Veliki pozdrav za hakere uz poruku "Više sreće drugi put..."

Ko je slijedeći – nakon Zire?!

Autor:

Šefovi i vođe u nekoj oblasti društvene organizacije nisu odgovorni da sve ljude učine sretnim, ali jesu odgovorni da svim ljudima omoguće jednaka prava, jednake uslove i jednaku mogućnost u ostvarivanju njihovih ideja i ciljeva. Ne postoji vođa koji istovremeno svima i sve ove pogodnosti može da omogući, ali je svakako dobar onaj koji se trudi da to postigne.

Postoje i one vođe, koji u nedostatku vlastite kreativnosti, pa i ljudskosti, sve čine da jedne oko sebe učine privilegiranim a druge diskriminiranim. Najteži stupanj diskriminacije je poniženje. Poniženje i rušenje ljudskog dostojanstva svojih podređenih, čija bi prava trebao štititi i promovirati, jedina je ispravna dijagnoza načina na koji je Mujo Koričić upravljao najvažnijim – ljudskim resursom u MUP-u USK-a.

Stidim se i osjećam se odgovornim što sam kao član Skupštine USK-a promijenio član Zakona o unutrašnjim poslovima i prilagodio ga Muji da može sa svojim referencama biti izabran za komesara MUP-a USK-a 2014. godine. To sebi oprostiti nikad neću…

Nevjerovatna je i činjenica ljudske transformacije u okolnostima kada nisi ništa, pa onda postaneš nešto, nešto tako značajno kao što je pozicija Komesara MUP-a USK-a.

Zapravo, da bi nekoga do kraja upoznao u ruke mu moraš pretočiti kakvu moć i utjecaj da vidiš stvarnost ljudskog lika u novim okolnostima. Ne pamtim lik koji je doživio takvu transformaciju iz ljudskog u životinjsko – mrzilački oblik kao što je to lik komesara Muje. (Isprika životinjama zbog usporedbe…)

Sa iskustvom nepreglednog broja kontakata i poznanstva ljudi svih vrsta i slojeva društva, ja zapravo ne poznajem čovjeka sa debljim slojem đona preko obraza od Muje Koričića. Ali i u Mujinom slučaju evidentno neljudskog, nečovječnog, zlobnog, egoističnog, izopačenog lika Komesara MUP-a USK-a, ipak ima nešto po čemu će  ostati upamćen.

Po strašću progona vlastitih ljudi – policajaca. Ipak su oni progonjeniji i od mene.

Trenutno se više disciplinskih predmeta protiv policijskih dužnosnika vodi na našem kantonu nego što je to slučaj sa preostalih devet kantona, cijelim MUP-om RS-a i policijom Brčko Distrikta zajedno.

Nevjerovatna je i činjenica da je Mujo kao komesar od svih svojih prethodnika (komesara MUP-a USK-a), za preko 20 puta otvorio više disciplinskih predmeta protiv naših policajaca. A sad je trenutno u obradi i proceduri oko 80 predmeta sa kvalifikacijom „teže povrede službene dužnosti“ protiv policajaca u svim upravama, a najviše u Bihaću protiv Bišćana.

Postavlja se ovdje pitanje, pa zar je moguće da su naši policajci toliko zastranili, toliko neprofesionalni da su od svih drugih „loših“ zajedno gori??

Pa zar je zaista naš Zira bio takav da mu Mujo nije htio dati šansu i mira ni na aparatima odjela intenzivne njege Kantonalne bolnice?? Je li bilo moguće u takvim okolnostima dan – dva prije otkazati ročište Zirinog disciplinskog suđenja??

Pa i bolesnik ima svoje pravo po ukupno  6 međunarodnih Konvencija o zaštiti ljudskih prava? Ili to Zira i naši policajci imaju samo jedno pravo – pravo na progon, na progon u nedogled, na progon do „preseljenja“?

Optuženi ima pravo na svakom sudu odgoditi ročište i zbog obične prehlade. Pa kakav je to disciplinski policijski sud koji ne pravda izostanak čovjeku sa teškim oblikom hematoma u predjelu glave? Pa konačno, da li je to sud ili kakva feudalna giljotina koju na Mujin znak disciplinski egzekutori Omer i Rejhan strmoglav spuštaju na glave nečije djece. Ne „nečije“ nego naše, naše bihaćke, naše sanske, cazinske djece, uglavnom djece Krajišnika.

I konačno, čemu i zašto ročište u predmetu protiv Zire o kome su dvije sudske instance donijele pravosnažne presude? Prvo je Općinski sud u Bihaću donio Rješenje kojim je odbacio zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, a koji je protiv Zirić Muhameda i Tutić Jusufa pokrenula Prva policijska uprava Policijske stanice Bihać. Zbog komentara na društvenim mrežama.

U obrazloženju ovog Rješenja, Općinski sud i sutkinja Slobodanka Cerovac veoma precizno objašnjava razloge odbacivanja Prekršajnog postupka zbog komentara na facebook-u.

U dijelu Presude drugostepene sudske instance, koji se tiče obrazloženja, i Kantonalni sud veoma precizno obrazlaže neosnovanost bilo kakvog prekršajnog postupka protiv Zire i Tutića.

Sve je to razlog da Disciplinska komisija za policijske službenike MUP-a USK-a paralelno donosi Rješenje o vođenju disciplinskog postupka protiv Zirić Muhameda i Tutić Jusufa. A na prijedlog povrijeđenog komesarskog narcisa Muje Koričića, koji kao komesar daje zeleno svjetlo za osnovanost ovog postupka.

Dakle, nešto što su dvije pravosudne instance odbacile na način da ne postoji zakonski osnov bilo kakvog postupka, za Muju je bio razlog više da sve to povrijeđen a sujetan i osvetoljubiv kakav jeste vodi pod izgovorom „teže povrede službene dužnosti“… Na facebook-u…

Pa zar je zaista njegov otac Mersad morao na ročište dolaziti u ime sina na „odlasku“, pravdati i moliti da se to sve odgodi, jer mu sin vodi zadnju životnu bitku?!?!

Pa je li moguće da kod toliko humanitarnih, građanskih, civilnih aktivista i inih udruga koje budžetska sredstva glođu jedini portal (inmedia.ba) iz doline Sane objavi istinu?

A i njima sude, i njih progone jer su na našem kantonu zabranili istinu. Istina je ono što nam gđa. Štilić – Koričić i Midho Dedić obznane…

Pa je li moguće da mene „ustašu“, „autonomaša“, „četnika“, ne znam kako me sve ne etiketiraju, zove ugledni bihaćki intelektualac i ravnodušno me pita:

„A znaš li ti moj Kambere ko je slijedeći’?“

Molim, ne razumijem..

„Da baš tako, ko je slijedeći koga će Mujo u kabur strpati?“

Samo sam mu mirno bez ijedne jedine riječi slušalicu spustio… Bilo je kasno, kasna sumorna noć poslije Zirine džennaze… Nek′ mu je vječni rahmet…

Očiju zatvorenih, a sna nigdje, osvježavam sjećanja Zirinih dočeka pred Skupštinom kantona. Uvijek nasmijan, vedar, uvijek na kontakt jednostavan ljudski spreman. Kad god su se kakve gužve i protesti oko Skupštine dešavali, pa kad se on uniformisan i stamen u masi pojavio kako strši pola metra iznad najviših protestnih „galamdžija“, nama bi u sali Skupštine nekako bilo lakše, osjećali bi se sigurnije. „Zira je tu“, znale su kolege komentirati…

I babo mu je Mersad bio takav. Nikada bihaćkim ulicama prošao nisam da se upitao, pozdravio sa mnom nije. Znali smo o Podgrmeču pričati, o krajiškim trkaćim konjskim inatima, o Sanjanima koje je poznavao bi me pitao, najmanje o politici, uglavnom je razgovor uvijek bio otvoren, srdačan i iskren…

Izgledao mi je kao šetajući ljubazni dežurni domaćin, Bišćanin koji u ime svojih sugrađana dočekuje nas iz okolnih krajiških gradova, sa osmijehom i susretljivošću koju je i na sina Ziru prenio… Jednostavno je Mersad htio kazati da smo dobrodošli, da je njegovo bihaćko veliko srce za sve otvoreno… I njemu i Zirinoj majci želim puno sabura…

A o Zirinim vam drugim predmetima neću pisati… To sve skupa, pitanje je i smisla bi li imalo? Njegovih pet disciplinskih predmeta je završeno, zaključeno.

„Oslobođen“ je naš Zira…

Nakon 48 kaznenih bodova, u predmetu koji je Mujo požurivao, Zira je očekivao novih kaznenih 15 bodova. A to je za otkaz dovoljno. Zar tupavi i bestijalni Mujo ne zna ništa o didaktici koja predviđa i druge mjere, koje nisu kazne? Ili nije htio znati??

Zira je, naravno, zabrinut za porodicu, za sina Rejhana, jednostavno za život u ovom teškom vaktu, zabrinut, brižan, dječije duše, a srca junačkog ipak i sam„otkaz“ trajni dao… A u zabludi su oni koji tvrde da je Zira zbog „moždanog udara“ preselio… „Udar“ je samo posljedica stanja poniženja i nepravde koja ga je pritiskala, koja ga je neprestano mučila… Sa kojom se teško mirio…

A vjerovatno je i Svevišnji, videći kako su ljudi neuviđavni, bez osjećaja, kako su zapravo neljudi odlučili patiti Ziru, pa je On „muke“ Ziri skratio…

A njima „uskratio“ zadovoljstvo mučenja… Uskratio prije svega komesaru Muji zadovoljstvo potpisa otkaznog Zirinog rješenja.

Zadovoljstvo njemu – Muji koji ga je u pritvor „nevinog“, a ljudskog dostojanstva narušenog i u zatvor stavio. Bez ikakvog zakonskog osnova, što je i sud potvrdio…

Zloupotreba pozicije hijerarhijskog šefa policije i gospodara života policajaca, za posljedicu je imalo neminovni utjecaj na individualne živote i porodice progonjenih.

Što god smo svi mi duže ćutali, što god je pravosuđe duže zatvaralo oči, progonjeni su sve teže i brutalnije dovođeni u stanje bezizlaznosti, stanje odsustva pravne zaštite i konačno do stanja i definitivnog beznađa i besperspektivnosti obespravljenih policajaca…

Svevišnji je najbolje znao ono što ljudi nisu, i od čega su okretali leđa… Samo je On istinu znao… Znao je On da smo mi kao društvo ćutali na nepravdu, znao je On da se ne suprotstavljamo korupcionašima i nemilosrdnim pljačkama javnih dobara, znao je On da nas ne zanimaju ugroženi i siromašni, da trpimo i ne reagiramo na sva robovanja egoističnim grabežljivcima i diktatorima svih vrsta i ideologija…

A On je Jedini kadar. Jedan si Kadar si… U Tebe se uzdamo…

 

P.S. Istina…

U ljeto 2018, nakon što je Muji prestao prvi komesarski mandat, otpočela je njegova svestrana kampanja i za drugi… U vakumu između mandata, Mujino je često okupljalište sa svojim odanim suradnicima bio kafić „Okus meda“.

Najčešće je uz Muju bio odani mu Burza, Judža, Dilvad, Enver, a nekad bi im se i Zira priključio.

Tada je rahm. Zira obnašao dužnost Predsjednika Skupštine sindikata policije. Mujo je od Zire otvoreno zatražio da ga podrži u novom izboru za poziciju komesara te da se skupa sa sindikalnim Predsjednikom Mahmutom Alagićem uključi u aktivnosti lobiranja…

Zira mu je decidno odgovorio da „od toga nema ništa“ i da se on u to „neće petljati“… Mujo je bio pogođen i žučno je reagirao… Sve mi je ovo lično Zira prepričao u nekoliko kratkih kontakata kad bi se u Bihaću sretali.

Uglavnom, upravo od kraja 2018. godine Mujo započinje veoma oštru torturu i mobing nad Zirom, koji se nažalost završio onako kako je Mujo i zamislio…

A to su vam otprilike okolnosti kad pravne norme u disciplinskom postupku isključivo ovise o diktatu jednog čovjeka. A onda kad ta osoba nema ljudskosti, kad ništa ne radi na etičkoj i ljudskoj osnovi, kad je samoljubiv, egoističan i osvetoljubiv kakav je Mujo, mi svi zapravo dobijemo školski primjer tiranina tipa naci – diktatora.

A takvima je psihofizičko uništenje Zirić Muhameda – Zire bilo samo zadovoljstvo doživljaja… Do slijedećeg na redu…

A ko je slijedeća disciplinsko – istražna policijska ljudska lovina u Mujinom lovnom repertoaru za „odstrel“, čitajte u narednom nastavku…

 

 

Dodajte komentar