Zavjera

Autor:

Najbolje prodavane knjige na svjetskom tržištu u proteklih dvjesto godina su one sa temom zavjera. Zavjera protiv država, protiv Vlada, protiv političkih i vjerskih lidera i vođa, protiv pojedinaca, ljubavnika, uglavnom zavjera. Na drugom su mjestu knjige o čudesnim i uspješnim izliječenjima i terapijama. A na trećem mjestu, što je i veoma interesantno, su knjige o kuhanju (kulinarstvu) i receptima.

Bilo mi je interesantno da je na ovogodišnjem sajmu knjiga na zagrebačkom Velesajmu, najposjećenija promocija knjige ona koju je monografski sastavio i objavio dugogodišnji kapetan reprezentacije (HR) Luka Modrić. Ogromnu je promotivnu posjećenost zabilježio i pjevač vojvođanskog porijekla Đorđe Balašević na prošlogodišnjem sajmu.

Međutim, najveću posjećenost i interes po broju prodanih knjiga zabilježila je naša glazbena kantautorica i umjetnica Nives Celzijus na sajmu knjiga u Puli (2013. godine). Te je godine dobila i književnu nagradu „Kiklop“ što je izazvalo veliku javnu prepirku u književnim krugovima.

Naravno, interes za teme se jeste mijenjao kroz vrijeme, ali je tema zavjera još uvijek u samom vrhu čitalačke publike. I filmovi sa ovom temom su sa najvećim procentom gledanosti u filmskoj industriji.

Zavjera protiv mene i lokalne vlasti SDA u Sanskom Mostu, dugo je osmišljavana i pripremana. Ova zadnja zavjera samo je jedna u nizu pokušaja da neke druge političke grupacije, po svaku cijenu zamijene nas iz SDA, a mene osobno pobijedi, ponizi, doslovno uništi, čak i do mog fizičkog uništenja su projecirali režiseri – zavjerenici.

Uvijek sam takve zavjere znao prepoznati, ući u njihovu režijsku pozadinu i adekvatno na njih odgovoriti… Ovdje ću vam ispod objaviti radnu verziju knjige koju sam sredinom prošle godine najavio. I odustao od njene objave. Zamalo je to bila i predizborna ekskluziva, ali čak bih rekao i svojevrsna moja „izdaja“ date riječi i obećanja o njenoj objavi u predizbornom vaktu.

Odustao sam i bio sam u pravu iz današnje perspektive dešavanja nakon izbora.

Bez zaključnog poglavlja, koje je u međuvremenu ispisano, knjiga broji 224 strane. A ako sam je ja kao autor nakon pripremnog ukoričenja pročitao četiri puta, to zapravo govori o sadržaju koji je prevazišao sve što sam do sada napisao… Naravno, ne mogu vam uopće o detaljima govoriti i pisati, ali ću vam objaviti stranicu „preporuka“ moga tehničkog urednika.

Ono što vam sa sigurnošću mogu reći je činjenica da će ove 224 strane, osim završnog poglavlja dobiti još jedno. To će se poglavlje imenom i prezimenom nasloviti Mujo Koričić. I mislim da će ono po svim parametrima sadržajnih fragmenata biti i najinteresantnije.

Naravno, nisam vam se dužan pravdati, ali ipak iz pristojnosti prema prijateljima kojima sam ovu knjigu još u prošloj godini obećao, dužan sam vam objasniti pozadinu zastoja.

Naime, unutar knjige se nalaze podaci, dokazi, istražne zabilješke i stenogrami tonskih zapisa koji itekako mogu utjecati i utjecati će veoma brzo na nekoliko sudskih i istražnih predmeta koji su u toku. Ni sebi, a Bogami ni prijateljima kojima se nedužnima sudi nisam htio bilo kakvu štetu proizvesti. Posebno i zbog činjenice da ti paralelni procesi idu u pravcu pozitivnog raspleta. A i mene se tiču… Nadam se vašem razumijevanju…

Prije nego krenem u prezentaciju zavjera i nevjerovatne torture kroz koju sam prošao sa članovima porodice i bliskim suradnicima, a da bi sve ispravno razumjeli moram se vratiti na početak… Mislim na početak mojih i Mujinih kakvih – takvih odnosa i suradnje.

U Skupštini USK-a sam zastupnik od ′96 godine, a paralelno sam obnašao i nekoliko mandata u Domu naroda F BiH. Jednostavno sam jedan od rijetkih izabranih zvaničnika koji je učestvovao, sa manjim prekidima u nastajanju i osnivanju većina kantonalnih organa i institucija.

Kao zastupnik u Skupštini kantona i dugogodišnji Predsjednik kluba poslanika SDA, najviše sam svoje skupštinsko djelovanje podredio radu u Komisiji za pitanja sigurnosti i nadzora zakonitosti rada. Prema Poslovniku o radu Skupštine, dok sam bio u mandatu zastupnika, ova je komisija spadala u kategoriju povremenih radnih tijela Skupštine. A njene nadležnosti su bile slijedeće:

Prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjim poslovima iz januara 2002. godine uveden još jedan mehanizam nadzora u policiji, a riječ je o Nezavisnom odboru, koji je ujedno postao i direktno odgovoran za nadzor i ocjenjivanje rada policijskog komesara.

Nezavisni odbor za građanski nadzor policije nikada nije zaživio u kapacitetu kako je zamišljen daleke 2002. godine. Njegovo uvođenje je pompezno najavljeno u medijima, policija i ministarstvo bili obasuti pohvalama kako se konačno omogućava građanima da kontroliraju njihov rad, da nadziru i preveniraju zloupotrebu ovlasti, a desilo se suprotno.

Umjesto da članovi ovog odbora imaju ovlasti da nadziru policiju najdirektnije i u njenim operativnim poslovima kriminalističkih istraga i da o tome upoznaju javnost, njihovo je jedino ovlaštenje da reagiraju po prijavama građana. A koji će se građanin žaliti na rad policije kad ih po Cazinu i Bihaću privode zbog običnih kritičkih komentara na društvenim mrežama. A i svaki policajac koji se pobunio za bilo što u vertikali rukovođenja, trenutno je zaradio kaznu, premještaj, suspenziju i progon. Ni oni se nemaju kome žaliti.

A njihov ministar Kljajić se deformirao u novinarskog – internet klauna na društvenim mrežama. Politološki priručnici još nisu pronašli dovoljno vjerodostojan pojam da se ovaj beznadno – nesposobni kadar A SDA opiše.

Naravno, vi ćete se zapitati što vam sve ovo uopće objašnjavam?

Upravo i zbog činjenice da ja mogu potpuno nepristrasno na parametrima kontinuiteta uvida u rad policijskih struktura konstatirati istinu o stanju u MUP-u… A to je – da MUP USK-a kao stub ustavne i građanske sigurnosne garancije više uopće ne postoji…

Na funkcionalne procese i zapovjedni sistem čiji je komesar trebao biti garant, a Nezavisni odbor javni monitoring, trenutno veći utjecaj imaju presuđeni kriminalci. A utjecaj im se nažalost ubrzano povećava. A kakav – takav sistem funkcioniranja opstaje na predanosti u radu Načelnika sektora krim – policije Snježane Galić. Ona je od Muje dobila decidan zadatak da:

„Prioritet u istragama imaju ovi iz SDA, sa Kamberom na čelu…“ 

P.S.Poštovani čitaoci, vraćanje na principe stranačke policije jednopartijskih sistema je najgori način upravljanja ovim važnim državnim organom. Od postratne′96 godine, policija nikad u težem stanju nije bila, a trebala je biti ustavni garant sigurnosti i zaštite prava svih građana.

Desna ruka komesara Muje u MUP-u je bio Jusuf Mešić – Judža. Mešić je od sekretara A SDA Admira Hadžipašića dobivao nadirektnije instrukcije u radu. Ovdje se postavlja i jedno logično pitanje:

  • Kako je to Masirača u zadnja tri mjeseca prije hapšenja, sa Judžom – Mešićem imao duplo više kontakata nego sa ljudima iz vrha svoje stranke (Hozanović, Ogrešević)?

Osnovno je pitanje, šta ih je to zbližilo? I konačno, otkuda da se u njihovim svakodnevnim kontaktima i moje ime često pominje? Valjda će neko od prozvanih ponuditi odgovor…

 

Nastavlja se…

Dodajte komentar