Veliki pozdrav za hakere uz poruku "Više sreće drugi put..."

KAPO

Autor:

Poštovani čitaoci, kada sam pokušao naći izgovor i pozadinu javnog djelovanja ekstremno – gramzivog, umišljenog i bezdušnog komesara MUP-a USK-a Muje Koričića, moram priznati da nije bilo lako.

Nije bilo lako, utoliko što je ta pozicija (komesara) prije svega veoma dobro plaćena. Recimo, Mujina su primanja mjesečno u prosjeku veća od premijera Ružnića za oko 1000 KM. Da ne pričam kako je Mujino godišnje primanje u prosjeku za dvadeset hiljada KM veće od moga.

Po Zakonu o plaćama policijskih službenika u F BiH, komesari imaju koeficijent 6,95. Jedini komesar u Federaciji BiH koji ima koeficijent 7,95 je Mujo. Naime, bivši premijer Lipovača mu je kao ministar policije povećao koeficijent za 1. Pa je tako i ostalo do danas. Dakle, Mujo je jedini komesar u F BiH koji prima nezakonito uvećanu plaću…

Kada se plaći doda topli obrok i sve druge privilegije, kada se doda reprezentacija i nemali troškovi putovanja, kada se doda i činjenica da on službena vozila koristi u privatne svrhe, plus niz drugih „crnih“ fondova kojima je „subvencioniran“, postavlja se logično pitanje, gdje je kraj?

Sa prosječnim mjesečnim primanjima od oko 5 000 KM, nikakvog drugog izgovora za Mujino ponašanje nema osim potrebe da se silom dokazuje moć  i superiornost u odnosu na sve druge. Pa tako umišljen, silan, „moćan“, Mujo misli da sve može, da na sve ima pravo, te da je tako „moćan“ i društveno važan.

Možda je Hozan u pravu kad je rekao za njega da je „neiživljen“ i da mu „svašta“ fali… Možda je upravo to „svašta“ Mujo i tražio preko leđa svojih najbližih policijskih suradnika koje je progonio i kad jesu nešto i kad nisu ništa krivi. Jednostavno da ih podsjeća – ko je glavni!?

Najbolji dokaz njegove svijesti o sebi i svome karakternom krim – profilu Mujo je dokazao u akciji „Pero“ – Vitaplus

Naime, kad su istražitelji SIPA-e i Tužilaštva ušli u njegov kabinet, bez ijedne jedine riječi on se podigao iza komesarskog stola, pružio ruke prema dužnosniku SIPA-e, misleći kako su po njega došli i kako je red da kod stavljanja lisica demonstrira kooperativnost.

Da je znao šta će se taj dan dešavati, preventivno je „očistio“ sve svoje ladice i privatnu arhivu. A nekoliko noći prije isto su uradili njegovi najbliži suradnici Burza i Judža.

Ono što je mene iznenadilo, u slučaju ovog po meni najneinteligentnijeg visokog dužnosnika policije, je njegova potreba da se u sve i svašta petlja i da neumorno širi neistine. Njegova se laž sa patologijom graniči.

Nikada neću zaboraviti proljeće 2016 kad me je u restoranu „Sofra“ – „Čavkunović“, skupa sa Mustafom uvjeravao u svoju „nevinost“ u slučaju predmeta „Zločinačke grupe“ na čelu sa Muslimovićem u šumama. Bio je uvjeren kako ja dovoljno „mrzim“ Amidžićku (o kojoj sam tada kritički pisao) i kako ću mu sve povjerovati. A ja ništa iz pobude „mržnje“ ili kakve „osvete“ ne zaključujem niti radim…

Očekivao je Mujo kako ću mu povjerovati u tvrdnju kako je Amidžićka, njena „sujeta“, „pokvarenost“ i „pravna nekompetentnost“ uzrok svih istražnih „grešaka“ i istražnog nasilja prema Muslimoviću? Mislio je Mujo da ću mu povjerovati i tvrdnju kako je i predmetni tužioc „nesposoban“ do okolnosti da mu „diplomu“ i polaganje „ispita“ treba provjeriti.

Tvrdio mi je kako protiv Muslimovića oni „nemaju ništa“, doslovno „ni jednog jedinog dokaza“ i kako je to sve jedna „podla montaža“ i greška „nesposobnih tužioca“

Uglavnom, jedini on (Mujo) je u svemu tome „nevin“, te se ni na koji način u taj predmet „nije htio miješati“… Otišao je sa ovog ručka uvjeren da me je u sve gore navedeno ubijedio…

Komunikološki iskusan pomalo i „kvaran“ kakav jesam, cijelo sam mu vrijeme povlađivao. Jednostavno sam što više od njega činjenica htio čuti. I čuo sam, gluho bilo…

Planetarna Mujina laž je izmišljeni Muslimovićev pokušaj da u pritvorskoj jedinici na Lukama izvrši „samoubistvo“… Trebalo nam je vremena da dođemo do svjedoka koji su imali hrabrosti posvjedočiti o vješto isplaniranoj likvidaciji…

Ono što Mujo nije znao (jer sam to tek kasnije kroz kolumne dijelom obznanio) je istražni materijal i nadzorno – agencijski materijal koji su mi moji prijatelji iz obavještajne zajednice stavili na raspolaganje. A riječ je o fragmentima arhive dvije domaće i jedne strane agencije za nadzor.

Nevjerovatna je i činjenica da su sve tri ove agencijske službe za tajni nadzor došle do istog zaključka. Da je mozak svih aktivnosti „montaže“ u predmetu „šumskih zločinaca“ iz doline Sane zapravo bio komesar Mujo Koričić. Da su organizacijski, financijski i politički uz njega čvrsto stajali tadašnji premijer Lipovača i načelnik Ogrešević sa svojim „Merhametli“ – kampanjonom koji se na sve ovo što pišem ućutio k′o na tuti dijete. A možda se već i „uneredio“…

A uneredio se jer je potpuno svjestan da su otkriveni i da će kanton uskoro biti oslobođen jedne velike kriminalne organizacije čiji je utemeljitelj.

Nevjerovatna je i činjenica da je Mujo na dnevnoj osnovi nadzirao i pratio predmet u šumama, davao instrukcije, a da istovremeno ni za što nije bio ovlašten, niti je imao bilo kakve odgovornosti.  Novinar Dedić je i tada Muji neumorno pomagao koordinirajući medijski plasman nevjerovatnih laži. A simulirao je još nevjerovatniju odanost hapšenom Enesu Kariću.

A „poštu“ je Enes, po kasnijim Midhinim novinarskim insinuacijama, nekad „nosio“ do mene a nekad do Đele. A nekad bi u Midhinim medijskim (od strane Muje) naručenim fantazijama „poštu“ (lovu) do mene „u stranku“ donosio i sam Đelo. A love niđe. Ja još čekam…

Konačno, ja se sa Enesom Karićem kojeg Midho voli „više od pola Sane“ baš u to vrijeme dok je nadziran nisam ni čuo ni vidio pune dvije godine. A mi smo ti kao ta „Organizirana zločinačka grupa“. Ja, Đelo, Enes, Dino i drugi.

Sjećam se Dana policije koji je u junu 2014. g. obilježen u Sanskom Mostu. Kad su direktor FUP-a Dragan Lukač i svi kantonalni komesari posjetili naš grad i kad su onda svi zajedno otišli kod „Paje“ u Sanicu na ručak. Pa mene uporno zvali da im se priključim…

Pa kad sam stigao, Mujo se malo odmaknuo skupa sa mnom i Mustafom, mobilni uzeo u ruke da provjeri kako teče ispitivanje svjedoka Pehlivanovića (Đelinog šofera)…

„Hajro je propjevao, milioni su u pitanju. Đeli nema spasa…“, bio je Mujin kratki komentar nakon obavljenog razgovora. Identični su bili i Dedićevi naslovni tekstovi u Avazu.

Naime, Mujin telefonski poziv se desio u 14:37 minuta (sve uvijek bilježim), a Hajro je na ispitivanje isti taj dan doveden tek u kasnim popodnevnim satima. Već sam i o tome pisao.

A jedina je istina da su istražitelji uz Mujinu asistenciju, noć prije sastavljali Hajrinu izjavu koju je Hajro po principu „uzmi ili ostavi“, jednostavno potpisao. U suzama, ucijenjen…

Suočen sa sex – audio i video uratcima njega i njegovih ljubavnica, Hajro je popustio. Isti taj dan su zvali iz Lipovačinog kabineta da provjere je li Hajro „lego“? A zvali su i oni Čedu…

I taj ću vam presretnuti razgovor kasnije pustiti…

Baš u ovoj, nešto danas uređenijoj pritvorskoj prostoriji pri MUP-u, Hajro je pristao na dogovor da lažno svjedoči protiv Muslimovića… Povremeno danas i u nju bacim pogled, jednostavno da nam policija ne zastrani…

Kao što je Mujo zastranio u predmetu i montaži Muslimovićevog uništenja pod izgovorom ojađenog zatvorskog „samoubistva“.

Svakako je nevjerovatna i činjenica da je svo vrijeme istrage i torture spram Muslimovića, Mujo sve činio da sa mnom zadrži korektne odnose. Uglavnom preko tadašnjeg načelnika dr. Mustafe Avdagića.

Danas to više nije tako. On se danas otvoreno kao Policijski komesar stavio u funkciju politike. Politike protiv SDA i mene osobno… A ja političke utakmice ne gubim lako…

Upravo mu je najbitnija politička utakmica u Sanskom Mostu. On se u našem gradu kao načelnik PU Sanski Most otvoreno stavio u tim za političku borbu i detronizaciju SDA Sanskog Mosta, misleći valjda i on kako sam ja „gotov“ slično Dediću, Zekotiću, Šeri i sličnima.

Dedić ga ubjeđuje i neki dan na kahvi kod „Emira“ kako je bitno istrajati na predmetu „izborne krađe“ i kako će to slomiti lokalnu SDA vlast. Predmetu potpuno identičnom montaži o „šumskim zločincima“ na čelu sa Muslimovićem.

Novinar Dedić je do sada u ime šest – sedam političkih koncepata najdirektnije radio protiv mene i SDA. I svaki put gubio… Ovaj put će izgubiti možda i sa najvećom razlikom. Ako ništa, meni je drago što je moj Mustafa do pameti „došao“ kad je konačno shvatio svu Mujinu neprincipijelnost. Da ne govorim o pravu da se Mujo kao komesar direktno miješa u kandidacijsko – izborni proces.

A ko se protiv moje SDA digne, ja za takve respekta a bome ni milosti nemam, ja se protiv takvih otvoreno i transparentno borim. Pa ako je on kao policijski komesar otišao na moj  politički teren, zbog čega bi se ja suzdržavao da nakratko odem na njegov… Istražno – policijski… Pogotovo i zbog činjenice da sam ja politički dužnosnik protiv koga je Mujo pokrenuo najviše nezakonitih istraga. O čemu u pravosuđu pojma nisu imali dok nisu pogledali izuzeti materijal iz MUP-a. E to je baš za gluho bilo…

Sve je to Mujo radio po nalogu „politike“ kojoj služi i u ime koje nama iz SDA montira…

Pa kad je već u politici, javno ga pozivam da se on kandidira ispred opozicije u Sanskom Mostu za načelnika općine. Kad se već politikom bavi, neka se oproba na političkom tržištu. To će i meni biti dovoljno motivirajući razlog da napustim Parlament i da uđem u izbornu utrku s njim, Nijazom, Cucom i Zekotićem (koji je predao kandidaturu i marljivo sprema Program).

Politika je klizav teren, brzo te strmoglavi, dragi moj Mujo, ako izbore uopće na slobodi dočekaš!?

 

P.S. Najzad – i Čedo progovorio…

Poštovani čitaoci, na moj prošlosedmični blog, ničim izazvan, oglasio se na „Glasu naroda“ Mirhad Abdijanović – Čedo. Podsjećam vas da je riječ o policijskom službeniku o kome sam pisao u kontekstu montaže i „podstrekivanja“ u slučaju „Zločinačke grupe“ iz šuma na čelu sa Đevadom Muslimovićem. Abdijanović je u ovom istražno – političkom predmetu, od strane tužilaštva bio ovlašten da skupa sa istražiteljima SIPA-e provodi tajne istražne radnje.

Nevjerovatna je činjenica da sam Mirhada – Čedu za puno teže „istražne“ činjenice prozivao, a da se on oglasio oko predmeta saobraćajnog udesa kod zgrade MUP-a USK-a.

Gospodine Abdijanović, potvrđujem navode iz vašeg reagiranja kako vi niste počinili nikakav udes kod zgrade MUP-a 13.07.2017. godine. Međutim, to vas ne oslobađa odgovornosti da vi ili bilo koji drugi policijski službenik (a koji su sve znali o ovom slučaju) to niste pravovremeno prijavili.

A nije na vrijeme prijavljeno i pokušalo se prikriti, da je visoki policijski dužnosnik vozeći policijsko auto registarskih oznaka M35-E-368 udario Bišćanku (M.E.), koja je vozila bicikl.

Da je ovaj visoki policijski dužnosnik kršio saobraćajne propise i pravo prvenstva povrijeđene Bišćanke. Te da je nakon udesa pokušao ispraviti deformirane dijelove na biciklu. A kad mu to nije uspjelo, oštro je sugerirao povrijeđenoj Bišćanki da se „izgubi“ sa mjesta nesreće.

Komplikacije oko ovog predmeta počinju kad se povrijeđena Bišćanka (isti taj dan) obraća za liječničku pomoć u Dom zdravlja – Bihać (oko 21:30 h). Nakon što su joj konstatirane povrede, dežurni liječnik je o ovoj nesreći obavijestio Policijsku upravu Bihać, što su bili obavezni po zakonu.

U međuvremenu je počinioc udesa zamijenio oštećene dijelove na autu kako bi prikrio dokaze, ne znajući ni sam za snimak nadzorne kamere koja se nalazi na zgradi MUP-a.

Neću vam g. Abdijanović objašnjavati kako je to u konačnici sve završeno, ali mi je zbog slučaja rahm. Zire i njegovih disciplinskih predmeta ovaj slučaj itekako bio važan. Jer je upravo komesar Mujo naložio Disciplinskoj komisiji da ovaj predmet obustavi i da se počinioc oslobodi odgovornosti. A na rahm. Zirinom predmetu se doslovno iživljavao organizirajući disciplinsko ročište u okolnostima dok se Zira borio za život.

I da apsurd bude veći, visoki policijski službenik, za kojeg je jasno da je teško kršio saobraćajne propise, da je kršio etičke policijske i zakonske principe, pa da je nagrađen unapređenjem u službi i povećanjem plaće…

U svakoj evropskoj državi, u okolnostima sličnog slučaja, ostavke na dužnosti ministra i komesara policije bi bilo nešto sasvim logično, a počinioc udaljen iz službe…

Ja sam g. Abdijanović, slučajno u mojoj video – arhivi iskopao ovaj slučaj iz 2017. g., a mene, kad je riječ o video – nadzoru vaše zgrade jedino zanimaju posjete („mojih“ iz SDA) kod komesara Muje. Da mi se kasnije ne mogu pravdati kako nisu znali!? A video – nadzor ulaza sve govori… Kao što mi je i jučer registrirao Midhinu i Šerinu radnu prijepodnevnu (11:10 h) posjetu kod komesara…

A kada je riječ o vašoj benli munafik – tvrdnji kako je Muslimović „dobar čovjek“, cijeli bi  vam jedan roman mogao napisati, ali neću… Nije ni potrebno…

Od vaše „dobrohotne“ atribucije vođe „Zločinačke grupe“ iz doline Sane (Muslimovića), bilo bi jako korisno da odgovorite na slijedeća pitanja.

  1. Kakva je uloga komesara Muje u predmetu „šuma“?
  2. Kakve je od vas informacije tražio Dilvad Rekić, vezano za slučaj „šuma“?
  3. Šta su od vas tražili iz Lipovačinog kabineta na samom vrhuncu istrage u „šumama“?

Ako na ovih nekoliko jednostavnih, a možda za vas i teških pitanja odgovorite, fama oko ključko – sanskih šumskih „zločinaca“ će biti do kraja razobličena. A ako i ne odgovorite, vjerujem da vam je jasno da se na odgovor neće dugo čekati..

Moja je arhiva neiscrpna… U njoj su svi odgovori g. Čedomire Abdijanoviću…

VAŽNA OBAVIJEST

Poštovani čitaoci, na način kako je reagirao Mirhad Abdijanović – Čedo, svi prozvani na mome blogu imaju pravo na reagiranje i demant.

Time želim svjedočiti potpunu otvorenost za drugačije mišljenje i slobodno izražavanje stava o svim mojim navodima. Koristim priliku da se zahvalim novinarskoj ekipi lokalne RTV SANA koja mi je na raspolaganje dala kratki isječak iz Muslimovićevog izlaganja (završne riječi obrane) na Kantonalnom sudu u Bihaću.

Koristim ovu priliku da zamolim sve one koji ispod moga bloga pišu komentare i osvrte da se suzdrže od izražavanja bilo kakve mržnje, revanšizma i vrijeđanja. Cijenim vaše komentare i lajkove sastavnim dijelom objavljenog bloga, što me čini odgovornim i obaveznim da zaštitim dignitet svakog onog pojedinca kome posvećujem sadržaj mojih tekstova.

Dovoljnu težinu i bez vaših produženih komentatorskih reakcija ima sve ono što ću vam donositi u narednim nastavcima.

To i jeste razlog da vas, po ne znam koji put zamolim da ga ne pratite i ne čitate. Lakše ćete podnijeti nadolazeće ljetne toplotne udare i neiscrpne Covid – diverzije.

Molim vas odustanite… I sam sam u dilemi trebam li objaviti nešto zbog čega će neko možda i doživotnu robiju fasovati… Baš onu koju meni priželjkuju, dok se ja neumorno patim uzgojem sibirskog paradajza, od moga brata Rusa dobivenog…

Dodajte komentar