Udruženi zločinački pothvat

DSC02913

Na ovoj stranici koju sam za ovu posebnu priliku otvorio autor će prezentirati javnosti hroniku nemilih događaja u Sanskom Mostu koji su se dešavali u periodu iza nas… Autor će svakako iznijeti niz činjenica i podataka koje će javnosti biti dovoljne da steknu dojam o svemu što se dešavalo u našem gradu. Sve što autor napiše bit će kadar dokazati i na sudu. To zapravo znači da vas neću lagati kao što nisam ni nikada do sada. Pokušat ću ovo svoje obraćanje reducirati od emocija i subjektiviteta iako u okolnostima progonjenog i napadnutog to baš i nije zahvalno, ali ću se potruditi. Neću vam kriti imena aktera organiziranog zločina…

U cilju okončanja istrage koja je u toku i koja se po meni barem za sada korektno vodi, neću vam moći predočiti sve činjenice i dokaze ali hoću dovoljno da zauzmete stav. Izbjeći ću bilo kakvu patetiku, dodvoravanje, traženje saosjećanja, jednostavno ću vas prepustiti dokumentiranoj stvarnosti. Iz sata u sat poredati činjenice i aktere. Najteže će mi biti izbjeći humor koji po pravilu uvijek dominira mojim zapisima jer mi jednostavno ni nije do smijeha. Ako se neko do vas dragi moji čitaoci i nasmije na sve ovo ja mu zamjeriti neću.

Svakako bih volio da ni jedan moj sugrađanin ili njegova porodica nikada ne doživi ono što su doživjeli moji najbliži. Ako se samo na ovome završi u nesreći mene i moje rodbine, ja ću biti ipak zadovoljan.

Iz ljudske predostrožnosti upozoravam one sa izraženijim kardiološkim problemima da moje buduće zabilješke nikako ne čitaju. Kako god da jeste, koliko god je ljudska radoznalost jedan od intenzivnijih ljudskih poriva, ako imalo imaju kardio – vaskularnih devijacija, (neka izbjegnu čitanje)…

Pripreme za nerealizirani zločin u Sanskom Mostu krenule su puno ranije nego u većini drugih gradova. Avaz je preko svog dopisnika iz USK-a Midhe Dedića svakodnevno proizvodio atmosferu kriminogenog ozračja vlasti u Sanskom Mostu iako je Sanski Most po procentu presuda za zloupotrebu položaja i uopće korupcije zadnji na kantonu (dakle najbolji). U Federaciji naš grad spada među posljednjih pet općina po procentima kriminaliteta u odnosu na broj stanovnika. Naravno sve ove činjenice još su više iritirale Radončića i Avaz jer je on (SBB) u svojim političkim projekcijama planirao osvojiti poziciju načelnika a u konkurenciji sa Bakirom osvojiti više glasova za poziciju člana Predsjedništva BiH. U oba slučaja je omahnuo a mene je označio jednim od glavnih krivaca. Zbog toga mi je i posvećivao prostora u Avazu i puno više nego što zaslužuje moj status skromnog lokalnog političara i lidera. Sud je već pravosnažnom presudom potvrdio da je on lagao sve što je o meni pisao. Međutim, to ga je još više ražestilo i sad je revanšistički ostrašćen krenuo i u veće laži.

Ipak, utjeha mi je da nikad niko neće po negativitetu u Avazu preteći Zlatka Lagumdžiju koga je Radončić zaključno sa 2010. preko 1 600 puta tretirao u kontekstu kriminogenosti i kriminala… Dok mu je Lagumdžija pomagao da dođe na poziciju vlasti (Ministar sigurnosti BiH) trenutno je lider SDP-a prešao u pozitivan avazovski kontekst. Sad će vjerojatno ponovo u ovaj negativni… I tako u krug… Ja sam jedan od rijetkih sa stabilnošću kontinuiranog negativiteta u ovom kasapskom dnevnom listu.

Da budem ovdje otvoren, ni svoju knjigu Država neboder nisam pisao zbog činjenice da je Avaz čitaj (Fahrudin Radončić) pisao protiv mene nevjerovatne laži i objede koje uopće zdravo um ne može ni zamisliti. Pobrojaću samo neke od kvalifikativa i atribucija kojima me je potkačio: čaršijski šerif, sanski Gaši, ljubitelj Goebbelsa, Asim Bonaparte, višestruki ubojica, ustaški bojovnik, autonomaš, gospodar života i smrt, personifikacija ubuđalosti ljudskih resursa, eksponent velikohrvatske politike, velikosrpski suradnik, kabadahijska hobotnica, vlasnik Kambergrada, rukovoditelj mjesnih grobalja, krajiški politički diktator, sluga Marksa i Engelsa, vlasnik NTV 101, političko čudovište, tuđmanovac i HDZ – ovac, Romel Ro – sijač laži.

Svoju knjigu sam isključivo pisao kad sam u Radončićevom Avazu pronašao i evidentirao nemali broj tekstova protiv djece Bošnjaka. Kad je pisao protiv bolesnih, starih žena, političkih konkurenata nekako sam razumio, ali protiv djece, to jednostavno nisam mogao ni pojmiti ni prećutati.

U svojoj knjizi koja je čisto stručna analiza iz područja semantostilistike novinarstva ja nisam lagao tako da Radončićeva prijetnja advokatima koju mi je lično uputio sa svoga maila jednostavno nije ni mogla biti realizirana. Na isti način i ovim zapisom vam želim posvjedočiti istinu pa ma kako neugodna i teška za neke bila, pa i mene samog.

Prva saznanja o problemima koji su iza nas čuo sam u brijačnici. Naime, nakon jedne tuče u kafani u Prvomajskoj Mirza Kurbegović sin Sefera i Refke se u afektu pred više lica pohvalio kako će doći uskoro do obračuna sa SDA, i posebno sa Kamberima. Čak se i pohvalio kako će on stati za vrat SDA – ovcima i kako je on već navikao tući Kambere aludirajući na slučaj jednog dječaka kojeg su prvo teško pretukli njegovi zaštitari, a dok je ležao na podu i on se iživljavao nekoliko minuta psujući mu „Kambersku mater“. Tužilaštvo je protiv njega podiglo i krivičnu prijavu. Ja sam do tada bio u dobrim odnosima sa njegovim roditeljima nakon čega sam te odnose jednostavno prekinuo. Iz tog lokala nažalost najčešće pijanu omladinu odvoze u hitnim kolima, a ja dok sam bio mlad gazde prijeratnih kafića bi pijane mladiće znali dovesti kući i predati roditeljima, što danas nije slučaj.

O pripremama dirigirane destrukcije u S. Mostu sam drugi put čuo od jednog uglednom privrednika koji se znao zaticati na Prodistovoj pumpi (Paje Kumalića), gdje su se kovali planovi rušenja vlasti u S. Mostu. Tražio je da dođem njegovoj kući. Naime, tokom kraja prošlog mjeseca i naravno svakodnevno u februaru na toj pumpi se sastajao Ramo Nalić, Pajo Kumalić, Eniz Kazić, Hamdija Šarčević, povremeno dopisnik Avaza Midho Dedić, pred. UGSM-a Ermin Cuco Karić i još neki drugi pojedinci. Znali su svratiti i drugi ugledni članovi SBB-a. Zadužio sam dvojicu aktivista SDA da prate ova okupljanja i da mi svaki put zabilježe registracijske oznake vozila pored kafane na pumpi.

Ramo Nalić (jedan od oficira Bošnjaka u vojsci RS-a), veoma iskusni strateg destrukcije diktirao je planove rušenja i preuzimanja vlasti u S. Mostu. Stalno je na tim sastancima isticao napad na policijske dužnosnike, potrebu paljenja zgrade opštine, prostorije SDA i likvidacija. Na isti način metodom koju je Ratko Mladić primjenjivao u napadima na gradove i sela gdje su živjeli Bošnjaci. Njegova je očita kalkulacija bila da ukoliko dokaže da mogu nesmetano paliti simbole vlasti općinu i stranku i uklanjati političke čelnike, građani bi ostali bez vodstva a strah koji bi na taj način bio izazvan bi omogućio nesmetano preuzimanje vlasti. Dokazi, činjenice i svjedočenja će vam biti predočeni naknadno. S druge strane, osim ovog tima na čijem je čelu iskusni oficir JNA, paralelno se odvija i politička, medijska, financijska i logistička priprema izazivanja haosa i državnog udara u S. Mostu. Na čelu ovog ustavno – rušiteljskog tima su Redžo Kurbegović, Nihad Ključanin, Šemso Habibović i Eniz Kazić.

Zaduženi za bacanje oralnog izmeta na čelnike SDA u Sanskom Mostu su članovi UGSM-a (udruženje građana za bolji Sanski Most), Nihad Ključanin, Enes Eminić uz stalnu medijsku potporu dopisnika Avaza Midhe Dedića i bravara Senudina Safića. Ova dvojica „donositelja“ istine novinarskom metodom UDB-e i slobodom prozivanja i vrijeđanja mene i članova moje porodice iz dana u dan su nabacivali blato stvarajući ozračje neophodnosti zločina i linča čelnika SDA. Perje negativnih epiteta i atribucija na „spontanim“ okupljalištima prosipaju svi zajedno stvarajući iz dana u dan osjećaj potrebe obračuna kao rezultat socijalnih tenzija i opravdanih protesta građana. Bez ikakve sumnje SBB je u Sanskom Mostu uveo visoka mjerila demokracije? Putem odvaljenog asfaltnog grumena (10×12 cm) i načelnikove razbijene glave Redžo Kurbegović, jedan od najbogatijih Sanjana i osnivač SDA htio je doći na vlast, a glave SDA-ovaca su trebale padati.

Nije me danas u S. Mostu začudila ni činjenica da su visoki zvaničnici SBB-a u Sanskom Mostu Redžo Kurbegović, Nihad Ključanin i Šemso Habibović iskoristili srednjoškolsku pa čak i djecu osnovnih sanskih škola u obračunu protiv tobože lokalne „koruptivne“ vlasti na čelu sa SDA. Ni Redži, ni Enizu Kaziću, ni Ključaninu, ni Enesu Eminiću napamet nije palo da u obračun protiv „groznih“ SDA – ovaca povedu i svoju djecu. I još uz to da tuđu djecu upute na kuću u kojoj živi četvoro malodobne djece iz roda Kambera. Mogu li oni uopće iz današnje perspektive percipirati šta su uradili, može li Redžo svoju djecu i unučad staviti u taj kontekst. Znam da se neće izvinuti jer zapravo za takvo djelo ni nema riječi izvinjenja. Jednostavno nema, riječi se ovdje prekidaju. Takvo se izvinjenje ne može danas ni prihvatiti. Ovdje je problem za njih što oni još ni ne znaju koji je moj odgovor. Kada bi to mogli znati i sam život bez ikakvih mojih poteza bi im mora bio. Ovo što pišem tek je moja literarna refleksija na njihov udruženi zločinački pothvat u Sanskom Mostu.

NAPOMENA: U ponedjeljak 24.02. 2014. će nakon vremenske prognoze biti objavljen prvi dio dosjea o nerealiziranom zločinu na Sani…

 

 

 

                                                                                                                          ASIM KAMBER