VANREDNO IZDANJE – „Kara – kara – karanfile“

naslovna1

P.S. Od dobronamjernih čitaoca ovih mojih štiva često dobivam pisma i odgovore sa različitim preporukama i razmišljanjima sa temom osvrta na moje kolumnističke zabilješke.

U kasliću svoje internetske pošte nedavno me je zateklo pismo i moga „druga“ sa fakulteta (J.F.) koji mi se veoma često javi… Tražio je da se i čujemo preko vibera… On mi se i inače obrati kad god sam u prilici da tretiram likove društvene scene u Hrvatskoj.

Oštro intonirano mi je prigovorio kako je: „Nives žrtva tvojih (mojih) zabavnih žurnalističkih krivotvorina“… Te kako ja „potonju damu ni ne poznajem“… Pa mi moj fakultetski kolega savjetuje da se: „suzdržim od ekskluzivističkih tekstova“, koje pišem.

Ne bih ni obratio pažnju na moga fakultetskog „druga“ da svoje zaštitničko obraćanje spram „naše“ Nives nije završio odlučnom konstatacijom – „Svi smo mi u Hrvatskoj Nives“… Samo me ova jedna rečenica moga druga (J.F.) potakla da napišem ovaj odgovor, a ozbiljno i o romanu kao odgovoru razmišljam…

Ali sam ipak prije početka ovog zapisa nazvao moga kolegu, a naš virtualni – viber kontakt samo je još više produbio naše stavove o „spisateljsko – glazbenoj“ ikoni Hrvatske, a genetske Sanjanke – Nives Celzijus…

anej sam

Nisam mome fakultetskom kolegi uopće htio pominjati niti ga podsjećati na aferu izazvanu javnom prepiskom Nives i njenog oca Anej Sama… Nisam mu htio pominjati da je njenom ocu Samu u rodnim knjigama upisano Spasoje Čanković i da je rođen 1947. u Bošnjacima kod Sanskog Mosta, da je od oca Đure i majke Danice (rođene Panić).

Ne sporim Nives, niti njezin umjetnički background niti njeno književno izdavaštvo (zagrebačko i hrvatsko) u knjizi „Gola istina“. Ne sporim ni tečni hrvatski kojim ova spisateljica piše, govori i pjeva. Ne sporim ni njezin estradni – hrvatski milje, ni (hrvatske) „gole istine“ sa nogometnim reprezentativcima, ni hrvatsku književnu nagradu „Kiklop“…

Na kraju njezino je pravo da se u njenom književnom spektru etablira i hrvatskom književnicom… Međutim, njezin biološki otac je Srbin iz Bošnjaka – Slovenac (danas), a ona može biti što god hoće…

rtl prilog nives

 

Još bi me manje iznenadilo kada bi ova književnica i njena spisateljska izdanja bila objavljena u ediciji moderne srpske književnosti 21. veka… Ni kada bi u Antologiji bošnjačke književnosti bila štampana ponovo ništa izgubila ne bi… Njeno umjetničko prezime Celzijus – bogumilskog je etimološkog pedigrea, ali je ipak najpriličnije okougodnim starletama u vremenskoj prognozi…

A njenu književnost i stvaralaštvo tim povodom i kontekstom, dragi moj kolega Josipe, komotno objesiti možeš mačku o rep…

miroslav krleža

 

Sretna je okolnost što je posljednji balkanski Bogumil (Miroslav Krleža) „preselio“ i u miru spava na „Gvozdu“ ispod stećka, ali se neminovno u grobu prevrće…

Dok nižem ove zbrkane rečenice i redove upravo razmišljam o Krleži i njegovim (kilometarskim) zapisima o klimakteričnim damama u Glembajevima, Vučjaku, i Filipa Latinovića „provinciji“… I otac naše Nives Sam (Spasoje) je „zaveden“ u književne vode romanom Miroslava Krleže „Na rubu pameti“…

„Na rubu pameti“ bi i sam Krleža danas bio kad bi imao priliku intelektualno – književnički i leksikološki tretirati pojam sponzoruša i eskort – dama

Šta bi to danas naš bogumilski književni predak Krleža uopće rekao o ovoj našoj originalnoj raznjupanoj sanskoj „mužači“ (Nives) kao prvakinji hrvatskog književnog i virtualno – scenskog glumišta?

Možda nam se Krleža i javi, a možda se i javio veoma lucidno i proročanski kroz izdanje „Deset krvavih godina“ (1914 – 1924) propasti habzburškog carstva. I to okruglo prije  100 godina preko virtualnog „podzemnog telefoniste“ (pretka mobilne telefonije), preko „glasa“ iz „hada“ (podzemnog svijeta) sa kote „313“…

citat iz knjige

Ako se ona dragi moj „druže“ Josipe odrekla oca, a nakon toga i otac nje, a ako oboje nisu iz Bošnjaka kod Sanskog Mosta kao što piše u rodnim i krsnim knjigama njihovih predaka, ja se zapitam kako uopće tretirati i definirati njihov ovozemaljski  status…

Možda da ih nazovemo izbjeglicama… Izbjeglica nema roda, odnosno pripada svakom rodu… Božje stvorenje, a bez roda – pjeva na inauguraciji i „naše“ Kolinde u susjedstvu zapadnom. Tik do „počivališta“ na Gvozdu (200 m zračne linije) gdje je boravio posljednji bogumil ekskomuniciran (odbačen) od katoličke crkve, pisac i hroničar lijeve orijentacije… U grobu se prevrće i “cupka” uz taktove glazbe koja povrh  stećka dopire sa inauguracije.

A tuče hit – „kara – kara – karanfile“ i naša nezamjenjiva, rodom iz Bošnjaka kod Sanskog Mosta Nives Celzijus.

 

Allahu dragi, jedan si kadar si, prosvijetli dušu i srce svoga roba Asima, a bome i moga druga Josipa kome ovo pismo pišem… A da uopće ne znam kojim povodom ni zašto??

Po logici profesionalne deformiranosti da o svemu imam stav, ja po prvi put zapravo stava nemam. I jedino što mogu zaključiti – Idite vi, i sa zapada i sa istoka u (pridjev)…

Nives je naša!!!

Kao što su naše i dvije političke krajiške medijsko – promotivne vrijednice Hamdo i Senad…

 

                                                                                                          Nastavlja se…

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>