Šepić uz Dodika

sepic-i-mehmedovic

BiH je u načelu država u kojoj se asocijalni i bizarni tipovi mogu uspeti i u sam vrh vlasti. Puno je takvih prodefilovalo političkom scenom. Naš je Šepić ipak svojevrsna posebnost – doslovni kadrovski endem… O fenomenu „Šepić“ mogao bi ponešto reći, ne samo profesionalni politički analitičar nego i profesionalni psihoanalitičar. Njegove svakodnevne izjave i besmislene tirade u različitim medijima ozbiljan diskursno – sintaksički stručnjak bi komotno nazvati mogao šamarom javnome ukusu. Najbolje je ove naše parlamentarne rasturače države prepoznao PINK, TV koja je Šepiću rezervirala svakodnevni prostor u udarnim terminima.

U početku sam mislio da on i Šemso (Mehmedović) za mikrofonom pate zbog kvazimačističkog ega. Uvjereni kako im niko ništa ne može oni zapravo nastupaju s pozicije sile („demokratske“), jer u konačnici sve to rade u ime nekakvoga imaginarnog političkog korpusa – „u ime naroda“… Još uvijek nije jasno u ime kojeg (naroda), ali je sve više onih koji cijene da to što rade bitno podupire opravdanost Dodikove projekcije secesije na najavljenom Referendumu 2018… Čemu ostati u zajednici u kojoj Bošnjaci nisu kadri održati kakvu – takvu većinu??? Katastrofalna bila ona sa SDP-om (2010 – 2014), propala sa DF-om, sve nestabilnija sa SBB-om??? O HDZ-u – da ne govorim…

„Uzmi poziciju u vlasti – pa ćemo vidjeti kakav si“, narodna je izreka… Zašto se Šepić transformirao u nesalomljivog prododikovca s kojim se diskretno solidarizira jasno je iz njegovog istupa u Parlamentu BiH gdje je 15.12. izjavio: „Kad smo u vrijeme raspodjele funkcija i ministarskih pozicija ukazivali na greške koje ćemo skupo platiti, tada su nas iz aktualnog rukovodstva SDA prozivali da smo sebični“…

Ovdje je sve jasno. Šepić je zapravo sam detektirao razloge tobožnjeg nezadovoljstva, njega i famozne – SDA četvorke. Fanatični medijski ucjenjivač neprestano iz dana u dan emitira poruke o „odgovornoj politici“ koja je prestala onog trenutka kad on nije izabran za državnog ministra. Činjenica da on uopće nema takta niti senzibilnosti za položaj u kome se trenutno nalaze Bošnjaci niti država BiH, zapravo je najbolji argument kako on tu poziciju nikad ni zasluživao nije.

Oni šalju javne poruke iz Parlamenta BiH – zato što svoju snagu upravo i crpe iz pozicije zastupnika najvišeg zakonodavnog organa. Oni iz Parlamenta vode javne medijske borbe protiv stranke kojoj duguju neizmjernu zahvalnost za svoj dokoni politički hod… Arogantni napadi na Predsjednika i vrh SDA zapravo jasno svjedoče kako oni nimalo obzira nemaju prema „ruci (SDA) koja ih je othranila“.

I Šepićev partnersko – urotnički šum na kanalu Šemso Mehmedović, nedvosmisleno podržava javne ucjene kao unutarstranačku perspektivu… On je u konačnici na taj način dobio kakvu takvu satisfakciju zbog teškog kongresnog poraza… Zbog toga je i Šemso u ulozi serioznog aktiviste na društvenim mrežama putem kojih skupa sa Šepićem vodi permanentnu borbu za svoju poziciju u stranci…

Oni su obojica u javnosti u medijskim krugovima atraktivni kao disidentski artefakt jer se bore za bolju prošlost. Oni nas zapravo stilom medijskih šarmera uporno vraćaju na okolnosti postizborne raspodjele ministarskih pozicija ili u postkongresno (SDA) vrijeme.

Šepić kaže da se treba desiti „nova odgovorna politika u BiH“, i to ona politika koja podrazumijeva njega na funkciji državnog ministra. A ako on nije na toj funkciji onda je svaka takva politika „neodgovorna politika“… Na nama je odluka – hoćemo li praviti ustupke onima koji svoj liderski i položajni autoritet grade na pucističkim ucjenama, a takvih je veoma mali broj u odnosu na lojalnost velikog broja naših članova koji dosljedno brane principe našeg statutarnog djelovanja. Ovo je zapravo dugoročno opasna situacija za stranku. Uvodi se mehanizam kadrovskog pozicioniranja ucjenama…

Šepić nije faktor na političkoj sceni snagom argumenata nego pozicije zastupnika od koje ovise građani. On je itekako toga svjestan i zbog toga je njegovo prisustvo u medijima uzastopno. Političke rubrike u dnevnim novinama i elektronskim medijima nezamislive su bez njegovog prisustva. To je i zbog činjenice da on više nema alternative.  Od njega se i matična SDA – Cazina ogradila.

On bi bez zauzimanja medijskog prostora bio marginalan na javnoj sceni jer ne postoji niti je kada postojao njegov društveno korisni angažman. Doslovno nikakav… On se u kampanji hvalio ogromnim brojem poslaničkih inicijativa i uistinu osim te administrativno – poslovničke aktivnosti ne postoji njegov ozbiljan učinak u Krajini, niti bilo gdje drugdje…

Specijalna medijska atrakcija u Šepićevom javnom diskursu kontinuirano je začinjena medijskim eurointegracijama. Iluzionizam o bržem putu ka EU zapravo je način vlastitih snobističkih ambicija koje se iza toga kriju. Zbog toga je on dodatno formirao nekakav „forum“ za EUROINTEGRACIJE. On i odatle letargičnoj (forum) publici nudi nezaustavljiv iskorak ka EU, povećavajući i na taj način komediografski javnu zanimljivost. U konačnici oni su ta atomska „navala“ – kvartet koji nas samoinicijativno uvodi u porodicu evropskih država – pod uslovom da ih bespogovorno slijedimo… Da bespogovorno slijedimo njihov (Šepićev) kozmopolitski EU – bleferaj.

Uvijek su im usta puna naroda i brige o njemu a da se Šepić sa svojim narodom Krajine nije susreo od izbora 2014., sav taj kontakt oči u oči sa Krajišnicima ostvaruje preko gulenovca Rifeta Hozanovića.

I u predzadnjoj kampanji 2014. (a uz njega sam bio), Šepićev je javni nastup odisao sterilnošću i bezidejnošću, ali je zato njegova ambiciozna duša trijumfirala porukama evropskog aktiviteta. Euroaktivista koji se usput obogatio na subvencioniranim skupovima Političkih akademija na kojima je uporno lementirao o evropskim integracijama, a zapravo je političku akademiju pretvorio u privatni džemat u kome je rasla njegova patološka samozaljubljenost budućeg nerealiziranog vođe…

Bez ikakve psihološke – karakterne procjene njega su u vrh stranke prihvatili svi, i Tihić, i Izetbegović. Nametljivo simulirajući Europljanina Šepić je u sebi potiskivao Balkanca – gramzivog Krajišnika. To i jeste razlog zbog čega je u svoj stan sadamovskih prostornih proporcija (ili negdje drugdje) sakrio arhivu Političko – akademskih (organizacijskih) sesija. Istina o koktelima, akontacijama i „eurogažama“ koje je sam sebi isplaćivao ponešto bi drugo o njemu svjedočila… Zbog toga – ni pečata ni arhive Političke akademije neće dati bez jakih policijskih snaga… Možda ni tada…

 Asim Kamber

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>