Zastave

Autor:

Kako uraditi ozbiljnu vanjsko – političku platformu naše zemlje sa Dodikom koji ima suprotne stavove o ulasku u NATO?? Nemamo mi iste stavove ni kada je riječ o unutrašnjem ustroju i Ustavnom uređenju BiH koje bi omogućilo funkcionalnost države.

U ovoj zemlji je bilo više tolerancije u vrijeme jednopartijskog sistema i „idolopartijskog totalitarizma“ – kako ga neki zovu, nego u današnje vrijeme „demokracije“. Ni jedna država na svijetu tolerirala ne bi da se u njeno sjedište unosi zastava kojoj se daje veće značenje od zastave koja je u stvarnosti simbolizira.

Kada bi se Dodikov mandat u negativnom smislu simbolizirao i realizirao samo kroz „nesretnu“ inat – zastavu manjeg entiteta, nekako bi se to i progutalo, ali je to uvod u još neviđenu indoktrinaciju kojoj će država biti svakodnevno izložena. Najprije da će sve to ličiti na mandatni „barbarizam“. Dodikove demonološke retoričke akrobacije na račun države i njenih simbola tek će do izražaja doći u narednom periodu…

Većina Dodikovih javnih obraćanja obiluje agresivnim govorom, govorom diskvalifikacije i etiketiranja. Bilo koga, pa i opozicionih Srba. Nakon izbornog uspjeha paljba teškim riječima je ohrabrena i nastavljena.

„Od luda jezika mnoge nevolje dolaze“, stara je latinska izreka… Ono čime su građani zasićeni je svađa i politička prepucavanja… To građani BiH, bez obzira na nacionalnost, traže, konačno i očekuju odgovor kako to politika i političari mogu njihov život učiniti boljim i sa jasnijim vizijama.

Ništa se ne dešava slučajno, a prvo na što su zajedno skočili odmah nakon izbora (Dodik, Čović i Radončić) je sigurnosni i obavještajni aparat države (OSA). Ne napadaju više pravosuđe, ne kritiziraju državni sud, tamo na čelu imaju Tegeltiju (VSTV), koji je u potpunosti uspostavio strukturu antibošnjačkog pravosudnog aparata.

Ne smijemo zaboraviti da je i Dodik kao zakleti ljevičar zakoracio na političkoj sceni sa snažnom podrškom međunarodnog političkog faktora. Danas je on zakletiji desničar i nacionalista da ga se ni Karadžić postidio ne bi.

Član Predsjedništva države (izabrani član iz RS-a) Dodik, toliko se na časno sjedište naše države već „zapišao“ i toliko svojim izjavama i isceniranom epizodom srpske zastave stavio do znanja da je ne priznaje, ne poštuje, da je iznad nje i da je došao sa jasnim ciljem, ciljem kojeg ni ne skriva…

Međutim, zastava je simbol države i svih njenih građana i svaka je moderna država ima. Srpska zastava koja se nasilno želi situirati u Predsjedništvo BiH zapravo simbolizira hegemoniju (velikosrpsku) od koje se nije odustalo…

Radikalna nacionalističko – šovinistička retorika protiv Sarajeva i države neće više dolaziti iz Banskih dvora (Banjaluke), nego ćemo je svakodnevno slušati iz srca države – iz zgrade Predsjedništva BiH u središtu Sarajeva…

Najnoviji krug međunacionalne mržnje i mržnje prema Bošnjacima i državi BiH, dolazit će iz srca grada u kome su Dodikovi sunarodnjaci od ′92 – ′95 ubili preko 1500 sarajevskih dječaka i djevojčica, iz grada koji simbolizira na svjetskoj karti toponim najvećeg GRADA – logora na kraju 20. stoljeća…

Dodikova inauguracija već je bila jasna poruka zbog čega je on u Sarajevo zapravo došao. Sve ono što je do sada rađeno iz Beograda i Akademije „SANU“ provodit će se iz zgrade Predsjedništva BiH. Vučić je najbolje znao tko će Bosnu vraćati u duboku i mračnu prošlost, a da se to ne radi iz Srbije. Zbog toga ga je i konačno podržao na izborima.

Sinoć je u emisiji Odgovorite ljudima Srbin – Milivoj Bešlin, naučni saradnik Univerziteta u Beogradu nedvosmisleno objasnio šta je namjera priče o zastavi.

Ipak, postoji i nešto gore od monarhijskog „simboličnog“ ustoličenja srpske zastave u sjedište B-H državnosti. To što rade Dodik i Vučić se u konačnici zove politika kontinuiteta. A ovo što radi Nikšić još traži ime…

 

U naredni utorak novi nastavak – Nermin Nikšić

Dodajte komentar