Muhamed Zekotić – Novi lider – vizionar na političkom nebu Krajine (III)

Autor:

Postoje ljudi koji neprestano o raju i džennetu govore a džehennemu koracaju brže nego što to mogu i shvatiti. Kada bi me neko pitao o tome šta bi u životu mijenjao da ga ponoviti mogu? Ništa, moj bi odgovor bio. Jednostavno vas život izlaže različitim izazovima i situacijama. I uvijek je dobro izabrati istinu i pravdu i držati se svog ličnog stava, a nikada se ne povoditi za gomilom. Gomila uvijek isto misli, a slobodan pojedinac koji u pravdu vjeruje mora svaki problem kritički prosuđivati, a istinu i kodekse etike tražiti i preispitivati u svemu. Jednostavno na taj način nikad pogriješiti nećete.

Tko izda. izda…

Doušnici, posebno – zatvorski, spadaju u red najnižeg ljudskog etičkog šljama. Da bi popravili svoj status takvi izdaju i najbliže prijatelje s kojima služe kaznu… Na način da ono što su nekad negdje uz nekoga dočuli (doušili), to onda, protiv do tada bliskog lica, počnu koristiti zbog određenih ciljeva i ličnih interesa.

Došunici u demokratska vremena, sve to što rade, ne rade zbog borbe za istinu, nego zbog borbe za vlastiti status i rejting, a bome i za novac… A „istina“ tobožnja im je po pravilu uvijek medijski izgovor… Doušnici imaju i svoje fondove. I sve dotle dok služe naručiocima u pozadini, oni se služe tim fondovima.

Osnovno je pitanje – šta kasnije?? Šta poslije doušničke uloge, pogotovo kada je misija doušništva propala? Fond za douškavanje se po pravilu istopi u vlastitoj zabludi i moralnom smradu. Nije se još pronašao dezodorans koji bi prikrio smrad doušništva bivšeg efendije Zekotića i propalog seksualno – dezorijentiranog studenta Arnela Terzića. U koji su, nažalost uvukli i moga dugogodišnjeg šofera i samozvanog političkog lidera Amira Zukića…

Prije nego što krenem sa dokazima doušništva i Zekotićeve izdaje, moram podsjetiti na pionirski doušnički tekst koji je Muhamed sastavio u zatvoru, pa ga uputio Rijasetu IZ i redakciji Avaza protiv tadašnjih čelnika u Medžlisu Islamske zajednice Sanski Most… Muhamed, cijeli slučaj problema u našem Medžlisu i ukupnu odgovornost prebacuje na Ilfada Ičanovića (SDA), te na ef. Senada Omića, koji je izabran od strane Rijaseta za Predsjednika povjereništva u Medžlisu Sanskog Mosta…

Jasno je iz daljnjeg teksta vidljivo da su sastavljači ovih nebuloza i laži protiv čelnika Medžlisa podnijeli i krivičnu prijavu Tužilaštvu USK-a… A tekst su sastavili tako da su ga koncipirali u novinarskoj formi i usput tražili od uredništva Avaza da ga takvog i objave… Što se očito nije desilo… Interesantno je da je početnu – radnu verziju sačinio bivši gl. imam (H.K.). A cijeli dogovor oko ove ujdurme je napravljen u Prijedorskom motelu (LePont)… Neću vam navoditi tko je još bio prisutan na ovom sastanku (da izvor ne otkrivam)…

Cijela ova Zekotićeva prijava vrvi prozivkama. Osim Ičanovića, Omića, Zekotić otvoreno laže i na glavnog imama Mirzu ef. Žerića i njega označava kao „člana ove nečasne grupe“

Takvih tekstova u obliku prijava, zvaničnih optužbi sa lažnim podacima Muhamed, Arnel, Midho Dedić i Nijaz Kadirić su po autorovom saznanju sačinili preko pedeset protiv velikog broja političkih čelnika i uglednih poduzetnika u Sanskom Mostu. Radi se o prijavama koje su što anonimno, što sa potpisima upućivane inspektoratima, tužilaštvima, SIPA-i, policiji… Do većine ovih prijava sam uspio doći, a po preuzimanju vlasti (uvjeren sam) da će nam sve biti dostupne. Cijelu jednu kolumnu ću posvetiti ovim prijavama, možda i ciklus…

Od onih s kojima raspolažem, najčešće su osim mene, protiv moga sina, braće Salešević, protiv Hike, protiv braće Ćulum (Boki), protiv „Velikog brata“ – Mufida, protiv Farisa – načelnika, Ilfada, Mustafe, protiv petorice vijećnika SDA i mnogih drugih uglednih građana naše općine…

To da su prijavljivači oni, nisu ni skrivali nego su neke navode iz prijava ili kompletne prijave objavljivali i na društvenim mrežama (Dedić – Terzić), vršeći i na taj način pritisak na nadležne organe da ih što prije pokrenu. Čak su i telefonski požurivali korake nadležnih organa.

Zekotićevo doušništvo i izdaja, zapravo se cijelo vrijeme odvija u dva smjera: prvi protiv bliskih prijatelja i kolega iz SDA, a drugi protiv dojučerašnjih kolega imama.

Koncept doušništva i izdaje protiv mene počinje prvim iskazom koji daje Jusufu Mešiću – Judži u Bihaću. U njoj Muhamed, tobože izvorno kao svjedok i akter, otvara lažnu priču o „izbornim krađama“ u Sanskom Mostu. Identičnu priču iz službenog zapisnika Zekotićeve izjave o „predmetu“ izbornih „krađa“ u Sanskom Mostu prvi je objavio Avaz…

Ta priča, u kasnijoj fazi postaje sastavnim dijelom medijske kampanje čiji su predani nosioci Midho Dedić (normala.ba) i Aida Štilić – Koričić (Mreža)…

Naime, još dok je bila na FTV, Štilićka je na zahtjev rođaka Muje i financijera Hozana odlučila publicirati Munirovo, Arnelovo i svjedočenje sličnih lokalnih zabavljača protiv mene i SDA Sanskog Mosta. A publikacija je dokumentarno informativni magazin „Mreža“ od 29.05.2018. i 04.02.2019. godine.

Novinarska PIPI – duga jezičina iz Bihaća napravila je cijeli jedan bućkuriš informacija, dokaza i svjedočenja da ja do danas ne znam šta je ona zapravo htjela???

Scenarij za ovaj horor, nije mogla ona sama sastaviti. Ako je komesar jedan od glavnih scenarista, a mogao bi biti jer je sigurno režirao „Mrežu“sa „naivnim“ a lažljivim Munirom koji je nevješto mene vezao za Ramu (komesara u bijegu). A sve izmislio… Munir me je usput vezao i za Goebbelsa, a nevjerovatna laž je i njegova izjava kako samo ja zvao načelnika Mustafu i tobože mu zabranio da potpiše nekakvo „rješenje za gradnju Šefiku Sinanoviću“. Šefik S. ima uredno rješenje za gradnju i nikakvo mu drugo Mustafa u svom mandatu nije bio obavezan potpisivati… Munir je svoj obraz doslovno pod zadnjicu stavio da Muji i Hozanu pomogne u borbi protiv mene… Veoma će se brzo zbog svega stidjeti… Ako stida uopće ima?

Nakon svega što su objavili u prvom, pa kasnije i u drugom nastavku Mreže, dođe mi da se zapitam – znaju li oni išta o svom poslu, poslu medijske krim – ekspertize? Oni su mene od osumnjičenika transformirali u svjedoka obrane, pa čak i u lik – pozitivca. A to mi ne odgovara… Jer sam u politici i uspio kao medijski negativac.

Haj kad je u prvoj emisiji svjedočio Munir tipa: „Kamber… hik… je hik… očito… hik… vezan.. hik za Ramu… hik…“. Njegovi su odgovori imali i na federalnoj TV – zadah rakije… Jer i Munir veoma dobro znao da ja Ramu nikada ni vidio ni čuo nisam, nikad s njim (Ramom) nigdje ni kahve popio. U akciji „Kastel“ me niko privodio niti pitao išta nije jer se sa Ramom ni telefonski nikada čuo nisam. Ni sa komesarom prije Rame (Husejn Jakupović)… Nikad ni s kim ništa… Osim sa jednim…

Jedini Komesar policije s kojim sam sjedio, telefonski kontaktirao, družiti se i ručati znao je Mujo Koričić… Ja i Hamdija Lipovača (kao premijer) smo i Zakon o unutrašnjim poslovima promijenili (Rošić sačinio amandman) i prilagodili ga Muji da ga za Komesara izaberemo. Da bi on danas meni i o glavi radio, da bi se odužio Hozanu za imenovanje (veoma upitno) i neke druge materijalne privilegije (lova, džip, građa, itd., itd…).

Munir je, ako ništa u prvoj emisiji imao toliko snage da laž reproducira sa stilom, a i da zabavi (nasmije) gledaoce. Arnel u drugoj emisiji „Mreže“nije uspio ni toliko. Ova druga Mreža, ništa i nikakav osjećaj izazvala nije… Čak neki tvrde da su me obe afirmirale…

U drugoj „Mreži“ Štilićka veoma perfidno u kontekst izbornih krađa i mene situira. Na način da prikazuje originalne listiće. I to zamislite, sa biračkog mjesta u Bihaću (Harmani), gdje se nikakva ličnost ne vidi. Pa onda dalje prikaže fotografiju na kojoj ja ispunjavam preferencijalne listiće koje smo sačinili u stranci. Lažljiva Štilićka tvrdi da su to tobože „zvanični izborni listići“i u tome je sva zabluda. I nje i Zekotićevog lažnog svjedočenja.

Naime, prava je istina da smo se dan prije samih izbora našli u Bosanskoj Krupi gdje me je vozio Arnel Terzić. Domaćin sastanka je bio Predsjednik KO SDA USK-a Šemsudin Dedić, a prisutni su bili svi Predsjednici Općinskih organizacija. Tu smo se korektno dogovorili da podržimo jedni druge i da po mogućnosti sve organizacije dobiju svoje predstavnike u zakonodavnim organima vlasti. Tako je i bilo.

Štilićka kao dokaz protiv mene prikazuje i preferencijalni listić koji smo svi po povratku iz Krupe ispunjavali kako bi članstvo SDA imalo instrukciju kako glasati i kome na listi dati podršku. Sve to rade i druge stranke i tu nema nikakvih zakonskih zapreka.

I na kraju, na samom vrhuncu druge montirane „Mreže“ izjavu je dao i medijsko – suptilni Arnel Terzić – zvani Romeo. Veoma „nježno“ me je optužio kako ja na listi i uopće u politici preferiram „mlade i žene“. On me je zapravo pohvalio… Naravno ono što tada nije bilo jasno, danas je u potpunosti rasvijetljeno. To što je Arnel protiv „mladih“ je iz razloga što se „mladi“ (on) nije našao na listi za vijeće. A ovo oko kritike i otpora preferencije žena na listi mi je danas jasnije nego ikad… On preferira ženstvene muškiće toplinom bratskog odnosa – spram „njih“ – muškića…

Uz nekoliko naslovnih tekstova u Avazu sa Zekotićevim izjavama i Mujinim (Komesarovim) pritiscima na Tužilaštvo BiH, uz medijsku podršku „Mreže“, formira se i predmet koji bi po njima trebao završiti mojim i hapšenjem nekoliko bliskih suradnika… U zadnji čas je zaustavljena greška koju bi državno Tužilaštvo samo sebi proizvelo ovim potezom.

Naime, jedna se državna agencija u zadnji čas uključila u cijeli slučaj i pred pravosudne organe donijela dokaze o Zekotiću koji u cijelosti kompromitiraju i upitnim čine njegovo svjedočenje. Sad im tek spremam drugi set dokaza iz kojih je jasno da je riječ o čistoj policijsko – mafijaškoj montaži kojom je rukovodio Jusuf Mešić – Judža, a lažno svjedočenje financirao Admir Hadžipašić – Masirača. Konačno mi je to i Hozan preko Saje indirektno priznao. A Zekotić lažno svjedočio zbog vađenja iz lihvarskih obaveza od preko 100 000 KM samo prema Sanjanima. O dobrim i široke ruke šeher Banjalučanima da i ne govorim…

Ništa to nije bilo dovoljno jer Mujo nastavlja sa istragama o izbornim krađama, šalje i dalje informacije državnom Tužilaštvu, pokušavajući iznuditi bilo kakvu akciju, bilo šta, samo da se ja privedem. Interesantno je da je kantonalno Tužilaštvo odbilo Mujine zahtjeve da se ovaj istražni predmet reaktivira.

Osim Muje, doslovno dnevne pritiske na Tužilaštvo su vršili ministar policije Nermin Kljajić i premijer Mustafa Ružnić. Još je interesantnije, da osim stalnih Zekotićevih najava moga hapšenja, o njima piše Dedić (normala.ba), Mumini, Šero i sin mu Mujo, Šime, Cuco, a da apsurd bude veći i  jedan sanski policajac (H.Terzić).

Ovaj se policajac istrajno hvali kako ga lično Mujo komesar servisira informacijama o mome hapšenju, a usput skriven do Amira prisustvuje i konferencijama za novinare (opozicije).

U svakom slučaju, o svemu do čega sam ja sam došao, vezano za Muhameda, cijenim da u ovom trenutku na cijelom prostoru BiH ne postoji veći prevarant, doslovna megahulja… I vjerujte mi, sramota me je pred vas dragi fanovi i čitaoci donijeti dokaze i svjedočenja o njemu. Na kraju, radi se o mom dojučerašnjem bliskom suradniku, ali ću neke ipak morati…

 

P.S. U ovoj priči koju ću vam dalje ispričati u narednom nastavku nema „ukora pred isključenje“, nema preventivne kazne, nema gradacije pada, ili si pao ili se digao… Nema ništa između, ili si boss ili hadžija– što rokeri otpjevaše refren… A ovo vam kažem jer neko poslije onoga što objavim mora u zatvor. Ili ja, ili oni… A Mujo je jednom nogom već zakoracio… Samo da ozdravi…

A vama je dragi fanovi moja očinska i ljudska preporuka, glavom bez obzira u bijeg od mojih blogova, jer ono što slijedi je za „gluho bilo“ – na kvadrat…

 

Nastavlja se…

Dodajte komentar