OBRAĆANJE XII

Autor:

Kad jaganjci utihnu

            Dva dugogodišnja neprijatelja Midho i Rezak sjedinili se (već sam to negdje zapisao) u napadu na lokalnu vlast na čelu sa Dr. Avdagićem i moju političku neznatnost. Potpuno sam siguran da ni jednog od ove dvojice ne može strefiti srčani niti moždani udar… Oni  ni jedan od ovih organa nemaju. Da imaju, niko više od njih falio ne bi lokalnu vlast i posebno Avdagića kao načelnika…

Činjenica da su se tako snažno zbližili najbolje svjedoči kako je „došla maca na vratanca“. Zaglavili da ne mogu dalje, zbog čega se i uzhrpavaju misleći i tješeći se jačim u „hrpi“… Ali su utihli…

I njihov minijaturni medijsko – „intelektualni“ ekvivalent (Safić), također je ušutio. Ovaj hodajući samozvani novinarski klimajući pingvin i njegov korpulentniji vođa (ekspert za žirante – Cuco), više sami sebe ne zabavljaju na uličnom Facebook-u. Nema ih više u Malom parku, slabo se viđaju u Prijedorskoj… Ovi plakatni flomaster – likovnjaci i „humanitarci“, dosadni građanima poput čira na vrhu guzice, ne zabavljaju nas više, urijetko… Teško mi je zaključiti tko mi je od njih dvojice veća inspiracija…

ramo na listi

Jedino je aktivan iz UGSM – medijske i političke plejade Ramo Nalić. Vjerujući kako ima šanse dobiti podršku Sanjana na listi SNS stranke, koju je u Sani utemeljio Srbin iz Drvara, on i dalje daje naputke Dediću i Šemsinim aktivistima iz udruge „kamena s ramena“, iz rusaka – na općinu, stranku, Kamberovu kuću…

Ramino, Redžino, Šemsino i Enizovo načelo (moralno) „Tko tebe kruhom ti njega kamenom“, izgleda propada ili je propalo… Pa zar su zaista već gotovi, a ja se tek raspisao. Ne piše mi ni onaj mladić iz Kamengrada što mi je svojevremeno napisao „Gotov je“, a ja mu odgovorio da je gotovo tek kad ja kažem. A ja kažem da nije… Još… Trajat će to mladiću… A bit će sigurno „GOTOVO“, ali kad ja kažem…

Naravno, nije danas njima lako priznati da su pogriješili, da su bili glupi… Tko je ikad za sebe priznao da je glup, puno je onih koji to za druge dokazuju a i lakše je…

Kada sam poslušao zadnje (Macolino) otvoreno pismo u kome se za vlastito neplaćanje obaveza državi osvrnuo amatersko – detektivskim scenarijem o sanskim mesarima i jednom od njih koji je „u jednom danu ispekao 128 janjaca a nije prijavio“, sve mi je bilo jasno… Osim što se vlastite nezakonitosti ne mogu pravdati ničijim drugim, braniti se tuđim graškama izraz je neukusa i nepoštivanja gostoprimstva u gradu u kojem živite, radite i u kome ste ogromno bogatstvo stekli…

Sa rahmetli ocem i stričevima sam znao kao dječak otići na janjetinu kad Ismeta – rahm. Kruške, kod Biogradlije, kod rahm. Jaske… Iako rijetki, ti ugostiteljsko – kulinarski izleti sa rahmetli babom su mi ostali u sjećanju. Tamo sam sretao stare Sanjane koji su se uvijek na nečiji račun šalili i uvijek je vladao duh zdrave narodne satire, ali i duh uvažavanja.

Nakon okupacije 1992. godine, protjerivanja Bošnjaka, „utihli su i jaganjci“… Zaustavljena je jedna višestoljetna tradicija u našem lijepom gradu. Duh druženja oko roštilja i ražnja vratio se povratkom Bošnjaka. I danas volim svratiti kod pijace oko Zajkinog ili Sandijevog ražnja gdje se okupljaju sanske dokone šaljivdžije i slušati ih kao i nekad…

Do saosjećanja sa ovim Macolinim gubitničkim obraćanjem, shvatio sam da mu je grlo bolno gučalo, zadrhtavalo… Ističući borbu protiv sanskih mesara snažnim doprinosom pravnoj državi, definitivno je i mnogima jasno bilo da se kriminaliziranjem drugih ne prikriva vlastita nezakonitost u poslovanju…

Las – Vegas na devet rijeka

Jedino se izgleda umorio nije medijski diverzant, kandidat na državnoj listi SBB-a Macolin tješitelj i grobar demokracije Midho Dedić… Ovaj „medijski strvodžer“ kako ga je rahm. Alagić nazvao uvodi i treću smjenu u tvornici laži Avaz & Kino

Boreći se za glasove i naklonost birača, u službi političke autopromocije odlučio se ovaj predizborni mjesec dnevne doze osmočasovne kockarske tradicije ne umanjivati… Znao sam iza njega stajati na ulazu u Premier – kladionicu i pratiti njegove fizičke pokrete i reakcije na trku kerova. U samom finišu – trke on desnom nogom počne po podu strugati poput klinaca koji romobil ili bicikl bez lanca naguravaju…

To je eto taj moj politički konkurent kandidat za najviši državni parlament u kome je od Sanjana privilegiju da cijeli mandat presjedi imao samo g. Sado Bahtić.

asim, midho, sado

Da su Dedićeve namjere ozbiljne govori i činjenica da on u svom originalnom programu zagovara povećanje broja kockarnica u našem gradu. I kog punca (mog rođaka) je jednu instalirao pa sad više ne znam je li nam zet Midho u rodu na sijelu ili bodri ćuke…

Njegov je program izlaska iz krize realan, a bogami i originalan. Nakon provale sa „Lijekom za besparicu“, samo je Dediću mogao navodno na pamet pasti slogan „Svaka kuća kockarnica“ a neki vele i „Las – Vegas na devet rijeka“…

U svakom slučaju, ovakve estradno – lažljive novinare političke kandidate najviše državne razine uz kocku i potkradanje parfumerija, u komunizmu bi skupa sa huliganima slali na radne akcije… Da je taj vakat on bi zasigurno postao udarnik – u kockarnici…

U laži su kratke noge

edin komentar i midhin odgovor

            Kad je g. Edo Šarčević kandidata na listi SBB-a, političkog dopisnika stranačkog i porodičnog biltena Avaza Midhu Dedića, dobronamjerno upozorio na tekst objavljen u Avazu u kome je Dedić zloupotrebio dopisničku poziciju u dnevno – političke svrhe, od Edinog prigovora za mene je bio interesantniji Midhin odgovor.

Naime, Edo s pravom upozorava Midhu na novinarsku neprofesionalnost jer je očekivao da će u tekstu biti markiran sadržaj njegove predmetne pravne pozicije a ne akademsko zvanje, titule i najmanje politička (SDA) kadrovska pozadina…

Edo, kao intelektualac i „novinarskog staža“, potpuno je svjestan da je jedno u novinarstvu raspolagati informacijama i prenositi ih čitaocima onakve kakve jesu a drugo je proizvoditi informaciju i praviti javne komentare u službi dnevne politike, i to one kriminogene… Iako pod navodnicima i Dedić sam u odgovoru Edi priznaje karakter „žutog“ teksta…

Žuta inventura

            Žuće od bilo kakve „žute“ štampe je ono što nam SBB kandidat u službi dnevne politike objavljuje kod Macole u Inventuri.

Ja sam zaista toliko politički tolerantan da mogu javno sa svakim ući u bilo kakvu polemiku i primiti svaku vrstu verbalnih – kritičkih masnica. Međutim, ovo Dedićevo inventurno – objavljivanje u kome slično prethodnom slučaju (Edinom) zloupotrebljava svoje goste, prevršilo je mjeru ukusa.

Haj kad se za borbu protiv političkih konkurenata koriste i zloupotrebljavaju naklapala i jeftino – animirani društveni beznačajnici (Pele i Hamdija), ali kad se zloupotrebljavaju izjave ljudi sa ogromnim naučnim, akademskim i međunarodnim rejtingom onda je to izraz nerazumijevanja posla kojim se (Dedić) bavi ili ljudske oholosti. Možda i oboje…

Naime, ugledni prof. Pravnog fakulteta u Bihaću g. Genc Trnavci me je nazvao da mi saopći kako je Midho „zloupotrebio njegovu izjavu“ i da mu nije bila namjera, niti pominjati niti asocirati, između ostalih, i moju malenkost.

Naravno ja mu zamjerio nisam znajući šta Midho radi od 1996. u Sanskom Mostu, obmanjujući Sanjane i cjelokupnu javnost BiH. Nisam mu mogao obećati da ću mu preko Macole omogućiti zakonito pravo na demant („ispravku“), jer me Macola kako napisa ni „ne poznaje“, beznačajnog kakav jesam…

gencova ispravka

            Sve nekako pokušavam za Midhu ako ništa (zeta) naći izgovor, svoji smo, borba je politička, oštra i beskompromisna, privilegije za Državni parlament za milozvučnih 6 – 7 hiljada KM i mene financijski – antisenzibilnog uzbude. Nek lova ostane u krugu porodice…

Međutim, napisati neki dan u Avazu kako je lokalne vlast u Sanskom Mostu selektivno postavljala preventivne nasipe uz Sanu štiteći pojedine kuće „uglednijih građana“, vrhunac je nipodaštavanja, i novinarskih i ljudskih kodeksa…

naslov iz avaza

Zaista, izbjegavam koristiti teške riječi, haj da je to kakva zaštita od kamenica (njegovih i Safićevih) ili nešto drugo, ali ko može nasip postaviti ispred jedne „povlaštene“ kuće a drugu do njega zaobići?! Naravno, da kad voda prodre njezin molekularni sastav, viskoznost, prohodnost i kapilarnost omogućava joj fizički prolaz svagdje i kroz sve zapreke…

auto + midho

Brigu za ugrožene Sanjane već je dokazao u prošlim proljetnim poplavama. Sjećam se zajedničkih akcija čišćenja naših gradskih ulica. Ja krenem sa akcijašima u čišćenje Karića ili Stanične, a njegov auto oko 9 – 10 sati pred kladionicom. Mi završimo posao za taj dan a auto još na istom mjestu oko 5 sati… Saosjećajući sa svojim „ugroženim“ sugrađanima on se tješio kockajući… I neka je, ali ih barem lagati ne treba…

Dragi naš zete, naša uzdanico državno – parlamentarna, nemoj barem toliko hude Sanjane obmanjivati i meni bi štete proizvesti mogao… Ni krivom ni dužnom… A one cifre gore pomenute jesu milozvučne, i meni sirotanu…

Dodajte komentar