne znam o čemu priča, u konačnici ga prvi put u životu vidim, nije mi se ni predstavio… Pominjao je nešto i Hukanoviće i vijeće… Veoma pristojno sam mu rekao da ovo nije mjesto gdje ćemo o tome razgovarati i da slobodno navrati u ponedjeljak u stranku pa ćemo zvati odgovorne službenike iz općine pa to raspraviti…

Okrenuo sam se da krenem prema ulazu u haustor. U lijevoj ruci sam držao vrećicu sa kolačima, a u desnoj ključ s kojim sam nekoliko trenutaka prije zaključao auto. Tada sam osjetio snažan udarac u lijevu stranu lica zbog čega sam nakratko izgubio svijest. Kad sam se podigao vidio sam da sam krvav, on je već pobjegao sa mjesta događaja. Podigao sam krvavu vrećicu sa kolačima moje unuke Sare rodom iz Vrhpolja odakle je i napadač Mujo Sinanović (što sam kasnije saznao)…

Mujo iz Vrhpolja, odakle imam najviše prijatelja, i ratnih i poslijeratnih i odakle imam nepodijeljenu političku podršku…

Sve ovo pišem s velikom nelagodom i osjećajem odgovornosti za ovaj lijepi grad. Pišem to i zbog istine, ona mi je uvijek važna. Pišem to i zbog javnosti u kojoj se šire raznorazne špekulacije, od toga da sam ja „napao“ Šerinog sina, da smo se „potukli“, do toga da sam se „spleo“ pred haustorom i nezgodno pao…

Muju bi cijenio kao karatistu – borca, nosioca crnog pojasa da mi je kazao da je došao da se sa mnom obračuna, da me ikakvom gestom upozorio na to šta će uraditi… Ja uopće ne sumnjam da je on od mene jači, ja pred sedmom a on na početku treće decenije života… On zapravo u najboljoj životnoj dobi… Ali više bi ga cijenio kao čovjeka… Al′ tako je kako je, nisam ja ni prvi ni posljednji koje će Mujo mučki napasti… Već je odgovarao kod lokalnog pravosuđa za slična nedjela…

Ne mogu a da se ne obratim i Cuci Kariću koji je slavio to što se desilo u subotu… Ja zaista nisam kriv što je on upropastio svu svoju i imovinu svoje supruge. Suprugin otac rahm. Tofko – moj komšija bio je častan majstor – stolar koji je i na mojoj staroj rodnoj kući ugradio stolariju, i na kućama većine Pobrižana i Sanjana.

To što je Cuco sve upropastio i pod hipoteku svu imovinu stavio nikakve veze sa mnom i sa Mustafom nema. Jednostavno, žalim one ljude koji u tuđoj nesreći uživaju a vlastitu drugima tovare.

Žalim i pomalo su mi smiješni i oni koji misle da će moje kolumne zbog ovog nemilog događaja stati… Vjernim čitaocima mogu samo garantirati veći sedmični tiraž… Oko 160 000 posjeta zadnjem blogu me obavezuju da prema mojim čitalačkim fanovima budem odgovoran… A možda će sve ovo što radi Šepićev Nezavisni blok, i njegovi osnivači Nijaz (med), te Šero i sin mu Mujo (krv) povećati klikove… Možda mi oni nesvjesno i pomažu?

Još jednom pozivam sve članove i simpatizere SDA da se suzdrže bilo kakvih reakcija i poteza koji bi dodatno usložnjavali ovu situaciju… Zahvaljujem se svim mojim vjernim prijateljima i poznanicima koji su me zvali, koji mi šalju poruke podrške. Velika je čast imati podršku tolikog broja ljudi od najvišeg državnog do najnižeg lokalnog nivoa. Posebno se ovdje zahvaljujem velikom broju pripadnika Armije BiH, uglednih komandanata i njihovih udruženja koji su mi iskazali nesebičnu podršku.

Pozitivnim cijenim da su se i naši oponenti i „neprijatelji“ javili. Sad smo ih barem upoznali… Moramo im dati otvorenu podršku. Dok su nam god oni politički oponenti, za pobjedu SDA ne treba niko strahovati… „Istina je samo jedna“, a ja njezin sljedbenik…

Vidimo se u redovnom terminu – u narednu srijedu…

Dodajte komentar