Premijer je nevin…

Autor:

Povod današnje kolumne nije samo premijer Ružnić nego je i činjenica da se u postu ispod moje zadnje kolumnističke objave javila i moja sugrađanka sa komentarom i dilemom: „… možda će tužiti i nas što čitamo i usuđujemo se da lajkamo?

Premijer je u svom javnom istupu kao gost TV USK-a prozvao društvene mreže, portale i sve one koji su se usudili komentirati njegovu sliku sa novcem čije je porijeklo upitno? Autorica ovog posta se zapitala i s pravom „smije li narod pitati odakle mu novac“? I možda najinteresantnija dilema kako je neko: „udarne minute dnevnika zloupotrijebio za sebe…“

Prije svega je ovdje interesantna činjenica da premijer svoj demant i „istinu“ o 50 000 KM ne komentira tamo gdje je objavljena. A Zakon o zaštiti od klevete to nedvosmisleno preporučuje, da se demant objavljuje u izvornom mediju gdje je tekst i objavljen.

Ne, on koristi javni servis – kantonalnu televiziju koja se pretvorila u privatni servis njega (Ružnića) i donedavno (Bunića) preko kojeg oni javnosti predstavljaju svoje estradno – populističke performanse kojima pravdaju nikakav učinak kantonalne vlasti…

Da bi sve razumjeli, odnosno da bi razumjeli o kakvoj je laži premijera Ružnića riječ morate pregledati prilog na Kantonalnoj TV.

U samom video – prilogu se, uz Ružnićevo objašnjenje prezentiraju i tobožnji ugovori o kupoprodaji nekakve katastarske čestice. Pa se zatim slikom prezentira i tobožnja financijska transakcija između kupca (Zemina Begića) i prodavca (Mustafe Ružnića). Interesantno je da u ugovoru o kupoprodaji nekretnina uopće nema imena kupca i prodavca. A u dokumentu financijske transakcije nema datuma i iznosa.

E šta je sad ovdje bitno zaključiti? Premijer očito ima strah od cijelog ovog slučaja pa je Kantonalnu televiziju iskoristio da pošalje, tobože hrabru poruku kako je to sve čisto, pa nudi i dokaze koji su potpuno nepotpuni i ništa ne govore. A cijeli prilog zapravo svjedoči premijerov strah, ali se ujedno vrši i pritisak na objavljivača priloga o upitnom novcu na kojeg se premijer smiješi u autu…

E sad mi ovdje, dragi čitaoci imamo nekoliko objašnjenja o porijeklu novca (50 000 KM), u rukama nasmijanog premijera.

Prvo objašnjenje je da je autor slike bio u društvu premijera, koji je nekoliko minuta prije preuzeo novac (50 000 KM). Autor slike (koji je nesumnjiv), jer je to neko ipak morao uslikati i snimiti (a i video postoji), tvrdi da je premijeru novac predao cazinski poduzetnik. A da su taj novac (premijer, autor slike i drugi u autu) dijelili članovima biračkih odbora koji su novac taj dan i primili i distribuirali po gradu svjetlosti – Cazin (o tome kasnije)…

Drugo objašnjenje porijekla novca je ovo premijerovo u kome nema imena, nema iznosa, nema datuma, a riječ je zapravo o tobože relavantnim dokumentima, po kojima je Mustafa prodavalac zemljišta za koji je naplatio novac. I Mustafa decidno tvrdi da je prodavalac zemljišta. Naravno, svakom se normalnom čovjeku nameće logično pitanje, zar se ovakvi kupoprodajni notarski ugovori i primopredaja novca realiziraju u autu, tokom vožnje???

Međutim, ovdje se iznenada, u samom finalu raspleta dileme „čija je lova“(premijeru), pojavljuje i treće objašnjenje. Objašnjenje Mustafine tetke iz Njemačke (R.G.)… Molimo bih vas samo da me ovdje ne pitate otkud da i cazinske tetke na fejzbuku pratim?

Naime, Mustafina tetka (R.G.) tvrdi, sa sigurnošću da je sporni novac (pare) Mustafa dobio od ženinog strica iz Njemačke i to sa namjenom da Mustafa „isplati“ nekakvu zemlju. Očito, tetka Rahime tvrdi da Mustafa kupuje („isplaćuje“) zemlju. Što znači da Mustafa nije prodavalac, kao što on tvrdi u prilogu RTV USK-a.

E sad bih ja dragi čitaoci vas, a i Mustafu molio da se prije svih on opredijeli šta je ovdje istina? Tvrdnja suvozača i snimatelja iz auta koja je autentična, ili njegova (Mustafina) tvrdnja kako je on prodavalac zemljišta, ili tvrdnja tetke Rahime kako je Mustafa kupac zemljišta, a pare dao ženin stric??? Da budem iskren, ni meni ovo nije jasno??

Pozivam pravosudnog istražnog Poaroa (A.T.) da se u ovaj predmet uključi, poštujem njegovu nepristrasnost i znanje, a ja pameti nemam da ovaj slučaj u konačnici i sam sebi objasnim, a kamoli bilo kome drugom…

Ali ono što sa sigurnošću znam, jer mi je to konačno i struka – Kantonalna televizija se pretvorila u svojevrsnu repliku RTRS-a. Na isti način kako u ovom entitetu uzdižu i ni na koji način ne problematiziraju Dodikovu vlast, na isti način naša kantonalna televizija se pretvorila u svojevrsni groteskni – karikaturalni bilten vlasti i Vlade na čelu sa Ružnićem. Uredničke karikature i novinari se takmiče u što prizemnijem sluganstvu vladajućoj garnituri u svim segmentima.

Komesara Koričića sa svojim „divovskim“ pothvatima u policiji uzdižu u sami vrh Olimpa policijske – vlasti i uspjeha nebeskih razmjera. Više nema sumnja i u njihovu novinarsku povezanost sa glavnim „korupcionašima“ vlasti i njihovim financijskim serviserima.

Taj potpuno devastirani medij su doveli do najnižeg stupnja javnog interesa. Oni nisu dnevno glasilo vlasti i većine, nego većine okorjelih korupcionaša u aktualnoj vlasti…

Na kraju, i u ovom mediju su dobili ideološkog komesara koji diktira napade na načelnika Bužima, a niko ne dira načelnika Petrovca, Ključa, Krupe. U TV USK-a su konačno dobili i uredničkog komesara Koričić – Štilić Aidu… Koja je nezavisna?

Profesionalni novinari njima nisu potrebni, jer konačno u pozadini ove korumpirane vlasti djeluje cijela jedna kriminalna novinarska supkultura koja urednički upravlja javnim servisima, koja ima svoje tabloide, portale koji neumorno bilježe njihove podvige…

Ali se smanjuju, korigiraju… Sve je manji broj novinarskih megafona Agana i Muće. Ostali su TV USK-a, Safet Hrnjica, Mumin i Mido (Dedić)…

Upravo u slučaju TV USK-a, profesionalna uvjerljivost medija dovedena je u pitanje. A osnovni je princip demokracije, na dnevnoj osnovi izvrgnuti kritici svaku temu, pojavu, pojedinca, što kod njih u mandatu ove Ružnićeve i Aganove ere vlasti nije dozvoljeno.

Pogotovo i zbog činjenice da se iz javne komunikacije perfidno isključuju neistomišljenici koji ukazuju na ogroman mozaik zloupotreba. Upravo nam je jučer njihov partner u vlasti (PoMAK) predočio oblike zloupotreba i kršenja zakona od strane aktualne vlasti… A to je kap u moru… Šta ćemo uskoro saznati…

Koja je to njihova transparentna javna politika s kojom bi se naši građani poistovjetili… Imali su komotnu poziciju, mi smo ćutali, a oni su se i bez našeg učešća u javnosti razotkrili.

Ako ih kritiziraš onda te prozivaju ustašom, bojovnikom, četnikom, autonomašem, zločincem… Ništa i nigdje nije sve savršeno, ali nam kritika treba da sve podredimo promjenama, promjenama na bolje. Prijetnje i zastrašivanja onih koji  drugačije misle postalo je modus operandi naše kantonalne političke stvarnosti. Prijetnje idu, od ovog ekonomskog – statusno radnog, do fizičkog uništenja.

Javnosti se predstavljaju samodopadnim monolozima. Na TV USK-a nema tematskih dijaloških emisija (U Fokusu) u kojima se sve teme otvaraju kritički, slobodno bez ikakve zadrške. Znao sam biti gost takvih tematskih emisija na TV USK-a. Kao predstavnik stranke na vlasti sa kolegama iz opozicije, u kojima se otvoreno i kritički razgovaralo o aktualnim potezima čelnika vlasti…

Mi iz SDA smo cijenili i danas cijenimo da je nesmetan protok informacija u javnosti te slobodno javno problematiziranje osnovno načelo demokratskih sloboda. To je zapravo pretpostavka istinskog sudjelovanja svih slojeva jedne društvene zajednice u demokratskom političkom životu i odlučivanju…

Tamo gdje se sprječavaju istinite informacije o potezima vlasti, vlast zapravo svjesno izbjegava javni nadzor, što po pravilu za posljedicu ima razne devijacije i zloupotrebe.

 

P.S. Taman kad sam pri kraju ovog ničim izazvanog bloga, na kućnu mi adresu stiže pismo sa pratećim sporazumom od njegove ekselencije premijera Mustafe Ružnića. Ovaj šaljivi visoki funkcioner A SDA mi nudi da 10.12.2019. godine, u prostorijama Vlade USK-a (10:00 sati) potpišem s njim nekakav sporazum. A riječ je o našem tobožnjem zajedničkom djelovanju na višim nivoima vlasti u BiH.

Tko god mu je ovaj sporazum pisao, ili je blesav ili drži da smo mi eventualni potpisnici blesavi… Da nas 16 izabranih zvaničnika potpisujemo sporazum i služimo premijeru Ružniću. Istina je da smo zajedno (on – premijer), Mujo, Azra, Rošić, ja, Albin i drugi na Tigrovu inicijativu, izborili se za 4 miliona KM iz budžeta F BiH za migrantsku krizu. Istina je i da su pare prebačene, kao što je istina da do danas niko odgovora nema gdje su i kako potrošene?

Sve su transparentno on, Agan, Nermin, Masirača i Hozan raspodijelili i potrošili, a nigdje nikakvog traga o utrošku.

To je razlog zbog čega ga javno molim da me ne za.ebava ovim svojim sporazumnim banditskim pravnim reliktima, koji po čl. 6. za svaku sporazumnu stranu proizvode i pravni učinak.

Ja se sa vragom, dragi premijeru, nikad sporazumijevao nisam.

A njemu preporučujem da što prije sebi nađe ozbiljnog advokata i s njim potpiše sporazum. Apropo dileme oko spornog novca, molio bih ga da sa tetkom Rahimom usaglasi stavove oko para… Samo da nam u međuvremenu kakvu četvrtu verziju telali kriminogene vlasti: Mumin, Midho, ili kreativna Štilićka ne ubace na spin – tržište dnevne laži.

 

Nastavlja se…

Dodajte komentar