Subota 08.02.2014.

Autor:

VI. Sanska brigada

Poštovani čitaoci,

Poznato vam je da je SDA formirana 1991. godine u veoma teškim okolnostima  vrhunca krize u Jugoslaviji i nadolazeće agresije u BiH. Islamska zajednica kao čuvar tradicije i identiteta Bošnjaka – muslimana dala je nesebičan doprinos u formiranju (u početku) pokreta a kasnije i stranke koja je imala za cilj čuvati i osmišljavati poziciju Bošnjaka, drugih naroda i BiH u cjelini. Dva imama Šemso ef. Zekotić i Husejn ef. Kovačević su na samom početku dali nesebičan doprinos u stvaranju ambijenta za utemeljenje SDA i na našoj općini. Prvi simbol (znak) je bio SDA i polumjesec, ne slučajno… Općinska organizacija SDA nije na reklamnom panou mijenjala stari znak polumjeseca, jednostavno je to bio i zahtjev starijih članova ali i simpatizera naše stranke koji su imali poseban osjećaj spram ovih simbola.

lasicNažalost, naš pano sa ovim tradicionalnim znakovima, u subotu 08.02. su (naručioci) grubo pokidali sa mržnjom i strašću možda i većom nego što su paljeni i devastirani ovi simboli na utemeljenju Ferhadije. Naravno, zbog toga smo i svi nesretni. Ugledna članica SBB-a, Redžina komšinica a naših Lasića snaha, kandidat na listi ove stranke na prošlim izborima (Zinajda Lasić – Grozdanić) je uputila na ovaj anticivilizacijski čin. Dječacima iz Mahale (uglavnom), koji su se kolebali objašnjavala je kako je to znak „Vehabija, radikala“ i da neće pogriješiti ako to urade. Nekima je i po 10 maraka dala…

 

Mi ćemo naravno pano obnoviti, ali vas večeras molimo da kroz anketu koja će nama biti pouka izrazite svoj stav, za koji ste od ovih znakova (polumjesec ili ljiljan) da se nađe na našem panou? Posebno od članova SDA tražimo da se izjasne.

SDA - stari

SDA - novi

 

 

 

 

 

NAGRADNA IGRA

Kada je riječ o nagradnoj igri za koju je ponovo nagradni fond 150 KM, molim vas da na slijedećoj slici identificirate dječake koji su učestvovali u ovom neželjenom, za sve nas starije i sramnom činu.

stranka-brojevi

Čitalac koji na slici prvi pogodi 5 dječaka dobiva 50 KM. Ko otkrije imena (inicijale) svih 6 dobiva 100 KM. Svi odgovori moraju biti dostavljeni inicijalima. Nama su izvršioci poznati i mi ne želimo njihov identitet dovoditi u pitanje posebno zbog činjenice da smo s njima i njihovim roditeljima dogovorili zajedničko postavljanje novog panoa. U tom smislu im se i zahvaljujemo na suradnji. Ako neko od učesnika bude prijavljen kao osoba koja otkriva počinioce a sudjelovao je u ovom neželjenom činu, nagrada će se dodoijeliti slijedećem koji nije sudjelovao. Vaš odgovor možete dostaviti na e-mail adresu odgovori@asimkamber.com.

             

 

               Subota 08.02.2014.

Petak je, kasno su završeni pregovori načelnika sa predstavnicima UGSM-a. Sutra se protesti nastavljaju. Dogovor je da će i početi i završiti u Malom parku na Zdeni. Načelnik mi stalno ponavlja kako je sve ovo što se dešava čudno i kako ni on sam ne može otkriti pozadinu i ciljeve. Protesti su socijalni a ni jedan socijalni zahtjev nije pred njega stavljen. Ni pred vijeće.

Ja koristim priliku da zovem stare prijatelje. Prvo R.J. (Rumu) u  Srbiji. U ratu sam mu ocu pomagao. Odnio mu u kninski zatvor inzulin, a nakon nekoliko dana ga uspio iz zatvora i izvući. Umro je prošle godine, a kad bi se god čuli slao mi je riječi zahvale. Znajući da mu žena radi u Ministarstvu bezbjednosti molim ga da provjeri da li slučajno prate i imaju li kakve informacije o protestima BiH. Kad god su nekakva žarišta i tenzije u susjednim državama pojačavaju nadzor.

Zovem i Karlovac, (I.P.) je bio u 512 karlovačkoj brigadi. Na Turnju teško ranjen. Pomogao sam mu. Angažiran u Ministarstvu obrane. Isto i njega molim. Ujutro oko 3 h mi stiže poruka iz Karlovca. Već sam spavao. Istovremeno i mail dobivam.

Rano se budim. Lijep dan subotnji. Najradije bih u ribu. Neda UGSM. Čitam poruku. Narudžba BUM – BUM u Sanskom Mostu. Isporučioc iz Siska – Hrvatska, profesionalac sa ratišta Korduna. Dobivam i broj naručioca. Pozivni iz Istočne Bosne. Provjeravam, broj sa poštanske govornice. Mjesto isporuke CAT – Sanski Most. Molim za više podataka. To je sve, CAT (benzinska preko puta moje rodne kuće). Potpuno identične podatke dobivam iz Srbije.

UGSM šalje dvije poruke za sutrašnje demonstracije. U SANI TUZLA, i još morbidniju sliku trojice obješenih. Vjerovatno asocijacija na trojicu visokih dužnosnika SDA.  Dobivam informaciju gdje su se sinoć sastali politički organizatori protesta. Ohrabreni su…

obješeni

 U petak im nije uspjelo paljenje, ali jeste stvaranje emocionalnog naboja učesnika. Radikalno – navijački ambijent doveden do usijanja učesnika bitno je već u petak oduzeo svojstva ljudskosti. Radost sudjelovanja u redovima agresivnog prvog ešalona bitno je pojačana farmakološkim i narkotičkim preparatima. Naravno i novčanim stimulansima. Blage reakcije policije, izostanak bilo kakvih represivnih mjera pojačavaju homogenost nasilničkih skupina, te političara i financijera u pozadini. Osnažene su njihove namjere instrumentalizacije nereda za ostvarivanje političkih ciljeva. Preuzimanje vlasti je ipak bio ambiciozan cilj. Oni to danas neće da priznaju… Nego njih pet mene tužavaju što sam im prijetio „morom“. A ja njih nisam. A spremali mi likvidaciju, napali kuću, brata, prozivali sina, majku – stranku (SDA) devastirali i ponizili. A nekad je i njima bila mati…

Prvo se ujutro organizatori u većem broju sastaju kod Paje na pumpi. Tu se spremaju i zapaljivi kokteli… Nakon toga Eniz Kazić i Nihad Ključanin dolaze kod Redže kući. Skupljaju se i neki drugi. Evidentirani su svi redom… Zove me član UGSM-a koji ima savjesti i očito nije politički radikaliziran. Govori mi da će danas općinu paliti ozada od Zlatne doline. U šoku sam. Ako ubace samo jednu baklju, a arhiv je iza, sve ode do vraga. Obavještavam policiju, molim da pojača nadzor kompletne zgrade. Ne mogu da vjerujem šta se dešava. Moram za Ključ po pošiljku iz Sarajeva. Niko je osim mene ne može preuzeti.

Prvo zovem Redžu Kurbegovića (SBB). Molim ga da ne dozvoli destrukciju u gradu, da zajedno čuvamo imovinu i ljude. Tvrdi mi da je on izgubio kontrolu nad ovim što se dešava a protaginisti uz njega sjede. Žao mi što sam ga uopće zvao, pomisliće da sam se prepao… Volim ljude upozoriti… U Sanskom Mostu živim i boravim na tri lokacije. U ljetnom periodu i na četvrtoj – Milina ada, uz moje drage Čapljane.

Čujem se i sa načelnikom Mustafom, uporno mi govori o „pozadini“ koju ne može dokučiti. Ništa mu ne govorim da ga dalje ne uzrujavam. Iz Zlatne doline mi javljaju da četiri mladića hodaju oko općine i da su sa velikim rusacima. Policija se trenutno pojavljuje, vjerojatno su došli osmotriti teren… Odlazim u stranku, ljudi su već na okupu. Deset mojih najbližih prijatelja. Raspoređujem ih. I policija zauzima pozicije na trgu, oko općine, idu prema parku… Sa pratiocem krećem za Ključ… Prvi poziv kod Čapljanskog mosta. Komšinica iz moga ulaza napušta zgradu prije 12h sa djecom i punim vrećicama. U pratnji kći Eniza Kazića (N.E.).

Nigdje danas mira imati neću. Tek tada sam shvatio o čemu je riječ. Iz parka mi javljaju da je počelo. Niko od govornika ne traži niti predlaže bilo kakve socijalne niti ekonomske mjere. Traže se glave. Moja na najvećoj cijeni… Vođe sustavnog etiketiranja, psovanja i vrijeđanja čelnika SDA u petak su bili blagi u odnosu na ove danas i njihove poruke. Prozivaju i članove porodice, djecu… Politički čelnici, vijećnici i članovi SBB-a otvoreno i javno preuzimaju kontrolu haosa.

VODJE

Dogovor koji je sinoć postignut između načelnika i UGSM-a, definitivno pada u vodu kad mikrofon preuzima Srpkinja Dijana Hadžić rođ. Branković iz Kruhara. Simpatizer SBB-a i komšinica Rame Nalića, čiji upravo dosje pregledam u autu. Od regrutacije, rezervnog oficira JNA, oficira vojske RS-a (IV. sanske), komandant na hrvatskom ratištu (Lipik i Pakrac). Možda smo se susretali… Ja i Mesko, a on nasuprot, pa sve do povratka u BiH iz Srbije kad mu je na granici oduzeto skriveno naoružanje. Razmišljam, šta sam se čovjeku zamjerio?? Često me i njegova braća negativno prozivaju iako sam sa Rasimom i porodicom bio u dobrim odnosima. Prvi put sam prošle godine čuo ispovijed (Z.S.) iz Mahale kako ga je Ramo navodno prevario za neki novac (krupna cifra). Sad su na sudu. Možda se čovjek (Ramo) vadi, a organizatori zločina para imaju… O tome ću kasnije, ali kad malo stvari presložim, oko 20 miliona su sa ovom vlašću ostvarili. Djeca im na proteste došla audijima, golfovima 5 i 6, BMW-ima. Možda misle da su trebali i mogli više, a ja ih spriječio… Ne znam, misli mi se isprepliću…

Poruka iz Karlovca. Prije pola sata golf 5 tamne boje, sisačke tablice, prešao granicu kod Kostajnice. Stiže mi „prijatelj“ – Zenga sa Korduna… Pokušavaju ga vratiti… „Krenuo“ na kafu kod komšije na pumpi CAT. Stiže mi i nova poruka – prijeteća (SMS). Sve u njoj napisano se realiziralo osim jedne stavke. Pošiljalac dobro upućen… Zovem komesara g. Muju K. Ne zna gdje mu je glava. Sa četiri oveće grupe se naganjaju po Bihaću. Zovem (M.T.) iz naše policijske uprave. „Sve smo snage angažirali, vidjet ćemo šta će se desiti“, kaže mi nakratko. Upozoravam na arhiv i prostorije SDA.

Govornici su u parku već okužili i oblatili SDA, njene lidere i njihove porodice… Dobrica Ćosić, koji je zapisao kako je „kroz historiju Srbe spasila laž“, bio bi ponosan na Dijanu koja je na bini masi saopštila kako ove proteste organizira SDA. Mi sami napali svoje prostorije, općinu, napadali i palili privatne objekte članova SDA itd., itd… Da pamet razumnom čovjeku zastane… „Ko u malom parku ostane taj je SDA“, (parafraziram) oni koji krenu za mnom devastirati i paliti općinu ti su pravi, izjava je Dijanina na kraju tribine u parku. Kad jedna žena pozove muškarce, naravno stid ih je ne slijediti.

Međutim, kad kći bivšeg radnika općine Milanka Brankovića iz Kruhara (rođ. 1956. g.) pozove da se napada ustanova iz koje je i ona i otac Milanko jeli kruh i nije baš logično. Još je manje bilo logično da uglavnom Bošnjačku omladinu ista ta srpkinja Dijana pozove ispred općine da se pali moja rodna kuća. Otac joj Milanko kao pripadnik zloglasne VI Krajiške sanske brigade poginuo na Gradačcu 23.03.1995. g. u 10 h i 6 minuta. Nemam podataka da je u Gradačcu činio zločine. Ali imam da je njegova jedinica palila Trnovu, Poljak, Mahalu, Vrhpolje, Hrustovo, Fajtovce, Lukavice, Čirkiće i moje rodno Pobriježje. E sad nakon oca Milanka i kći Dijana pozvala na moju kuću, već jednom do temelja poravnatu. Tata Milanko i drugovi masakrirali starijeg brata Hasiba (sekretara SDA), a Dijana pozvala na mlađeg i jedinog brata Jasmina. I onda nakon svega njezin suprug Igor dođe u večernjim satima da ubjeđuje brata i mene kako ona nije nikoga pozivala, kako čak ni bila nije. A mi onda i njega na fotografijama nađemo oba dana.

igor

Sjetim ga se ljetos sa kampa, došli on i Dijana sa društvom da kampuju. Posudio im lampu, pitao da li im još šta treba? Da su se barem došli izvinuti… I sutra bi im pomogao, nisam nikad bio zlopamtilo pogotovo što znam da su iskorišteni, i on i Dijana. Iz njezinih usta zapravo je „govorio“ Redžo Kurbegović…

Ugledni sanski vojskovođa (opaki Bretfeld), koji je iz  Cool-a nadmašio i osvajača Aleksandra Makedonskog, davao im je nesebičnu podršku. Samo na Kambere, na kuću obavezno, njegov je nedvosmislen stav – Aleksandra Mahalskog F. Bretfelda. Tu je on, u toj kući kvrguša sa bratom Hasibom i od Džekija više pojeo…

imam lijek za besparicuKrećem iz Ključa prije 14 h. Stigao je tamni golf sisačke registracije. Na pumpi preko puta moje rodne kuće. I moju ljudi su već gore. Zapisuju mi tablice, dvojica u autu, jedan sa tamnim kačketom… Jedan odlazi u kafić na pumpi, drugi sjedi u autu…

Ovdje sam pisanje zaustavio, jednostavno su zastale riječi. Drugi nastavak o suboti 08.02. i balu SBB – vukodlaka čitajte u srijedu 05.03.2014. god. oko 20 sati.

Comments
  1. Posted by Anel
  2. Posted by kara
  3. Posted by CIA
  4. Posted by edin
  5. Posted by Andy Capp
  6. Posted by Jasmin Ibrisagic
  7. Posted by Mayor
  8. Posted by Enter your name...
  9. Posted by Ando
  10. Posted by Pobrijezje

Dodajte komentar