UMJESTO UVODA

naslovnica - citatif

Poštovani čitaoci,

Nakon održane sjednice Skupštine USK-a, na kojoj je izvršena neustavna rekonstrukcija Vlade USK-a, ničim izazvan sam izložen neprimjerenim prozivkama, napadima i doslovnim prijetnjama kolega Općinske organizacije Bihać. Iako je objektivna šteta nestatutarnom – SDA i A SDA rekonstrukcijom Vlade USK-a napravljena našoj OO SDA Sanski Most, mi se kao organizacija niti ja sam, nismo htjeli oglašavati. A oglasit ćemo se…

naslovnica - citati

Cijenio sam i cijenim da sve svoje probleme unutar SDA trebamo rješavati kroz organe SDA a ne putem medija i portala, što u posljednje vrijeme sinhronizirano čine kolege Senad Šepić i Sead Kadić… U svojoj izjavi za Faktor nigdje nisam pominjao bilo kakva imena i decidno je citirano u autorskom tekstu autorice Sanele Karaice (Faktor) šta sam ja osobno izjavio na okolnosti rekonstrukcije Vlade USK-a. Citati u novinskim stupcima predmetnog teksta u Faktoru pod naslovom SDA USK ne priznaje rekonstrukciju kantonalne Vlade, a koji se tiču moje izjave, počinju desno pomaknutim redom i crticama.

faktor

Ovo je dakle ono što sam ja izjavio za dnevni list Faktor i cijenim da je riječ o korektnom komentaru nekoga za koga Kadić „veselo“ tvrdi da je „gubitnik“… I ne znam šta bi „dobitniku“ Kadiću da me nepotrebno iz dana u dan proziva sa portala, sa oficijelne stranice SDA Bihaća, sa premijerovih i maslačkovih portala, uz verbalno – mobilne prijetnje svojih pratilaca… A proziva me za ono što ja uopće ni rekao nisam…

A ja ćutim… Ko „gubitnik“, i zagovaram rad kantonalnih organa SDA na koje kolega Kadić neće da dođe. A onima koji dolaze prijeti da će ostati bez posla i pozicija… Upravo prijetnja i pritisci su razlog da se evo i ja uključim u ovaj moj i Sejin „Otvoreni dijalog“…

„FULJAČKA“ SA BENZINSKE

benzinska pumpa

„Ljude u rat tjera čast, strah i koristoljublje…“ Tukid

Političko – medijski „rat“ koji se trenutno vodi na USK-a isključivo se temelji na koristoljublju i kako ga ostvariti. Oni koji žele doći (nezakonito) do financijskih sredstava su danas glasniji od ovih drugih, koji poštenim i moralnim odnosom spram društvene stvarnosti žele posve dobronamjerno mijenjati istu tu stvarnost u korist svih drugih.

Trenutna naša politička stvarnost je takva da smo pred raspadom koalicije sa partnerskom A SDA. Radi se o veoma kratkom vremenu koje treba dati odgovor na ovu dilemu… Ona za sada ovisi isključivo od SDA, zbog čega sam i siguran u takav rasplet… To će se desiti prije ili kasnije, ali sigurno onog trenutka kad se uspostavi djelovanje kantonalnih organa SDA u skladu sa Statutom i važećim aktima. Tada će se saznati i tko je od čelnika SDA promijenio stranački dres, a trenutno je u SDA… Uglavnom, svi ne mogu i neće ostati… Svjestan sam i štete koju nanosi naša (SDA) javna prepiska, ali je ja ničim izazvao nisam i žao mi je da je do nje uopće došlo. Svjestan sam i koristi koja će kasnije doći a tiče se činjenice da će SDA očistiti svoje redove od onih čije je glavno načelo javnog djelovanja novac i bogaćenje, a „boje“ se svojih „predmeta“. Bolje da to mi uradimo nego pravosudni organi jer će to građani više cijeniti… Čišćenje vlastitih redova…

Dok ja u desetak zadnjih kolumnističkih nastavaka uporno pokušavam dati odgovor o problemima i statusu Univerziteta, te kako ga obraniti od A SDA – destruktivaca, kolega Kadić me snažno medijski zaskače s leđa, i udri po meni iz svih „oružja“… On zapravo i u slučaju Univerziteta želi zaštititi i abolirati lidere A SDA podupirući tako cazinsku visokoškolsku – Tikvan alternativu Univerzitetu u Bihaću.

Osim njegovih direktnih i otvorenih napada i likovanja, portali u Bihaću pod kontrolom premijera Saračevića i Emdže svakodnevno udaraju po nama iz doline Sane. Po meni i Amiru Avdiću, a mi ćutimo… Lupaju svakodnevno u talasima… Mi ćutimo…

Onako kako i dolikuje njegovom političko – „intelektualnom“ renomeu mislioca iz miljea „motritelja situacije“, on se i saopćenjem (reagiranjem) obratio javnosti… Protiv mene otvoreno moj stranački kolega, dugogodišnji „prijatelj“ i naš nesuđeni doktor i profesor na Strahošenovom fakultetu Sead Kadić…

Na to što je kazao u svome obraćanju direktno meni, veoma eksplicitno bi kazati mogao da me se ne „dotiče“, i da sam ravnodušan. Međutim, nivo pismenosti predmetnog autorskog (Sejinog) teksta me obavezuje da ga zamolim dobronamjerno da to više ne čini. Spreman sam mu za početak prihvatiti biti lektorom i korektorom, makar i tekstova protiv mene. Da nas sve svojom skromnom pismenošću u javnosti ne sramoti kao predstavnik najvišeg državnog zakonodavnog organa (Dom naroda BiH)… Profilom njegove pismenosti, u Državnom parlamentu Švedske teško bi status portira mogao steći…

sejo greške

Sintaksičko – lingvistički, pravopisno i stilistički, tekst kolege Kadića pismenošću je na razini učenika četvrtog razreda – devetogodišnjeg obrazovanja. Kultura čovjeka takvog (državnog formata), najvišeg državnog javnog zvaničnika, zahtjeva brigu o standardnom jeziku. Pogotovo u pisanim rukopisima za javnost kao što je to ovaj kolege Kadića upućen meni. Pisati u javnosti oficijelnim obraćanjem (potpisom) Predsjednika OO SDA Bihać, delegata Doma naroda mr.sci. Sead Kadić, svjedočeći javno nepismenost, u najmanju ruku šteti SDA stranci.

Kako objasniti da je u tekstu na jednoj stranici (kada se rukopis grafički uredi) napravljeno 26 grešaka. Kako objasniti da jedan magistar nauka piše: rješiti, mjenjaju, vjećnik – vjećnika, dali (spojeno), odrješena, podpredsjednik, da više i zbog vlastitog stida ne nabrajam… Makar mi i „drag“, teško bi mu prolaznu ocjenu mogao dati da ga kao profesor ocjenjujem… Svima nam se greške dešavaju, ali toliko na jednoj stranici… Nevjerovatno… Pitanje je ovdje zapravo otkud nepismen čovjek na tako visokom nivou?

Nakon što se udaljio od mene, pa od Rošića, on je zapravo ostao bez jezičnih i uopće medijsko – retoričkih kormilara. Čemu njega Hozan i Aris ili verbalno – mamlazni Hušić mogu poučiti? Kad su i oni sami prvaci verbalno – jezične insuficijencije… Oni imaju pravo biti polupismeni, pa i nepismeni, ali on, u najvišem zakonodavnom organu Države BiH??

Predložit ću osobno i Administrativnoj komisiji „njegovog“ Doma da mu dodijele privatnog daktilografa, možda da mu se uplati kakav tečaj bosanskog jezika, za odrasle… Uglavnom ću mu pomoći… Dobrota je moja neprevaziđena…

Nadam se da se on u Domu naroda neće obraćati jer je svaki njegov nastup u Skupštini USK-a bio verbalno – jezična karikatura. Izrazito nehotični jezični ispadi, do verbalne razine dreka – mikrofonskih diverzija, specifičan naglasak, poštapalice, izražajne deformacije, nepravilan izgovor, jasno u pitanje dovodi i osnovnoškolski stupanj njegovog obrazovanja i pismenosti ako to uopće možemo tako nazvati. Analizom frekvencije određenih leksema i sintaktičkih konstrukcija naš Sejo spada u kategoriju najnepismenijih političara jugoistočne Evrope… Možda i dalje…

Iako je u više mandata bio dugogodišnji čelnik Saveza komunista, on kao da nikada nije čitao Dječje novine u Gornjem Milanovcu tiskane, koje su poučavale pravilnom izgovoru i pravopisu djece u režimu komunizma…

Vodio sam evidenciju njegovih leksičko – izražajnih govornih grešaka u skupštinskim obraćanjima i čestim kontaktima, pa sam ga zapazio (i još neke druge) po izrazima: čoek, sovanje, bijo, oćerali, slizo, moreš, jerbo, jope, brez, ćerali, izdura, pukno, okle, naćero, istrapio, prćija, svuđe, viđet, suje, beknuti, šćeli, isko, naćerati, štreka, uvrgo, viđelo, tintara…

On bi uistinu mogao biti korišten da ga se po školama voda i pokazuje kao primjer pogoleme a normativno gramatički i leksički prazne „tintare“… Rekord je svih rekorda u svega trideset sekundi govora napraviti nekoliko grešaka (kolko, neđe, profuljamo)…

Dakle, ovaj moj odgovor i želim da se shvati pravopisno didaktičkim i nikako političkim. Naravno, bitno je istaknuti da nije politički niti intelektualno mudro da se javno hvali kako je mene „pobijedio“ i kako sam ja „gubitnik“ jer je on smijenio ministra Senada Kljajića ratnog komandanta i Zlatnog ljiljana. Principom „fuljačke“…

Podrška vojvodi Poplašenu i njegovo ushićenje tim povodom, te još veće zbog uskraćene podrške (smjene) ministra Kljajića, i nije mu neki promidžbeni adut. Pogotovo nije u predramazansko doba humanizma i solidarnosti koje svi mi Bošnjaci i muslimani graditi moramo. Slaviti, trijumfirati javno i takvim se povodom predstavljati „pobjednikom“, asocira na Zeusovog sina Kairosa (razmaženog boga sretnog trenutka). Koji je na kraju veoma loše završio…

Mislim da je i moj kolega Kadić svjestan šta je objektivno uradio i zbog toga sve čini da uskrati javnosti istinu. Zbog toga je i prvi udario medijski po meni…

Autor će u narednoj (sutrašnjoj) kolumni odgovoriti kolegi mr.sci. Seadu Kadiću na njegove navode iz javne prozivke, mene i moje neznatnosti jer ovaj moj odgovor je sadržajno više pravopisno – didaktički i u najboljoj namjeri potaknut nepismenošću – skromnom Kadiću…

Možda je najbolji odgovor na vođenje medijske bitke „pobjednika“ – (Seje) protiv „gubitnika“ – mene i Kljajića, sadržan u izreci – „Teško glavi koju guzica vodi“…

KANIBALI

 šepić - ostavka 

P.S. Politiku je najlakše pratiti kroz sukobe riječi. Nekada se političari komunikacijski (riječima) pretvaraju u kanibale. Komunikacijski politički kanibalizam se javno demonstrira tako da se javnom riječju i proizvodnjom dojma o nekom drugom – političkom konkurentu pokušava taj drugi oslabiti, poraziti doslovno „pojesti“. Jer se tako tada „jedenjem“ – konkurencije dokazuje moć, snaga, utjecaj…

Nekako je i shvatljivo kad se to dešava u međustranačkom javnom razračunavanju, ali kad se to čini međusobno, unutar jedne stranke, kroz različite frakcije, tada takva stranka doživljava nepovratnu političku štetu. To se krajem prošlog mandata desilo SDP-u sa Lipovačom. Danas se dešava nama iz SDA…

Prvo su najavili da su već „pojeli“ mene, jer sam ja po njima nakon dvadeset godina definitivni „gubitnik“…  A lokalni izbori ni završeni nisu…. Pa su onda udarili po Amiru Avdiću, pa Kaso (Mulalić) kako ga premijer (Saračević) sa svog i „maslačkovog“ portala naziva „Brnjo“. Pa je onda na red kao „poslastica“ unutarstranačkog (SDA) kanibalizma došao i Šemsudin Dedić, ministar u Vladi F BiH i Predsjednik KO SDA USK-a…

Kotu (metu) napada i medijskog udara na našeg Šemsu, najavio je sasvim direktno Senad Šepić u svome narcističkom gostovanju na Face – TV. Zadatak javne degradacije i pritiska na Ministra poljoprivrede organizirao je niko drugi do Šepićev trabant Sead Kadić sa svojim prvim medijsko – traktorskim pobočnikom Izudinom Saračevićem…

Neslavno je i ovaj posljednji pokušaj Šemsine detronizacije i zahtjeva za ostavkom završio… Javnosti je danas postalo potpuno jasno da je štrajk poljoprivrednika veoma dobro izrežiran, da su organizacijski i logistički iza njega stajali Saračević i Ogrešević, da se osim cazinskih odazvao mali ili nikakav broj poljoprivrednika iz drugih općina, da su svi zahtjevi već bili predmet realizacije (isplata poticaja) i bez blokade graničnog prelaza, da je u konačnici atak i pritisak na Ministra poljoprivrede Dedića egocentrično bahati „pucanj“ (medijski) i „politički“ u prazno.

A sada unutar organa SDA počinju razgovori o premijeru Saračeviću koji je upravo preko graničnog prelaza „Izačić“ upućivao nezadovoljne budžetske korisnike kojima je grubo uskraćivao njihova prava, i usput ih vrijeđao i netaktično prozivao… Uz medijski slogan „Nema slobode, nema slobode“

Sigmund Freud, ideju jedenja ljudskog mesa, posve precizno objašnjava željom da se od „pojedenog“ prisvoji moć. Moć od Predsjednika KO SDA nije oduzeta, ali ga jeste ovaj međustranački „gurmanski“ atak ojačao i ohrabrio da Kanibale (Šepića, Kadića, Saračevića i dr.) konačno dovede u red i vrati u okvire statutarnog djelovanja… Živi bili pa vidjeli…

 

                                                                                                          Nastavlja se, sutra…

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>