Razobličena internet – fama o „MUMINU“…

Autor:

TRI U JEDAN

U predinternetskom vaktu, u odjeljku dnevne štampe koji se zvao „pisma i stavovi čitatelja“, postojalo je pravilo da se ne objavljuju reagiranja koja nisu potpisane stvarnim imenom i prezimenom, adresom i brojem lične karte. Tek je tada bio relevantan onaj koji negdje na nešto reagira ili nešto komentira. To je naravno bila mjera vjerodostojnosti, komunikacijske prakse i građanske pristojnosti…

A objaviti nešto protiv „partijskih organa“, moglo je donijeti trenutnu reakciju sa nesagledivim posljedicama za autora takvih objava. Goli je otok bio preventivna ustanova  devijacijama u slobodi javne riječi…

Živimo u novom vremenu i internet – eri u kojoj je ustanovljeno pravo anonimnih komentatora, nepotpisanih i sa lažnim profilima i nikovima. Pa se onda to što oni rade zove slobodom javne riječi…

Njihovi su komentari ispunjeni mržnjom, pozivima na nasilje, vrijeđanjem i komunikacijskim ekstremizmom svih vrsta. Nekada se čitaocima čine interesantniji komentari od autorskog teksta. Riječ je o kolektivnoj društveno – medijskoj psihopatiji, o socijalnom kretenizmu, o neznanju duhovne i emocionalne bijede koja dominira društvenim mrežama.

Na tim stranicama prostaštva i socijalne bijede rađaju se kolektivne vandalske grupe ujedinjene u mržnji i osokoljene ignorancijom vlasti. Prije svega policije i tužilaštva koje to sve ignoriraju do okolnosti kad su i oni prozvani… Tek se tad uključuje organ represije.

U crnim jamama prostaštva koje objavljuju anonimni komentatori vode se takve primitivne političke bitke, da su riječi fašizma dječija literatura za ratove stranačkih i ideoloških „botova“ na društvenim mrežama.

Nažalost, niko se ne buni niti država išta poduzima protiv anonimnih komentatora i lažnih identiteta. A zašto? Odgovor je jednostavan. Povremeno se i politički lideri posluže lažnim profilima i nikovima kojima medijski „mlate“ po političkim konkurentima.

Zbog toga, tvrdim da slobode mišljenja nema bez potpisa imena i prezimena. To je onda stvarna sloboda… Bez straha i predrasuda. Sloboda mišljenja i govora, „sloboda je osobe sa imenom i prezimenom“… Sve što pišem to i potpisujem.

Na zapadu u uređenim demokracijama, komentari ispod teksta su integralni dio sadržaja i za njega odgovara uredništvo. Kod nas je stanje suprotno. Kod nas uredništva portala i „grupa“ zapravo podstiču i uspostavljaju mrežu lažnih komentatora. Sve što objavljuju portali cazin.net, usn.ba, grupa „Red i zakon“ famozni „Mumin“normala.ba zapravo se kreira u kabinetu načelnika općine Cazin – Nermina Ogreševića.

Interesantno je da se na grupi „Red, rad i zakon“ pojavljuje kao autor i visoki policijski dužnosnik koji je nedavno uhvaćen u krađi kestenove građe za vikendicu. A potpisuje se kao Ljiljan Bošnjak… Možda bi mu priličniji bio nik KESTEN – BOŠNJAK…

Osim ovog kestenkradice, na ovoj grupi piše i Rifet Hozanović pod profilom Hana Selimović, Ogrešević je Ena Sombora, Hamdija Lipovača piše ispod profila Alija Babić, Adisa Muhamedagić (osim „Mumina“), piše ispod profila Adisa Viteškić… Masirača je svojevremeno pisao ispod „Mumina“ ali su ga nakon sex – afere izbacili… Sad piše ispod vlastitog profila, koji nosi naziv njegovog privatnog Veleučilišta.

Interesantan mi je bio Masiračin post (komentar na zatvorenoj grupi), na Paulinine blogove. Masirača u njemu priznaje da „je sjedio sa Paulinom i Hozanom u kafiću ispod Alte“ i da se zagledao u međunožje (Poljakinje), do trenutka dok mu Hozan nije rekao: „kako on (Masirača) ima posla“. Pa je on shvatio da se mora udaljiti. Objavit ću vam kasnije ovu Masiračinu kratku (iskrenu) ispovijest koja zapravo potvrđuje većinu Paulininih navoda o Werhteru iz Rujnice (Hozanu).

Kada je o „Muminu“ riječ, objašnjenje identiteta i autorstva „Muminovog“ sam dobio iz presretnutih razgovora i SMS – poruka Hozana i ministra MUP-a Nermina Kljajića. Direktno u ovoj svakodnevnoj komunikaciji Hozan izdaje dnevne naloge blago kazano – ograničenom ministru policije. Međutim, ovaj lažnjak koji pametuje, sudi i blati na dnevnoj razini nije samo nedotupavni Kljajić…

Pristup ovom niku („Muminu“) ima i hadži – efendija i šejh proiranske frakcije (A SDA) Mirsad Topčagić. Osim njega, preko „Mumina“ se javlja i Hozanova rodica, a Ogreševićem u čudnim „odnosima“ – kabinetskim Adisa Muhamedagić.

Sve ovo mi je decidno pojasnio i priznao njihov donedavni član, donedavni Predsjednik A SDA Bihać i Topčagićev nerazdvojni prijatelj Ismet Kurić… Ismet mi je pomogao i oko dešifriranja drugih lažnih botova na njihovoj terorističko – internetskoj grupi, koja sebe zove „Red, rad i zakon“… A kojom se trenutno bave i neki međunarodni istražitelji… I na dobrom su tragu. A bave se i zbog činjenice da ova „grupa“ raspolaže sa ogromnim novcem, sa kojim se osim „botova“ i lažnih novinara, financira i parlamentarna većina. A i ja i Ismet znamo da je za ovu većinu (potkupljivanje poslanika) od sjednice do sjednice potrošeno oko 600 000 KM. Nije premijer Ružnić nikada objasnio čijih je 50 000 držao u ruci (u autu) i kome ih je nosio…

Objašnjenje koliko su nedavno izbrojali Aganu i Ifeti postoji jer je sve snimljeno… I zamislite, Hozan je organizirao snimanje primopredaje, tako da Agan danas više nema kud. A ono čime se bave međunarodni istražitelji je porijeklo ovog „crnog“ novca… Sve tukne na izvore iz kojih se financiraju terorističke grupe u Siriji i Iraku…

Osim Ismeta, istinu o ovoj terorističkoj internetskoj grupi mi je pojasnio i bivši član A SDA iz Ključa koji je svojevremeno bio njihov i aktivni grupni član. Pa su ga izbacili nedavno…

Sve su to čitaoci u Krajini već skužili i njihovi efekti lažne propagande su zanemarivi gdje god iza teksta ne stoji autoritet imena i prezimena, to zapravo ne proizvodi ozbiljne refleksije u javnosti. Sadržaji potpisani lažnim nikovima i pseudonimom su zapravo izrazi autorske nesigurnosti i ljudske pokvarenosti. Štititi slobodu govora „pravom“ na anonimnost i obmanu čitaoca nije demokratski standard nego je izraz šovinističkog anonimnog terorizma…

Svi smo navijali za demokraciju i slobode koje ona podrazumijeva, a prije svih slobodu javne riječi… Čini mi se da smo se svi malo na tom putu pogubili, a da su je neki i zloupotrijebili…

Dugo je i Sanski Most kontaminiran lažnim predodžbama i vijestima koje na društvenim mrežama i javnim servisima servisiraju novinarski šaljivi plaćenički „botovi“ Rifeta Hozanovića: Midho Dedić – bilder, Cuco, plus novounovačeni hozanovci Amir, Muhamed i Arnel…

 

P.S. Mumine moj dragi, efendi – šejh Topčagiću

Glede tvojih „Mumine“ postova u kontekstu „Saleševića“ i prevoza učenika kojim aludiraš kako ja pola – pola (50:50) dijelim zaradu s njim (Ismetom Saleševićem), a što ti je dostavio bivši efendija Muhamed Zekotić, lider sanske opozicije i vaš dopisnik iz doline Sane, želim istaknuti slijedeće…

Niti sam koga nagovarao niti ikada s kime razgovarao o cjenovniku za prevoz učenika. Osim Safetom Veladžićem (prevoznikom) i članom A SDA iz Cazina (prije 10 godina)… A kad je riječ o vašoj aluziji kako Salešević voza po „brdima i ravnicama okolnih sanskih sela“ tobože „Kamberove glasače“, svjedočim ti efendi Topčagiću i slijedeće…

Istina je da firmu „Salešević“ i „Kaltak“ uzimamo za potrebe SDA – stranke… Posebno i u izbornoj kampanji. Istina je, recimo da je firma „Salešević“ bila angažirana mini – busom za prevoz delegata na nedavni Kongres SDA. Kao što je istina da smo taj račun (600 KM) za prevoz u Sarajevo platili svega nekoliko dana nakon usluge prevoza.

Kao što je istina da smo firmi „Salešević“ i firmi „Kaltak“ redovito plaćali usluge prevoza, bilo da je riječ o putu na centralni skup u Bihać, Cazin, Zenicu, Sarajevo… Bilo gdje da su nas vozili imamo za tu uslugu ponudu, fakturu i račun po izvršenom plaćanju. Mi dragi moji „Muminovci“, novca „na crno“ iz izvora za financiranje terorizma nemamo, u nas je sve transparentno. Zbog toga se i ne bojimo da vam to otvoreno kažemo.

A kad je riječ o 50:50 između mene i Saleševića, iskreno da ti kažem ef. Topčagiću, ko god je od njega sto maraka dobio za bilo što, ako ima kakav dokaz ja mu dajem dupli iznos. Naravno, to što je Ismet naširoko poznata tvrdica nije za nas problem. Tako je sačuvao svoju firmu i svoje radnike koje solidno plaća u vaktu nelojalne konkurencije i ja mu čestitam.

A vi kod kojih je princip 70:30 + (10 % Hozanu) očito mislite da i kod nas u Sani takav princip vrijedi… Niste u pravu, ali slobodno nastavite jer ću ja svakako veoma brzo i dokazati ove vaše koruptivne omjere…

I za kraj dragi moji „Mumini“, pozivam vas da sve što imate objaviti protiv mene, ako treba i svaki dan, pa i svaki sat, objavite na mome blogu. Ali vas isto tako molim da samo ono što ja jednom objavim sedmično objavite i na vašoj grupi.

Istini ne treba puno prostora. Ona je i u kratkoj formi dovoljno snažna da nadvlada laž i zablude kojima već dugo trujete Krajinu i Krajišnike. Dragi moji trovači i teroristi – medijski…

 

P.S. II – Poštovani čitaoci, moj naredni blog ispod naslova Ćuna – selfi, nemojte, molim vas, k′o Boga vas molim čitati… Naredne sedmice…

Dodajte komentar