Super Amir i Sanda

Autor:

Protivnici internet – komunikacije tvrde kako se fejzbukom služe „glupi i malo ograničeni“ jer tu imaju besplatan prostor da pametuju i kompenziraju nedostatke, ali i to da se „pametni“ javno dokazuju ili možda i oni sami „glupiraju“… Ispravno je internetu pristupiti kao šansi i to onoj kojom možemo ući u sve tokove svjetskog znanja, informacija te nesputane komunikacije.

Sjećam se 80-ih godina prošlog stoljeća kada sam stajao u redu predvorja Sveučilišne biblioteke u Zagrebu kako bih došao na red da čitam dnevne novine ili sedmičnike. Nakon višesatnog čekanja mogao sam uzeti samo jedan u tom trenutku slobodan dnevni list (Vjesnik, Oslobođenje, Borba), pa onda ponovo u red za sedmičnik. Malo je bilo tada studenata koji su bili kadri svakodnevno kupovati na kiosku dnevnu štampu. Uglavnom smo vijesti saznavali nekoliko dana kasnije.

Danas, isti čas putem interneta imate uvid u sve svjetske ili lokalne tokove. Zbog toga je internetu ispravno pristupiti kao šansi i to onoj kojom možemo ući u magacin svjetskog znanja (WIKIPEDIA), i svih dnevno aktualnih informacija.

Nažalost, postoji i onaj krivi potpuno devijantni način pristupa i konzumacije Facebook-a i interneta u cjelini. Neću se osvrtati na pedofiliju i uopće problem erotske zloupotrebe internet – stranica ali je ovdje važno istaknuti da ono što ni jednom mediju nije pošlo za rukom – uspio je fejzbuk. Trač, vrijeđanje i laž su se uspjeli legalizirati kao konvencionalni način javnog ponašanja na društvenim mrežama.

Upravo sam na društvenim mrežama (portalima) uspio registrirati preko stotinu materijaliziranih laži koje je izrekao bivši premijer Lipovača (o čemu sam već pisao). I kada je lagao bez imalo stida Lipovača je znao da će biti razotkriven. Međutim, vrijeme do razobličavanja on je iskoristio veoma pragmatično (izraženo u eurima i nekretninama).

Protiv mene je, primjera radi, laž da ću biti „uhapšen“ samo na društvenim mrežama objavljena preko 200 puta, a najviše na UGSM-u. Čudi me da im nije neugodno pred građanima – konzumentima koji to sve čitaju i koje svakodnevno obasipaju lažima. Meni kao „objektu“ laži neugodno, u njihovo lažljivo – UGSM ime se izvinjavam, jer su oni doslovno na društvenim mrežama postali sinonim laži i svakodnevnih obmana.

To je zapravo znak da do naših ozbiljnih sugrađana drže ko do lanjskog snijega i da zapravo njih i najviše potcjenjuju. Evo i ja pišem veoma dugo i predano a da niko na moje blogove nije reagirao. Samo zbog jedne činjenice. Sve što pišem mogu dokumentirati i uglavnom dokumentiram a one koje i prozivam u stalnom su strahu svjesni da se samo dijela dokaza dotičem. Šute – ko djeca na tuti…

Poštovani, meni dragi čitaoci, kako se laže na društvenim mrežama, ko to trenutno radi u našem gradu pokušavajući se dokopati fokusa javnosti imat ćete priliku čitati u nekima od mojih narednih nastavaka, a ja bih se ovdje ipak osvrnuo na moju nelojalnu blogovsku konkurenciju koja je iskoristila moju kongresnu i postkongresnu unutarstranačku tarapanu da se na fejzbuk – tržištu suptilno etabliraju…

Naime, period moga zastoja ponajviše su iskoristili blogovsko – arogantni Super Amir i skandinavsko – bosanska literarna fejzbuk soap – opereta nevjerovatne sapunica trač – mašte Sanda Hagen.

Nećete mi zamjeriti što pomalo jesam ljubomoran. Ovaj mi je dvojac narušio prostor i titulu „Bloger 1“ što napisa naš Dinko Hadžiahmetović. Sanda se kroz svoje sadržaje objava više bavi aluzivno erotskim, često za jednu damu verbalno neprimjerenim trač sadržajima ali me (JAK)-i Kurbeg počeo pomalo nervirati zbog čega mu i nisam htio odćutati…

Prije same fejzbuk – pojave sapunice „Robinje Isaure“ (Sande) uzeo naš SUPER – AMIR prostor na društvenim mrežama, raznjupo se i razbaškario, bezgrješno moralizira i kvalificira svašta i svakoga. Sam samcat na terenu ovaj arogantni mrežni internet – maher sebi dao za pravo da putem blogova i fejzbuka organizira kvizove, referendume, takmičarske fejzbuk – provale svih vrsta, a vazda i ja u kontekstu svake njegove kolumne. On meni i javnosti tobože otkriva činjenicu da je naš „Profa“, „Akademik“ i „sudski međaš“, bio skretničar „socijalnih“ demonstracijskih povorki te da ih je upravo on neskriveno upućivao na moju i njegovu kuću.

citat edo

Nikada Edi Šarčeviću nisam javljao da mi je „Amir sada najbolji suradnik“… Nikada… Nikada mu se na bilo koji način nisam javljao osim kad se vidimo usput… A vidjet ćemo se… Ako laže tako otvoreno bez ikakvog stida neko sa najvišom akademskom i naučnom titulom, jadna mu struka i zvanje, a bome i moral… Otrpio sam i neprimjereni Avazovski napad brata mu Dade a od danas je crta podvučena…

Akademik Edin Šarčević – Edo je skupa sa demobiliziranim oficirom vojske RS-a Ramom Nalićem i Midhom Dedićem bio glavna organizacijska i fejzbuško – animacijska poluga „socijalnog“ bunta u kome nije bilo nikakvih socijalnih zahtjeva niti se o tome uopće htjelo razgovarati. Jedini zahtjev javno izrečen i za vijećničkom govornicom i na mrežama je bio odstupanje (ostavka) Općinskog vijeća i načelnika sa vlasti kako bi Redžo – Čvaka, koji još kravatu i odijelo prije spavanja oblači i pred ogledalom skupa sa Fatom ponavlja „Redžo bit ćeš načelnik“… I tako neumorno do sabaha… On i Fata, zajedno u glas…

Javno se izvinjavam Šemsudinu Habiboviću. Dok mi nije u julu došao u posjetu ugledni UGSM-ovac i ispričao ulogu svih demonstracijskih protagonista ponaosob ja sam mislio da je Šemso glava svega. Nije, on je bio zadužen za djecu i „ovisnike“ da ih pravilno (kamenicama – ciljno) organizira i usmjerava. Uglavnom za učenike i mlade u cjelini… Tako kaže i pravosnažna sudska presuda protiv njega i Majde. On se sada u toplini svoga doma ućutao svjestan da će uskoro po njega „doći“ (a ja nikada ne pišem napamet). A jedini način da sebe koliko – toliko opere jeste da objasni ulogu ove gore trojice.

I Cuco mi indirektno šalje poruke da bi razgovarao sa mnom da mi „ima šta reći“. Nije potrebno – neka sve to ispriča pred tužiteljicama kojima će se vjerujem kao trnavski džentlmen izvinuti za ulične prozivke kako su i one „korumpirane“. A do danas ni jednog dokaza kao ni protiv mene… Njegov „antikorupcioni“ cirkus konačno „seli“ a vidjet će uskoro gdje i kako… Pred nama je…

Moram ovdje zbog javnosti istaknuti da nikada ništa nisam radio sa „Akademikom“ niti sam od njega bilo što tražio. Imam kompletnu zabilješku moga i njegovog susreta sa ulaza kod hotela „Sanus“ (kod soma – Talijanovog). Edo me je upoznao sa starim njemačkim humanitarcem koji je raspolagao sa gotovinom a koju je nekome trebao predati u tek našem nedavno oslobođenom i razrušenom gradu.

Neću interpretirati Edine šaljive („prdonja“) kvalifikacije o njemačkom starcu koji je došao da nam pomogne, ali sam tada jasno odbio Edinu ponudu da ga kako je on tada rekao: „izmuzemo“ i „okrademo“ – njemačkog starca koji nam je u blatu „Gernike“ došao iskreno pomoći. Ja sam Edi trebao samo zbog pečata (ovjere) preuzimanja oko 35 000 DM. Nedavno sam na ovaj događaj i Edu podsjetio tražeći odgovor zbog čega sam mu se zamjerio da bi se danas obračunavao i sa Kamberovim potomstvom. A u Minhenu tik do njegove kćeri Kamberi žive i uvijek će joj od pomoći biti – ako ne daj Bože ustreba. I to je nažalost jedina istina o mom i Edinom kontaktu…

Montipajtonovski humor i sarkazam moga stranačko – blogovskog (JAK-og) konkurenta polako ali sigurno uzima maha i čitalačkog utjecaja. „Bijeli dim“ iz žute zgrade neće biti pušten sve dok ga ne umirim. Moraće javnosti dokazati da je uistinu „(J)AK“… Da je njegov publicističko – kolumnistički pothvat stvaran i onda kad nije sam na facebook – blogovskom borilištu… A ja sam na terenu, nije više sam…

Moraće objasniti bez obzira što dijelimo i stranačke klupe, šta su njegovi politički ciljevi („Amira za Predsjednika SDA“ – Benjamin Talić), i da li se i on možda umiješao u moju i Mustafinu načelničku – unutarstranačku kampanju, ili je svoje ambicije sveo na osvajanje vijećničke skemlije. Nešto jeste…

Moraće se i moj školski – Lomba jasno i nedvosmisleno opredijeliti uz koga je, upravo na fejzbuku gdje će se voditi ova kolumnistička bitka – moj školski mora biti decidan… Lombaaaaa… Uz koga??? A i super političar Amir se mora opredijeliti – ja ili Mustafa… Ili on i dalje gaji iluzije o rođaku Redži ili zetu mi Midhi…

Vješti političar Kurbegovića – loze najsnažnije se obrušio na moju jedinu fejzbuk – simpatiju kazano u duhu profila „topline“ „komandantovih“ riječi – na moga „brata“. Na plaha i nejaka našeg Majora… Urotio se J(AK) – i Super Amir…

asim i major

Na našeg Majora – domoljuba (u azilu), likovnjaka, filantropa i facebook – zabavljača, koji nas iz SDA uistinu pomaže… Svjesno ili nesvjesno…

Svjestan je Amir da ukoliko on izazove Majora i grupu oko njega da ga napada, da su mu izborno – političke dionice jače i da mu je ulazak u kampanju olakšan. Lucidni „historiograf“ a zapravo od bešike političar Super Amir igra na kartu koja je i mene politički afirmirala i održala. Brzo uči nema šta…

 

POLITIČKI „AZIL“ SANDE HAGEN

Šta napisati o našoj Sandi i kako se uopće postaviti kad pred sobom imate jednu damu, ženu, majku malodobne djevojčice i nju samu nečijim djetetom. Jučer sam molio Mustafu da pozove njenog oca da ga objektivno upozna sa okolnostima u kojima se našla njegova kći… Isti dan sam na sjednici Kluba vijećnika i članova Izvršnog odbora SDA tražio da zaustave bilo kakve kontakte s njom ali i da joj svi moramo zajedno pomoći.

Od juna ove godine kada sam prvi put dobio na uvid njene kontakte (audio i facebook postove) shvatio sam da je riječ o „čudnoj“ osobi…

I rijetke susrete koje sam imao s njom trudio sam se biti do kraja korektan i iskren. Kada sam konačno u julu ove godine dobio jasne dokaze da postoji pozadina njene misije i da to nikakve veze nema sa brigom o psima lutalicama određujem vijećnika Arnela Terzića da joj se približi i stalno prati njene kontakte i aktivnosti. Arnel i inače u lokalnoj javnost uživa status oponenta svemu i svakome. Čas je Nijazov (Kadirića) poslušnik, čas moj, nekad doušnik Cucin, pa Šepićev, Hozanov i ne znam čiji sve. Morao je u takvim okolnostima veoma često i nas iz vrha vlasti pominjati u negativnom kontekstu jer je to naravno pomoglo da zasluži Sandinu naklonost i povjerenje. Sanda je njegovu ulogu tek neki dan do kraja shvatila… Davno prije Sanda je za Arnela utvrdila (isječak iz posta):

1

 

A prekjučer istom tom Arnelu poručuje:

slika 2

Arnelu se upravo želim zahvaliti na odanosti i korektno odrađenom poslu jer će sve to biti od koristi i samoj Sandi. Zahvaljujem se i drugima (9) koji su mi dobronamjerno omogućili uvid u njihovu komunikaciju sa Sandom. I njihova ću imena naknadno objaviti jer su smatrali da i to što rade zapravo je u ime zajedničkog dobra.

Ovdje je jedino Sandin položaj težak i nezahvalan. Ona je to shvatila pa se već sama hudnica počela pravdati u iščekivanju moje obećane kolumne.

Način koji je naša Sanda izabrala da uđe u fokus javnosti i nametne se kao društveno – savjesna osoba bio je od početka totalno pogrešan…

Istina je da je naša Sanda okupila ljubitelje pasa i lokalnu mladež i to da su joj upravo mladi veselo mahali „repom“ sretni što na njenom ramenu mogu podijeliti slabosti i vrline „brige“ o cukama…

Poput kocke šećera privlačila je svojom odlučnošću da riješi problem pasa lutalica u našem gradu… Na kraju se nažalost, pokazalo da ona u Sanski Most uopće nije ni došla zbog kerova i azila i to na bezbroj mjesta (postova i izjava) i sama priznaje. Priznaje da je tu zapravo zbog „Azila“ – političkog.

Definitivno sam to shvatio nakon posljednjeg našeg neposrednog susreta koji je Sanda sama zatražila. Dugo me je u Zlatnoj dolini 05.10.2015. god. pokušala navesti da razgovaramo o lokalnoj politici, o njenim „privatnim“ kontaktima, o našim kadrovima a ja sam sve učinio da o kerovima razgovaramo. Ispričala mi je priču o „famoznom švercerskom“ dvojcu (Mrkva i Dževdo Karabeg) koji kako ona tvrdi „izvoze“ pse u Austriju i na tome se bogate.

Dugo poznajem g. Karabega uglednog stomatologa iz Zagreba i potpuno sam siguran da nije čovjek koji bi se time bavio. Njegov je pas – ljubimac prije rata sjedio uvijek na sjedištu do njega a suputnici ozada. S velikom je ljubavlju pričao o „gospodskoj i aristokratskoj“ kuji u Azilu koju je nedavno posjećivao sugerirajući meni ili načelniku da je za sebe uzmemo. Potpuno sam uvjeren da je on posljednji Sanjanin koji bi se time bavio.

Još manje vjerujem da bi to radio i naš Mrkva. Sa skromnom plaćom koju redovno dobiva vodeći brigu o kerovima kako – tako izdržava svoju porodicu a nakon izvoza brzo bi prestala potreba njegovog angažmana i siguran sam da mu to ne odgovara.

Naravno, Sanda ima pravo na svoje mišljenje pa makar i pogrešno. Međutim, nije primjereno ljude etiketirati i o njima lagati bez ikakve samoodgovornosti. Ona se jadna u svome obraćanju i sama pravda za laži a pitanje se postavlja kad toliko laže – ko sutra može uopće vjerovati u ono što ona piše i sama proizvodi, danas istinom već sutra neistinom.

Počeo sam od kraja sa željom da se ne vraćam nazad jer je preko pedeset osoba obuhvaćenih njenim nepreglednim verbalnim i facebook – spiralama laži. Upravo se jedna takva desila preksinoć kad ju je naš načelnik Mustafa upitao i upozorio na činjenicu da se krije iza njegovog imena.

Na Mustafin sms upit: „Jeli tačno da ti govoriš da te ja nagovaram da pišeš…?“

Sandin je odgovor bio (citiram dio poruke): „Suprotno. Bezobrazluku i lažima nikad kraja…!“

A njena audio registrirana izjava, ponavljana u više navrata upravo sve govori:

https://youtu.be/pB7uT5dMODk

Ozbiljni internet – djelatnici pa i marljivi trač – zapisivači moraju znati da je u svakom pokušaju virtualnog facebook – leta uračunata i cijena pada… Prirodnog i logičnog pada…

Najvažnije je prepoznavati trenutak kad je pad počeo, pa se neokrnjeno i pametno povući… A vi nastavite draga naša Sanda… Izbor je vaš…

 

P.S. Poštovani čitaoci i prijatelji, odluku da napišem ovu uvodnu kolumnu u moj novi ciklus donio sam preksinoć i jučer je u cijelosti ispisao. Jednostavno nisam mogao ustuknuti prijetnjama i uvredama koje su mi dolazile od naše Sande.

Njezin verbalni facebook – karcinom je metastazirao a kad se nekom posvetim onda je odlučno i činjenično. Do izlječenja…

Moram vam najaviti činjenicu da će moje nove kolumne donijeti i nove sadržaje i teme. Tokom tekuće, društveno – politički a bome i medijski, veoma trusne godine desili su se krupni političko – kulturološki poremećaji na našoj javnoj sceni. Ja ću im se, naravno vratiti jer za ozbiljne teme nema zakašnjelih osvrta. Svakako ću tretirati i aktualne teme, posebno one koje se tiču federalnog nivoa vlasti gdje i vaše interese zastupam. Manje ću se baviti lokalnom „zabavljačkom“ Raminom UGSM – bolumentom jer će se oni uskoro sami „zabaviti o sebi“… A to je teška kletva…

Moram vam ovdje istaknuti da sam kolumne posvećene pojedincima iz najavljene zadnje objavljene završio. Nikada svoja obećanja ne povlačim…

Dozvolite mi na kraju da istaknem (neskromno) i samohvalu egzaktnog podatka da moj kolumnistički blog u široj regiji Jugo – okruženja ulazi u grupu od pet najčitanijih. Ali je prvi po broju posjetioca iz velikog broja država svijeta. Ima li to veze sa krajiškom dijasporom ili ne ja ću se i dalje truditi da vam u mojim kolumnama donosim istinu. Ona je najbolji putokaz.

Oni koji se osjećaju prozvanim ili cijene da sam o njima objavio bilo kakve neprimjerene pa i neistinite činjenice u svakom trenutku mogu upravo na mome blogu objavljivati svoja reagiranja i demante. I oni koji žele protiv mene bilo što pisati pa i „lagati“ i to sam na svome blogu spreman objaviti… Ukoliko bilo čija stranica, grupa ili profil „padnu“ ili iz nekih drugih razloga ne budu kadri pisati svoje postove i takvima sam na raspolaganju…

Želim vas obavijestiti da će moji redovni blogovi za početak izlaziti svakih 15 dana izuzev Sandi posvećenih. Naravno, nastavit ću i sa praksom mojih kraćih reagiranja i obraćanja između blogovskih objava.

Ciklus o našoj „Robinji Isauri“ na Zdeni (Sandi) čitat ćete u nekoliko svakodnevnih kolumnističkih nastavaka. Bio bih naravno sretan da se to uopće ne desi. Nije do mene…

 

Svim muslimanima svijeta a posebno onima koji prolaze tešku patnju i iskušenja želim sretnu 1437. Hidžretsku novu godinu. Neka vas Allah dragi sve čuva…

 

                                                           Vaš „blogerčić i klepetalo“ (što naš Rezak reče)

Asim Kamber

Dodajte komentar