UHAPSITI „ZLOČINCE“ SA SANE!! (Fadila Amidžić)

naslovnica

U prošlom sam ratu veoma često bio na granici bezizlaznih situacija. Da nekim slučajem nisam imao sreće teško bi izvukao živu glavu. Čak sam bio u okolnostima da se mirim sa mogućnošću da bi sve skupa i tragično moglo završiti. Međutim, razumom i činjenicom da se nikada nisam predao panici, strahu i defetizmu, uvijek sam nalazio izlazne varijante.

Takav je moj politički hod i ukupni društveni habitus i nakon rata… Vazda u nekoj žiži, vazda u igri koja se može i „loše“ završiti, ali vazda sa izlaznim rješenjima. Nije lako bilo, ali je istina uvijek bila moje najjače oružje.

U pedesetak narednih kolumni posvećenih političko – pravosudnoj mafiokraciji, kada bih samo jednu činjenicu objavio neistinitu i neprovjerenu, to bi bacilo sjenku na možda i stotine drugih autentičnih i istinitih. Zbog toga vam uporno donosim i donosit ću podatke, datume, dokumente, snimke i stenograme telefonskih razgovora, izjave i sve ono što može do kraja uvjerljivo potkrijepiti moje navode…

Na redovnu 49. redovnu sjednicu Skupštine USK-a zakazanu u ponedjeljak 09.06.2014. g., sam stigao na vrijeme. Prvo što sam zapazio sa Vladinog parkinga kad sam stigao u Bihać, je činjenica da je na prostoru ispred zgrade Skupštine i Vlade bio veći broj civilnih lica, meni prilično nepoznatih…

Veoma su službene prema meni bile kolege u Skupštini, posebno iz SDP-a… Jasno je da su neki znali i šta će se dešavati… Jedan od njih prisan sa Muslimovićem, me je pitao za Đelu…

„Kako Đelo, hoće li ga pustiti iz bolnice“?

- Ne znam, zvat ću ga kasnije da ga pitam, kratko sam odgovorio…

Dopisnik Avaza Midho Dedić se pošprdno našalio Muslimovićevom saobraćajnom nesrećom…

udes

I nazvao sam ga, što iz radoznalosti, što iz obzira da je dan prije doživio skupa sa sinom saobraćajni udes. Rekao mi je da će „za otprilike pola sata završiti sa pregledom“ u bihaćkoj bolnici i da će „nazad kući za Ključ“… Predložio sam mu da se vidimo u Domu armije jer on svakako prolazi pored po povratku iz bolnice, a ja bih kratko napustio zasjedanje Skupštine…

Iz urođene obazrivosti sam pozvao vladinog šofera u kojeg sam imao neizmjerno povjerenje i zamolio ga da ode do bolnice na odjel ortopedije i nađe Muslimovića. Te da mu prenese moju poruku da se nećemo vidjeti na mjestu gdje smo se dogovorili maloprije telefonom nego da dođe s druge strane Skupštine (kod Centra za prekvalifikaciju)…

Tako je i bilo, nakon dvadesetak minuta sam izašao i skrenuo lijevo iz prostora Skupštine. Nakon nekoliko minuta je stigao i Muslimović… Naš je razgovor trajao veoma kratko…

Istovremeno sam uputio svoga stalnog pratioca i šofera prema Domu armije da vidi šta se tamo dešava. Informaciju da se Muslimović prisluškuje imao sam od 25.12.2013. kad ju je potpisao sudac za prethodni postupak (Reuf Kapić). Da li slučajno ili ne, sudac Kapić se ne pojavljuje u narednim istražnim fazama… Umjesto njega na mjesto sudije za prethodni postupak imenovan je Fikret Hodžić (komšija Adila Hrnjice – „Točev“ doo).

rješenje o prisluškivanju 1 rješenje o prisluškivanju 2 rješenje o prisluškivanju 3

Da li legalno ili ne, te su dane i mene intenzivno prisluškivali… Svega petnaestak minuta je bilo potrebno istražiteljima da zauzmu pozicije u Domu armije, u kafiću preko puta, a na parkingu iza je bilo vozilo sa grupom (naoružanih) istražitelja koja nas je trebala, tobože „savladati“ u slučaju otpora hapšenju ili pokušaja bijega…

Tužiteljica je ushićeno trljala ruke čekajući na dva kapitalca (SDA)… A njena i Sašina (SIPA) očekivanja su bila kako bi mi nešto Muslimović trebao i predati. Moj izaslanik u Domu armije je prepoznao i dopisnika Federalne TV sa kamermanom… To bi zaista bila vijest dana, ma kako se sve kasnije završilo… A Amidžićka konačno „glavna“ na svim tv – kanalima i mrežama… Samo da se uhapse „zločinci“ sa Sane, kako nas je u istrazi etiketirala…

Kad privodi i hapsi ove iz SDA ona dan prije uredi frizuru, stajling, doslovno se pred kamerama zaskače da se samopromovira u smislu revolucionarne borbe protiv korupcije. Kad su kolege iz SDP-a u pitanju u cilju tajnosti istrage ona ćuti a usput i drugim (kolegama tužiocima) zabrani kontakt sa javnošću…

Susret sa Muslimovićem je trajao nekoliko minuta. Zbog teških povreda i friško stavljenog gipsa nije bio kadar izlaziti iz auta. Otvorio je prozor, fizički je izgledao prilično slomljeno i iscrpljeno. Brzo sam prešao na temu našeg blic – susreta.

- Možemo li iskreno i otvoreno razgovarati? Pitao sam obazrivo zbog njegovog privremenog vozača i pratioca (A.H.), jer je njegov službeni šofer (H. Pehlivanović) taj dan pozvan u sjedište SIPA-e u Banjaluci…

Nasmijao se… „Pa uvijek smo otvoreno razgovarali…“

- Je li novac s kojim je uhapšen Karić tebi bio namijenjen?

„Da je bio meni namijenjen, Enes bi išao prema Ključu a ne prema B. Krupi i Bihaću gdje je uhapšen. A Enesa sam barem dvadeset puta upozorio da s tim čovjekom (Almirom Ćirićem op.a.) nema nikakvog posla jer je i mene više puta pokušavao podmititi… Radi se o vlasniku firme koja „US – šumama“ duguje oko 400 000 KM, na kraju i protiv njega smo podnijeli i dobili tužbu na sudu u Bihaću… Da sam htio praviti s njim bilo kakve nečasne nagodbe ne bih ga tužavao…“

Neki moji prijatelji i poznanici iz sfere organa gonjenja mi tvrde da si uzimao pare od izvođača u šumama, da si štetio vlastitom preduzeću, je li to istina?

„Jeste“, kratko je odgovorio i grohotom se nasmijao… Pa nastavio… „Nisam nikada ni od koga tražio novac za sebe… Veoma često sam sugerirao vlasnicima firmi s kojima smo imali korektnu poslovnu suradnju da pomognu SDA, i to samo u kampanji… Pomogao sam i posredovao u pomoći i drugim političkim strankama, ali u svakom slučaju najviše SDA.“

- Je li samo to ili je bilo i nekih drugih okolnosti?

„Bilo je“, odgovorio mi je kratko.

- Pa što me onda lažeš, šta me zavlačiš? Pomalo mi je strpljenje popuštalo…

„Pomagali smo i tražio sam pomoć i za sportske klubove, tvoj Podgrmeč u Sanskom Mostu, Jedinstvo u Bihaću, mome Ključu, klubove u B. Krupi gdje je sjedište firme i druge sportske kolektive na kantonu, pomagao sam i boračka udruženja, vjerske zajednice i mnoge druge…“

Veoma je mirno i staloženo odgovarao…

- Dobro Muslimoviću, je li to sve, ništa mi drugo za reći nemaš?

„Nemam, znamo se od ratne ‘92, znači preko 20 godina, uvijek smo imali korektnu, krajnje poštenu i otvorenu suradnju. Puno ti dugujem zbog činjenice da sam i uz tvoju podršku došao na najznačajniju direktorsku poziciju na kantonu… Sve kad bi i bilo drugačije, ne bih te mogao lagati…“

Pa se potom grohotom nasmijao… Pade mi odmah na pamet – da mu kakve farmakološke preparate za smirenje i opuštanje nakon saobraćajke nisu dali u bolnici???

- Dobro, možeš ići, poselami suprugu i djecu!! Odoh nazad sjednica je u toku.

„I ti svoje, i nemoj nikada zaboraviti da si i ti ovdje meta, možda i značajnija od mene, pa se malo i za sebe sekiraj…“, zadnje je što mi je kroz poluotvoreni prozor auta rekao…

To me je malo umirilo. Razmišljam – ako sam im ja meta a neke su činjenice već ukazivale na to, onda je sve ok, tu će se sigurno nasaditi… Sve je upućivalo da će se tako i desiti…  I „nasadili se“…

Odmah sam po povratku u salu Skupštine, na prvoj stranici saziva za sjednicu zabilježio kratke teze njegovih odgovora, kao da mi je Svevišnji suflirao da bi mi možda moglo zatrebati… I inače sam na sjednicama Skupštine na pozivima sa dnevnim redom znao bilježiti važna zapažanja…

dnevni red

Svojevremeno sam i od Magistra pravnih nauka – Masirače Hadžipašića 31.10.2011., tražio da mi se potpiše ispod poziva sa dnevnim redom Skupštine. A ticalo se njegovog stava kako on i Matan nikad sa Lipovačom neće praviti bilo kakav politički savez. Pa se onda njemu i Matanu ko Hercegovcima „Gospa“ ukaza vječni im partner cazinskog porijekla premijer, za njih svevišnji i danas nezamjenjivi Hamdo iz loze cazinskih Pozderaca…

hadžipašić potpis

A od trenutka kad im se on ukazao partnerom njegovi su i njihovi privatni računi doživljavali konstantna „nakazanja“… Ali su od tada rapidno porasli minusi u budžetu koji našoj Amidžićki nikad smetali nisu… Ona je to sve pred autorom pravdala „nedostatkom pravilnika“… Kao da se budžet izvršava pravilnicima a ne na osnovu Zakona o budžetima F BiH…

Samo što je Muslimović nakon našeg kratkog razgovora skrenuo lijevo u ulicu prema semaforu kod MUP-a, iz pravca Skupštine, na parking kod Centra za prekvalifikaciju stiže službeno auto istražitelja (SIPA-e).

Nakon  što su skužili da im plan ne funkcionira, da se mi ne pojavljujemo, da se u Domu armije ništa ne dešava, trgli su se po gradu da nas traže… I našli nas… Kasno…

Amidžićka je taj dan sa suradničkim kabinetom i istražnim banjalučkim kolegama dvije boce originalnog škotskog viskija ispraznila… Da utješi patnju za još jednom propalom šansom privođenja potencijalnih uzničkih partnera (mene i Đele), iz njoj omražene doline Sane…

Već sutradan (10.06) sprema osvetu spram nedužnog, (po njoj „zločinca“) Muslimovića. Mene je u ovom trenutku malo ostavila po strani, („zločinac“ na čekanju) do nove prilike…

Kakva osveta – čitajte u narednom nastavku u ponedjeljak 13.03.2017. u redovnom terminu…

 Asim Kamber

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>