Veliki pozdrav za hakere uz poruku "Više sreće drugi put..."

„Djevojčica brala jagode“ – u Hrupama

Autor:

Poštovani čitaoci, kada živite u „pravnoj“ državi u kojoj je „lice prava i pravde“ u povojima, jedino pravilo opstanka je sadržano u komunističkoj devizi – „snađi se druže“.

Da nisam bio snalažljiv i uporan, da nisam znao i prakticirao pravo da i sam vodim „istražne“ radnje protiv katila političko – istražne mafije, već bi davno bio u autu, u političkoj penziji. Govorim o prikrivenim i dozvoljenim istražnim radnjama na koje svaki progonjenik ima pravo u okolnostima kad mu montiraju, kad mu nepravedno pakuju…

Sjećam se davne 2004. godine, godine u kojoj mi je prvi put zaprijećeno ubistvom ako ne odustanemo od smjene tadašnjeg direktora US šuma Šefika Koričića.

Tada je iz ovog preduzeća ukradeno preko 10 miliona KM. Otprilike će toliko biti zloupotrijebljeno i u mandatu sadašnjeg direktora sa falš – diplomom iz Ljusine. Koji svaki vikend, ako službenim vozilom sa hanumom nije otišao u ženin rod (Zavidovići), sjeda sa Ogreševićem i dogovara šta će „maranti“ naredne sedmice i koga sa falš – diplomom zaposliti???

Da će raditi sve mimo ikakvih propisa sam shvatio onda kada su mi moji „pomoćnici“ u istragama dostavili internet – prepisku dvojice lokalnih lidera (A SDA)???

 

Jasno je iz ove prepiske da ovi, možda i „budući“ vijećnici vrše upošljavanje preko interneta. A najiteresantnija je činjenica da su se neki uposlenici u „šumama“ zaposlili a da to uopće nisu znali. Ispisano im rješenje – ugovor o zapošljavanju, a da s njima niko ni razgovarao nije. Kad je A SDA u pitanju sve je moguće. Neću ovdje o zapošljavanju preko usluga – sexa, o tome u idućim nastavcima.

Da sam bio inertan i da nisam uspio doći do svih materijalnih dokaza u predmetu protiv nepravedno optužene „zločinačke grupe“ u šumama na čelu sa Muslimovićem, veliko je pitanje kako bi se ovaj predmet uopće završio?

Veliko bi pitanje bilo da li bi došlo do proglašenja nezakonitih svih naredbi o istrazi u početnoj fazi, da javno nisu objavljeni dokazi o montaži. Naravno, i da svjedoci nisu priznali da su nagovoreni i ucjenjivani da lažno svjedoče.

Na potpuno identičan način se odvijaju i provode aktualni predmeti, čak je riječ i o istim izvršiocima. Zbog tih i takvih, koji zloupotrebljavaju državu i zakone obračunavajući se sa političkim oponentima, ja se moram istražno „samoorganizirati“ da se obranim.

A ukupno su protiv mene pokrenuli 11 predmeta od čega je devet odbačeno zbog neosnovanosti. Tako će završiti i svi drugi i posebno oni nezakoniti koje je kradljivi komesar Mujo Koričić pokretao. Na Hozanovu i Ogreševićevu zvizgu…

Da će kleptoman Mujo biti gost u Sanskom Mostu na jarećem pikniku saznao sam dan prije. A ovdje ću objaviti ime osobe koja mi je to preko posrednika javila. Ne odajem svoje tajne izvore, ali u okolnostima kad nevinog čovjeka progone, ja sam odlučio obznaniti ime „krtice“ među njima. Maske su pale, riječ je zapravo o našem zetu – Midhi Dediću…

On mi već dugo pomaže. A pomogao mi je i prije zadnjeg „službenog puta“ u Sarajevo… Javio mi… On je osoba koja zna procijeniti kad je neki brod pred „potonućem“ i ja mu na tome čestitam. On je politički novinar koji je u dvije decenije ukupno promijenio desetak političkih koncepata i realno trebalo je sve to stići… A nama se uvijek vraćao kad zagusti…

Zapravo mi je taj dan bilo dovoljno pratiti njegov auto, koji je preko puta moje kuće bio parkiran, dva sata prije odlaska na izletište Hrupe…

Prvo je Midho dočekao Muju, srdačno se pozdravio pa se odletio kući presvući. Ja sam već bio na Haradinama. Moj redovni vikend – izlet sam iskoristio da sa muškobanjastom kolegicom Karnelitom berem jesenje šumske plodove… Ja šipke, a ona maline i jagode…

„Nešto je ubode“, kad se tik u našem vidnom obzorju, ispred pecare pojavio policajac Terza zvani Ćibo. Hasib je grubo i krajnje perverzno nabijao jare na ražanj, a Salih je „naguravao“ sa donje strane. Pa su onda sa jaretom na ražnju selfije pravili…

Pored mene u žbunju, uzbuđena, da li i scenski „pogođena“, Karnelita je čudno dahućala od ove morbidne scene nabijanja na ražanj Mujine pečenke…

Karnelitin dah i kratki kikot su se izmjenjivali, sve se više naslanjala na ivicu moje desne butine gdje mi je visio revolver.

Kao da se pomalo i na cijev naslonjala, trljala je suptilno svojim lijevim bočnim trtičnim područjem – područje željezne cijevi.

Marš uspaljenice perverzna, grubo sam je odgurnuo i nastavio svoju Poaro – misiju…

Kad ti ono baš u trenu našeg žbunjskog „naguravanja“, na vidokrugu se iz pravca Podvidače, iznenada na nebu pojavi čudni „leteći objekat“.

Nikad tako nešto vidio nisam. „Žute“ je boje, „crvene“… Taj objekat „zelenkaste“ boje je stao tik iznad žbuna (po vertikali), iznad mene i napaljene mi pratilje Karnelite.

Stoji nepomično i nečujno, odjednom se iz središnjeg dijela trupa pojavi čudno oko… Prema ražnju i jaretu okrenuto…

Pomislim, baš sretan dan, hoćemo li ja i Karnelita prvi na svijetu sresti vanzemaljce? Svašta mi pada na pamet. Karnelita uopće u zrak ne gleda, nego se ponovo uz ovu moju željeznu cijev tiska, nekad je baš nemoguća… Beštija ženska…

Iz ruksaka vadim priručni durbin koji sam svojevremeno u pozorištu koristio, kad se razvuče – tridesetak cm. Karnelita u transu, sad se iz fokusa revolverske fokusira na durbinsku cijev, koju sam još davne ′82 godine na zagrebačkom buvljaku – Hrelić kupio… Austrougraske je proizvodnje…

Razmišljam, Allahu dragi šta se ovo dešava?

Na jareće prizorište je stigao i naš Mirso Kaltak, sa Okreča mi najvjerniji fan. Trenutno na listi Nezavisnog bloka, a takvih sam na njihove liste na ovim izborima najviše instalirao…

Pregledam poruke i pozive, reko da i mene neko pozvao nije od prisutnih, sve naši ljudi: Terzo, Mirso, Salih, Enko, Zijo, Kemo, Dursum…

Dobar mi ovaj durbin, nekad „mrske“ švapske proizvodnje, razvuče se kad hoš gledati, kad završiš uvučeš. Karnelita pogled sa njega ne snima. Posebno kod izvlačenja…

Sve mi nešto čudno, zadignem malo durbin, kad ono s druge strane, u žbunju povrh šadrvana, dvadesetak metara iznad ugledam tronožac, sa malom kamerom – fotoaparatom, ne znam što???

Olakšanje me obuze, dobro je snima se reko nekakav film, propagandni video o izletištu u kome smo i mi iz SDA ulagali. Za druge stranke ne znam??? Valjda će i nas neko spomenuti… Tako je i bilo, ali očekivao nisam da smo mi i jedina tema ovog tajnog piknika…

Uvučem durbin (Karnelitu rastuži), izvučem (Karnelita stidljivo ushićena)…

Reko sebi, krećem, kantu sa šipcima da uzmem, da krenem prema njima, kad ono na prizorište stiže „formalni“ komandir policije, naš Almo Alihodžić – Mehin. Šta je sad ovo, da i on nije u funkciji ili promociji ovog izletišta, al′ dobro, naš je odoh se javiti…

Samo što sam iz žbuna zakoračio, kad ono na parkingu autom staje moj komšo Munir – komandir u penziji, nova zvijezda na lokalnoj političkoj sceni uz Cucu i Zekotića…

A meni sinu, baš sam naivan, pa ovo je nekakva policijska vježba,  treniraju naši narodni milicajci kako će se boriti protiv migrantske krize, protiv korupcije, prodaje diploma, krađe materijala za vikendice…

Sinu mi, sad ja i dron ovdje povezah s njima, naivan kakav jesam…

Drago mi je kad sam prepoznao marku drona. 8000 dolara košta, koriste ga i u vojne svrhe u najjačem vojnom savezu, drago mi što je naša policija toliko tehnički ojačala??

Odoh se reko javiti, priključiti, sve moji ljudi, komšije, dugogodišnji prijatelji…

Ja da zakoračim iza žbunja kad ono gruh – bijelo auto marke Ford reg. oznaka A52-K-943. Gluho bilo, k′o da mi se svijet preokrenu… Otkud sad ovaj?!

Energično se povlačim na početni žbunski položaj.

Doslovno, po zemlji liježemo ja i napaljena Karnelita. Okreće mi leđa, podvlači se do moje desne butine, revolversku cijev trlja debelim pozadinskim mesom… Fuj, fuj…

  • Rospijo, grubo sam je odgurnuo…
  • Pa jesil′ normalna, hoćeš li da nas otkriju?
  • Hoćes li da sve ovo u medijima završi?
  • Svaku si mjeru danas prevršila!

I tako sam u medijima prisutan da ni sam ne znam šta se oko mene dešava? Prisutnošću sam zastupljeniji od Bakira, Fahre, Željka i tupavog premijersko – kantonalnog Mućka zajedno?

Ne vole ljudi kad dominiraš, a neki nisu svjesni da je negativna informacija najbolja promidžba. A o meni je na desetine hiljada negativnih tekstova objavljeno. Zbog toga ja o njima pišem pozitivno, ne griješim ko oni…

Srdačno se Mujo sa svim prisutnima pozdravlja, sve to bilježi i kamera iza (od Brista)… Prepoznah i njegovog pratioca, prodajom lažnih diploma je opterećen, montira predmete po šefovoj želji, uglavnom desna ruka Mujina… Od najvećeg povjerenja.

Kad odjednom, telefon mi trese u desnom džepu, trese se i cijev revolvera, a u istom taktu se trese i Karnelita… Gluho bilo – rospije, baš je razuzdana… Al′ simpatična, draga…

Javljaju mi da se moj bilder – doušnik pokrenuo sa pumpe prema gradu. Nije svraćao u omiljenu kockarnicu… Ponovo ga registriraju na kružnom toku – okreće i on prema Kamengradu… Gdje je Mujo, tu je i on… I Mustafu je Mujo odbacio zbog Mide…

Nisam ga htio slikati, ljuti se, strah me da me ponovo ne prijavi kako sam ga revolverom slikao. A sad bi bio u pravu…

Vidim, snimaju ga ovi iz zraka i preko puta, pa reko da ne potrošim bateriju, pri kraju je… A sad je i on naš… Uvijek je i bio… Nekad samo nije bio svjestan… Naš zet Midho…

Ovdje će se, dragi čitaoci i vjerni moji fanovi, pisanje prekinuti. Sve što je taj dan zabilježeno, sve što su govorili Mujo i posebno njegov bišćanski pratilac, može se „upotrijebiti protiv njih“. A naravno, u moju korist…

A ja to za sada ne želim, trebat će mi kasnije, u izvikanim predmetima… Oni su moj spas, a to vam je ta dozvoljena „istraga“ u montiranim predmetima, kao što je i slučaj „šuma“ s početka, koji sam na sličan način uspio raskrinkati…

Obavijestio sam one na čijim predmetima montaže rade Mujo i njegov suradnik, a o čemu su diskretno upoznali prisutne. To je postavljena „bubica“ od ovih sa dronom baš jasno zabilježila… Dron se uglavnom vratio na početni položaj, preko Podvidače – RS-a, do ovih iz Cazina…

I danas se pitam šta oni po Sanskom Mostu deset godina rade? Zašto? I za koga?

Usne vrele višnje!!!

Nadam se da ćete razumijeti moje razloge, što vam ovu priču ostavljam nezavršenom, uostalom „šipak“ mi je bio taj dan važniji od ovih policijskih montažera. A što Karnelita nije ni jagode, ni maline ubrala, do nje je. Mene barem za to ne krivite…

Uglavnom mi javljaju da je hasta, prehladila se, u žbunju. Da joj Svevišnji da zdravlja i političke sreće… Našla je drugog „partnera“… U međuvremenu, opet mijenja, priležnica…

Najviše me na crnu kuju u mome dvorištu podsjeća. Prevarila je mog avlijanera Bilog pa sad o kučićima ja i Bili brigu vodimo… Vratiće se Lesi…

Zadnja joj je moja poruka, Karnelita – vrati se!

„Širok sam u p.m.“

„Beštije“ ženske, što Džoni – Štulić opjeva u antologijskoj pjesmi o „kuji“, pod nazivom „Usne vrele višnje“…

P.S. Poštovani čitaoci, ne zamjerite mi što vam na možda i satiričan način želim malo relaksirati napetosti predizborne atmosfere u našem lijepom gradu na 9 rijeka. Koliko vam se sve gore napisano čini pomalo satirično i neozbiljno, stvarnost je ipak krajnje ozbiljna.

Po prvi put neki žele vlast u Sanskom Mostu preuzeti uz pomoć sile i straha koji nam nameću… U izborni stožer protiv SDA, uključili su i komesara Muju i kompletan MUP…

Ja vas uvjeravam da im to uspjeti neće…

Pratite kampanju, iziđite na izbore i glasajte po vlastitoj savjesti. Niko vas dragi moji sugrađani ne može zastrašiti da slobodno iskažete svoj demokratski stav.

Barem dok je naša SDA na vlasti… A to će Bogami potrajati…

On daje, On uzima… A ja Njegov rob, vjerni…

Na kraju, moje iskreno izvinjenje izborno – stožernom komesarskom propagandisti, janjičaru i ljubitelju jarića na tuđi račun. Obećao sam mu 20 kolumni, a svega 12 ispunio.

Ja svoja obećanja izvršavam. Sad je on na redu..

A vama dragi čitaoci odlučna poruka…

U bijeg, sa moga bloga – kud koji mili moji!

 

Dodajte komentar