Šepić za Predsjednika (II)

Autor:

I drug Tito je u svakoj situaciji kadrovskih i političkih prestrojavanja organizirao partijske kongrese. Na bezbroj kongresnih sesija upravo je Tito biran bez ijednog glasa protiv, ali i bez konkurenta. To je bila demokracija…

U naletu svojih liderskih ambicija i Senad naš Šepić stalno govori o nekakvom političkom – kongresnom prestrojavanju, novim idejama, novim politikama, pa sve do novih stranaka. Manjak zastupničkog učinka, bilo kakvog programskog djelovanja, on uglavnom nadoknađuje medijskom promocijom. I to onom trivijalnom jer se njegov idejni ideogram sveo na priče o izborima i ništa drugo… Kakvi god da mu upale, kongresni (SDA – stranački), izborni u Cazinu (unutarstranački), kantonalni (SDA), bilo kakvi gdje bi se on ispočetka mogao afirmirati…

On i naš Šemso (Mehmedović) me podsjećaju na vijećnike AVNOJ-a koji su pješke krenuli na zasjedanje, a nikako puta da nađu… Oni ruše nenarodni režim a u ime naroda, i u tome napreduju nezaustavljivo… Problem je da u ovom trenutnu nigdje nikoga iza njih nema niti ih ko osim mene više uopće ozbiljno uzbija. Najbolji ljudi – revolucionari i kongresmeni 24 sata ostaju neshvaćeni… Na „noge“ se digao i najgori Premijer u istoriji kantona (Saračević). I on je za Kongres, ako ništa barem „kantonalni“…

senad-sepic

Naš Senad i inače voli nastupati s pozom ogledne „vertikale“ borca za eurointegracije. Njegove apstraktne teze na kojima gradi svoj image „europejca“ pale su u vodu upravo u Parlamentu BiH. Agresivno europeiziranje kao jedan od njegovih glavnih liderskih aduta, devalvirano je činjenicom da on uopće ne glasa za Zakone koji nas približavaju Evropskoj uniji. On i naša Sanjanka Dušanka Majkić (SNSD)…

Sa dozom ritualne medijske naslade ne skrivajući emocije (osmijeh), naš je Senad prihvatio kandidaturu za Predsjednika države i stranke. Na TV PINK-u… Ovaj naš medijski komediograf klasični je tragičar u tragikomediji koju je sam napisao i u kojoj je i jedini glumac… On se poput dinosaura, rušeći sve oko sebe, probija do položaja Predsjednika SDA… Profesionalni vidovnjak iz cazinskog „Gulenovskog“ izbornog štaba, mi je s lakoćom otkrio sadržaj njegovih (Šepićevih) misli i znakovitog osmijeha na PINK-u… Tvrdi da je on „konačno predložen tamo gdje i zaslužuje“… Samo mu još Kongres fali…

Stranački populus jedva čeka da glasa za njega… Medijska otimanja za njegove izjave, komentare, intervjue, naišlo je na oduševljenje i cazinske baze. Oni bi sa „letvama“ na Kongres mogli doći, pa ko koga… „Izletva“…

Sve više blijede njegovi svakodnevni medijski monorecitali na temu vlastite lidersko – reformatorske misije u SDA i neophodnosti samoinicijativnog Bakirovog samosmjenjivanja, u korist pozicioniranja njega i njegove fanatizirane „grupice“. Ni njegovo svakodnevno solidariziranje s „nezavisnim“ nije pobudilo veću pažnju… Odbila ga i Svetlana (Cenić)… Odbio ga je i novoizabrani načelnik Zenice Kasumović… Pametan čovjek, kud će sa tolikom Zenicom bez SDA? Kako koji dan prolazi naš nesuđeni državni mini – star medijskog neba sve je osamljeniji. Po svemu sudeći ga i Šemso (Mehmedović) napušta…

Jedan od najvećih boraca za položaje u istoriji SDA konačno je došao na svoje… Pobijedio je – sam sebe…

 

Od samog zadnjeg Kongresa Šepićev utjecaj u administrativnim tijelima stranke (SDA) pada razmjerno njegovom medijskom šarlatanstvu… Napustio je poziciju Predsjednika Općinske organizacije SDA Cazin. Ostao bez ikakve pozicije (zamijenjen) u kantonalnim organima SDA. Izgubio je i poziciju direktora Političke akademije koja mu je, osim samopromocije donosila neslućene mogućnosti neiscrpnog financijskog vrela.

Od pokušaja ugrožavanja Bakirove predsjedničke pozicije Šepić je zapao u status potpunog samorazvlaštenja. Naš krajiški medijski SDA – reformator jedino je uspješno i smjerno reformirao svoj status u stranci SDA…  Konačno, njegov je osnovni političko – karakterni problem hipotetičko – silogističke prirode. On je svoj vlastiti kredibilitet i rejting na političkoj sceni gradio tako što (uporno) narušava kredibilitet vlastite SDA – stranke. „Što gore u SDA“ – njemu „bolje“, deviza mu je… Danas je najgore njemu…

Ne može se ovdje ne zaključiti i njegov nevjerovatan „uspjeh“… On je normu ulagivanja biračkom tijelu i ukupno javnosti probio već za barem dva izborna ciklusa. Svjestan je da bi bez njega javna scena bila stereotipna i dosadna… Po tome je on zvaničnik koji ne mora strahovati za političku budućnost… Još samo da se na listi nađe… E to je danas njegova i najveća dilema, to su njegovi strahovi… I upravo njegov dnevnokomentatorski medijski status znači samo jedno – da je riječ o strahu i nervozi…

Zbog toga je i razumljivo da on (Senad) samo o izborima razmišlja. Jer, na kraju osnovno pitanje i jeste šta bi on radio da nije u politici, i kako bi se uopće snašao da sa deset hiljada KM spane na hiljadu – profesorskih mjesečno u Cazinu. I on bi se u kakav „Merhamet“ integrirati morao slično uzoru mu dežmekastom desničaru – kradljivskom „Gulenovcu“ Hozanoviću, koji ga je i instalirao u Sarajevu, a kome sam namijenio naredni ciklus od „stotinjak“ kolumni…

  Asim Kamber

Dodajte komentar