Pomozimo „nevinom“ Hamdi

Autor:

Prvi je zakon povijesti: bojati se reći nešto neistinito; a drugi: ne bojati se reći nešto istinito, zapisao je mudri Marcus Tullius Cicero Ciceron…

A istina je da je umirovljeni novinar Mirza Sadiković cijeli svoj radni vijek proveo u službi medijskog štetočine. Nije bio klasični novinarski egzekutor i napadač ali jeste po svom novinarskom habitusu uvijek bio u nečijoj službi…

Dok je bio u službi bivše državne službe bezbjednosti (UDBA-e) pod kodnim imenom „Princ“ započela je njegova novinarska karijera bez ikakvih etičkih i stručnih principa. I tada i danas, vazda se pokušavao predstaviti neutralnim, a vazda u nečijoj službi, u službi agitacije…

Istina je da je Mirza aktom od 16.11.1990. godine napustio UDBA-u, ali nije ona napustila njega… Ostala su načela i principi koje je on usvojio i kojih se očito nije uspio osloboditi…

On je kantonalnu televiziju ustrojio kao servisnu službu političko – kriminogenih elita na čijem su čelu Hozanović i Lipovača. On pred ovim vođama ničice pada praveći od kantonalne televizije medij dnevno – redakcijske cenzure. A takvo se novinarstvo u konačnici pretvara u svoju negaciju, u ideološko sluganstvo… Ništa bolja od Mirze nije ni Aida Štilić, dopisnica Federalne TV, koja od Hozana neksriveno u Opalu prima instrukcije. A možda i „ponešto“ drugo.

Upravo zbog takvog neuvjerljivog novinarstva na portalima se vodi bespoštedna – gerilska borba za prestiž. Bez ikakvih pravila i principa. Zbog čega bi principi i kodeksi postojali na portalima i društvenim mrežama ako nikakvih nema ni na javnim servisima…

Veliki mešetar služničke novinarsko – interesne lože i  njegov angažman na TV USK-a posljedica je nerada direktora. Zbog toga piše, uređuje, kreira i objavljuje Mirza. Veoma predvidive i jednolične priloge poput „pornića“… Političkih… Njegov je slijed misli i poruka toliko dosadan da sam siguran da mu neinventivne novinske medijske uratke i umotvorine ni ukućani ne prate…

Najveći sam šok, ljudsko i profesionalno razočarenje doživio kad je došao u Sanski Most i stavio se u službu odbrane vlasnika lokalne TV 101. Nije nikakav problem što nije ništa htio pitati drugu stranu (u ovom slučaju općinu), ali jeste činjenica da je od poprilično „zdravlja“ narušene osobe uzimao izjavu… Da brani neobranjivo… Barem toliko zna cazinski „Princ“ da sve međunarodne konvencije strogo brane zloupotrebu bolesnih u službi medijske propagande.  Na potpuno identičan način se i Štilićka na Federalnoj postavila kad je za mišljenje o predmetu „Karagić“ pitala lažljivog Karagića u Mreži.

Na isti način ekipa profesionalnih sijača straha uporno brane od tobožnje smjene direktora TV USK-a Izana Mustafića. Brane i poziciju onih koji su ga imenovali na funkciju direktora TV USK-a. Stvaranjem atmosfere sudnjeg dana odlaskom Mustafića sa funkcije direktora zapravo se štiti politički koncept na čijem su čelu bihaćki i cazinski načelnici (Šuhret i Nermin), te politički lideri Hozan i Hamdo (Lipovača)…

Kad god se otvori priča o bilo kakvoj i bilo čijoj smjeni na TV USK-a promtno se pokreće priča o „autonomašima“ i „Babi“, koji evo samo što nisu preuzeli ovu televiziju i čelo kantonalne vlasti. Kad se želi imenovati Skupština preduzeća TV USK-a, odmah je to udar na direktora, odmah počinje salva priloga i portalskih prepada plašenja od Laburističke „nemani“…

Pa se onda počne sa pričom kako vlast „zabranjuje“ serijal o Fikretu Abdiću koji se već, valjda treći – četvrti put ponavlja na ovoj televiziji. I niko nije reagirao zbog toga, ali kad se želi imenovati Skupština preduzeća (koja uopće ne funkcionira i nije u punom sastavu), onda se to odmah stavlja u kontekst „autonomaške“ politike u Skupštini USK-a.

Zapravo je i onima najnaivnijim jasno da se tako pokušava sačuvati pozicija direktora kojeg su imenovali Hozan, Sejo i naš retoričko – medijski biser Izo zvani Izi… Smijeni se na desetine direktora, ministara, premijera, Vlada i ništa, i nikakvih problema. Samo je smjena Izana Mustafića grubi čin pokore „autonomašima“…

Ova televizija neskriveno svojim programskim sadržajima hrani mržnju, a trebala bi i morala afirmirati dobro, slogu i toleranciju. Govor mržnje uvijek je poziv na nasilje… Jer ako istrajno ponavljamo priče o „atonomašima“, pa onda i one koji bilo kakav kontakt imaju ili glasaju sa autonomašima, također etiketiramo „autonomašima“, postavlja se pitanje da li nam je do bilo kakvog pomirenja i stalo??

Naše se televizije bave tržišnom propagandom različitih proizvoda široke potrošnje, bave se igrama na sreću (virtualno kockanje), bave se natjecanjem u pjevanju, natjecanjem u kuhanju, rijeđe i intelektualno – obrazovnim temama, ali da se bave propagandom mržnje i netrpeljivosti, za mene je to jednostavno neprihvatljivo… Jer kad im dopustite da mržnja i razrađene scenarističke postavke prevladaju, kad na njih ne reagirate, tada ih je teško obuzdati jer su već postali pravilo ponašanja…

Urlajući, obnevidjeli i zaslijepljeni od mržnje prema „autonomašima“, nije im zasmetala činjenica da su upravo glasovima autonomaša njihove plaće otišle gore i daleko su iznad kantonalnog prosjeka. Upravo su glasovima autonomaša oni dobili najveći grant u istoriji budžetiranja na TV USK-a. I ta ih činjenica uopće nije vrijeđala, dapače drago im…

Ozbiljan novinarski posao ne trpi laži, mržnju, pretjerivanje zbog čega kao profesija ima u društvu važnu ulogu. Mediji su i propagandna velikosrpska mašinerija stvorili devedesetih uslove za rat i zločine. Sve je zapravo i počelo medijskim lažima i falsificiranjem povijesnih činjenica „velikonacionalnih“ projekata.

A koliko se laže oko TV USK-a i oko tobožnje smjene direktora najbolje govore objavljeni tekstovi tim povodom. Osim što direktor piše pisma na adrese stranačkih centrala, on se i sam oglašava po portalima preko naručenih tekstova o ovom izmišljenom „problemu“, a različita su mišljenja i u parlamentarnim strankama. Svi na ovom ispolitiziranom problemu hoće profitirati.

Primjera radi, lokalni niskotiražni sanainfo.ba – portal (Kadirić) je objavio tekst o strašnoj ujdurmi DF-a i Laburista u smislu nepravedne smjene direktora. A u pozadini sam i ja kao „strastveni“ sljedbenik „autonomije“ i „Babe“ Fikreta… A Kadirić se u svim tekstovima pojavljuje spasiocem direktora Mustafića i kantona od „autonomaša“… A šta je zapravo istina?

 

Na sjednici Skupštine na kojoj se glasalo o izvještaju kantonalne televizije, za izvještaj je glasalo svega 7 poslanika. Od njih su četiri iz A SDA i tri iz SDA. Od ova tri iz SDA jedan je i Sanel Mahić iz Sanskog Mosta… On je zapravo i jedini zastupnik u Skupštini USK-a koji bi me bespogovorno poslušao (tako mislim), vezano za bilo kakvo glasanje. Nisam siguran, ali mislim…

 

Dakle, da je Sanel mene pitao, nikad mu savjetovao ne bih da glasa za izvještaj TV USK-a… E sad kad je već glasao, a Kadirić nije uopće glasao, opet se Kadirić spasiocem Mustafića i TV USK-a od „autonomaša“ i mene oglašava…

Kadirić, u gore citiranom tekstu kaže kako se protiv Mustafića radi „na zahtjev Laburističke stranke i DF-a“. Pa se onda pitanje postavlja, da li je i on na zahtjev laburista odbio uopće glasati za izvještaj TV USK-a… Na isti način kako je s njima (autonomašima) dogovarao i ubjeđivao ih da glasaju za smjenu komšije i Zlatnog ljiljana Senada Kljajića….

Ovoj našoj sanskoj političkoj „prostitutki“ sve u obraz stati može…

P.S.

Poštovani čitaoci, od naredne sedmice pojačavam kolumnistički obim i učestalost objava. Naime, već u ponedjeljak ću objaviti moj kratki osvrt na aktualna događanja, a u srijedu – naravno i redovnu kolumnu… Još ću se kratko zadržati na portalima i medijima u cjelini, a onda se prebacujem na aktualnu i najposjećeniju temu na mojim blogovima, a tiče se „uspavane trnotužiteljice Fadile Amidžić“…

Da budem iskren, moj blogerski konkurent Kurbeg, osim što mi je preuzeo temu – meni dragih Hozana i Hamde (zna i on šta traži tržište), povećao je i broj objava. U mrtvoj utrci za izborne liste na sve je spreman, a ni Haris za njim ne zaostaje. Ali sam i ja spreman ići na sedam objava sedmično ako bude potrebno. Borba za blogerski prestiž do „zadnje kapi krvi“, a bogami i mjesta na listi…

Nešto je slabija posjećenost blogovima sa temom marginalnog i nedotupavnog Nijaza Kadirića, veoma se pomno čitaju blogovi sa glavnim likovima iz „grada svjetlosti“ o neslućenim kadrovskim biserima (Hozan, Hamdo, Ogrešević, Topčagić, Masirača…), ali su ipak najposjećenije kolumne posvećen našoj suvremenoj redateljici pravosudnih predstava Fadila Amidžić & Mujo Koričić

Njima sam kao gratis – dodatak i nagradu vjernim čitaocima odlučio posvetiti i cijelo jedno poglavlje u autorskoj knjizi satire – do suznih očiju (plača), knjige pod radnim naslovom – Kako su poharali Krajinu ??

Poklon je ova knjiga svima onima koji su dokazalli upornost posjete mome blogu… Sav prihod od knjige će biti namijenjen za humanitarne svrhe, kao podrška menadžeru Dodikove firme „Integral“, „nevinom“ i ljudskog poštenja metafori Hamdiji Lipovači, a možda i u fond cazinskog „Merhameta“ da se pogura Kukin, Konakovićev, Šepićev i Hozanov humani izborni projekat spasa Krajine od mene, Šemse, Rošića, Dževada – ministra, Hamde – Tigra, Ese – Strahe, Ćufurovića, dr. Bašagića, Hušića i dr…

 

Dragi moji čitaoci, putem vibera mi je stigla veoma „alarmantna“ poruka nakon prošlog teksta posvećenog Mirzi i našem Izanu, pa vam je objavljujem u cjelosti sa mojim odgovorom.

Pa mi je nakon moga odgovora došla još jedna poruka od „anonimnog“ Alije u kojoj kaže kako su njegove „genitalije“ gabarita bikovih, kako se on mene uopće ne plaši, kako će me uglavnom prijaviti… A meni zaista nije do gubljenja vremena u komunikaciji sa onima koji se u virtualnom svijetu javljaju pod lažnim identitetom. Odiozni su mi i doslovno gadljivi trolovi koji se iza lažnih nikova kriju na mrežama… Ove virtualne „anonimne“ heroje najčešće brišem i ignoriram, ali me malo strah u slučaju našeg „Alije“, da nije riječ o kakvoj „dami“, koja mi se na ovaj način možda i nabacuje, a ja se ni sa dragim mi unukama vremena družiti nemam…

Poštovani čitaoci, sve one koji imaju bilo kakvu zamjerku na moje pisanje pozivam da sasvim slobodno upute svoje reagiranje, koje će bez ikakvih intervencija i cenzure karakteristične za TV USK-a i neke portale gulenovske provenijencije, biti objavljeni…

„A SAD – SPEKTAKL…“, od iduće sedmice…

Dodajte komentar