Veliki pozdrav za hakere uz poruku "Više sreće drugi put..."

Migrantska, ili kriza ljudskosti…

Autor:

Umberto Eco, autor antologijskog romana „Ime ruže“ po kome je i film napravljen, napisao je nevjerovatan esej u kome je opisao Evropu u trećem mileniju. Do te mjere će se Evropa rasno transformirati da će osim višerasni postati i dominantno obojeni kontinent.

Na kraju ovog teksta Umberto je zapisao: „Ako vam se sviđa, bit će tako, a ako vam se ne sviđa, bit će isto tako…“

Smatraju teoretičari da je on jedan od najboljih poznavalaca europske povijesti. Ono što mi danas možemo zaključiti je činjenica da ne postoje te žice, te ograde, te policijske i granične službe koje su spriječile migracije. 

Po pravilu su migracije i migrantska kriza jedan od prvih znakova globalnog civilizacijskog haosa. Bilo da je riječ o ratnom ili kakvom političko – ekonomskom haosu. A odnos i stav onih prema kojima migranti bježe i traže utočište je mjerilo stupnja civilizacijske solidarnosti i ljudskosti. 

Četrdesetih godina prošlog stoljeća u samom vihoru Drugog svjetskog rata veliki migracijski val se desio bijegom Židova iz nacističke Njemačke. Najveći broj progonjenih Židova svoje je utočište tražio na obalama Engleske, Kanade, na američkoj obali, te na Bliskoistočnoj i Sjevernoafričkoj obali…

Interesantan je podatak da su američke i engleske vlasti u najvećem broju odbijale pristajanje brodova prepunih europskih židovskih migranata. 

Na drugoj strani, na obalama islamskog svijeta Magriba i Mašrika žrtve Hitlerovih progona su prihvaćane bez ikakve zadrške.

Paradoks današnje globalne migrantske krize je sadržan u činjenici da se građani iz onih država koje su Židovima omogućili utočište i opstanak, a pod pritiskom rata i ekonomsko – egzistencijalnih problema, traže spas u dvorištima napredne zapadne i naglašeno evropske civilizacije. Civilizacije iz koje su Židovi i statistički i demografski nestali…

Prvi ovovjekovni veliki izbjeglički val je krenuo 2015/2016 godine. U svega nekoliko mjeseci, preko milion izbjeglica prošlo je Grčkom i Turskom. Taj prvobitni val je prouzrokovan ratom u Siriji i Afganistanu. Ovaj današnji je i ekonomski uzrokovan. 

Dosadašnja balkanska ruta je uglavnom išla preko Srbije, Mađarske i Hrvatske. Kasnije i preko naše BiH i država mediterana (Italija, Španija).

Pogađala nas je činjenica kada smo u medijima gledali Mađare kako se žicama i ogradama štite od neslućene ljudske bijede i patnje. I onda se sve to prebacilo u naše dvorište.

Svejedno je jesu li krenuli pred strahotama rata ili bježe pod pritiskom bijede i siromaštva, oni su jednostavno na taj put krenuli u iščekivanju boljeg života za sebe i svoje porodice. 

Na tim migrantskim rutama je registrirano da su gušenjem, utapanjem i nasilnim oblicima smrti živote izgubili oko 15 000 djece, staraca i nemoćnih koji su na put spasa  krenuli za boljim životom i na kraju izgubili vlastiti život.

2019. godine ćemo se sjećati i po činjenici da migrantski udari prema državama EU jenjavaju i da se kompletna migrantska ruta odvija preko naše BiH.

A vrhunac migrantske krize i njenih humanitarnih i političkih refleksija se dešava godinu prije, tačnije u proljeće 2018. godine migracionim pritiskom na obale Italije i Španjolske.

Niko nikada neće izračunati tačan broj onih koji se nisu uspjeli dokopati talijanske ili španjolske obale na kojoj su se pokušali iskrcati izbjeglice iz ratom zahvaćenog afričkog sjevera i Bliskog istoka. Veliki je broj i onih koji su vraćeni, a manji broj je onih koji su pod pritiskom svjetske javnosti prihvatili da se iskrcaju na obalama Italije i Španjolske.

Francuski humanitarni brod „Aquarius“ i talijanski „Diciot“ su najpoznatiji slučajevi torture nad opljačkanim, maltretiranim i silovanim izbjeglicama od strane krijumčara i trgovaca ljudskim robljem, a koji su ogromnu patnju podnijeli dok im Europa nije pružila utočište.

Snažan migrantski val Bosnu i Hercegovinu počinje zapljuskivati već u 2018. godini. Nikakva granična služba, dezorganiziranost vlasti, zakašnjela reakcija države, te međunarodnih političkih i humanitarnih organizacija je omogućila da već u proljeće 2019. godine imamo migracijsko – humanitarnu krizu koja se snažno reflektira i na prostoru Bosanske Krajine. 

Dok su se države u našem okruženju spremale za ljetnu turističku sezonu 2019. g., pretvarajući svoje gradove u turističko – festivalske centre, u kruzerske i party – destinacije, Krajina se spremala za mjesto najveće evropske migrantske destinacije. 

Gradovi USK-a su se pretvorili u nekakve prolazne kolodvore u koje dolaze i iz kojeg odlaze. Progresivno se povećavao iz mjeseca u mjesec broj migranata. Nekada nam je 300 bilo puno i pitali smo se gdje i šta s njima? Sad je veoma teško procijeniti broj jer se podaci svakodnevno mijenjaju, ali ih je zasigurno deset puta više…

Treba se, naravno naviknuti da ćeš nakon jutarnjeg izlaska, pozdraviti uobičajenog komšiju, poznanika, nego ćeš svako jutro sretati najčešće nepoznate ljude, druge rase, druge nacije i ljude iz raznih država.

Tinjajući konflikt nije samo konstanta bio na relaciji domicilnog stanovništva i migranata, nego je riječ o frustraciji nemoći i indolencijskom zidu nezainteresiranosti nadležnih državnih i međunarodnih institucija. Nesagledive su osim sigurnosnih, humanitarnih i financijske štete od migrantskog vala u Krajini. 

U takvim okolnostima kolega iz Parlamenta F BiH Hamdija Abdić – Tigar skupa sa kolegicom Azrom Hadžić u Bihaću organizira sastanak zastupnika našeg Parlamenta iz svih političkih stranaka. Na ovom sastanku postižemo dogovor o zajedničkoj inicijativi za održavanje vanredne sjednice našeg Parlamenta na kojoj bi ukazali na svu težinu negativne sigurnosne i svake druge refleksije migrantskog vala u Krajini.

I uspjeli smo. Dana 13.05.2019. g. je zakazana tematska sjednica našeg doma na kome je jedina tačka bila migrantska kriza u Krajini. Nekoliko dana prije ove sjednice kolega Hamdija Abdić – Tigar je Parlamentu dostavio inicijativu koja je bila osnov za sazivanje ove tematske sjednice 

Održavanju ove sjednice je prethodio naš (krajiški) zajednički sastanak u kabinetu Predsjedavajućeg (tada g. Elvira Karajbića iz SDP-a). Na tom sastanku, osim nas zastupnika, učešće su uzeli i naši kantonalni predstavnici koji su bili gosti i uvodničari na ovoj sjednici.

Ovaj sastanak je zadnji na kome sam skupa sa nezakonito imenovanim komesarom u Krajini sjedio zajedno. A riječ je o komesaru Muji Koričiću. Osim njega ovom našem krajiškom dogovoru su prisustvovali i premijer Ružnić, ministrica Ćemalović i Šuhret Fazlić.

Dogovor na ovom sastanku je bio da osim prezentacije stanja u Krajini pokušamo svi zajedno u svojim poslaničkim klubovima osigurati podršku da se iz budžeta Federacije BiH izdvoje sredstva podrške Vladi USK-a koja je bila nosioc borbe sa migrantskom krizom.

U početku je rasprava tekla u pozitivnom ozračju, svi su imali razumijevanja za probleme koji su izazvani migrantskim valom, ali na pominjanje podrške Krajini iz budžeta, uslijedila bi reakcija sa obrazloženjem kako je politika borbe sa migrantskom krizom razina države i da tamo trebamo tražiti financijsku i svaku drugu podršku.

Što god je rasprava išla dalje Hamdo je pomalo bio nervozniji. S jedne strane je osjećao obavezu prema svojim Bišćanima da im demonstrira i dokaže da se za njih iskreno bori, a s druge strane ga ja iritirala indolentnost kolega koji su u svojim diskusijama razvodnjavali ideju materijalne potpore Krajini.  

Ja i kolega Mašović (Amor), koji sjedi do nas smo mu sugerirali suzdržanost i obazrivost u diskusiji i replikama kako bi osigurali podršku i onih koji su u diskusijama izlazili iz okvira naših zacrtanih ciljeva. Nervoza svih nas iz Krajine je dodatno uvećana činjenicom da je u samoj raspravi izazvan žestok međusobni duel poslanika HDZ-a i DF-a.

Mi smo se dogovorili da svako od nas iz Krajine u svojim stranačkim klubovima izlobira podršku za zaključke, što smo na kraju uz velike napore i uspjeli.

Parlament je obavezao Vladu Federacije da iz budžeta za 2019. godinu izdvoji 4 miliona KM kao način podrške u borbi sa migrantskim problemima u Krajini.

Novac je u cjelosti prebačen kantonalnoj Vladi a da mi zastupnici iz Krajine, ni Parlament u cjelini nikada nismo dobili izvještaj o utrošku ovih financijskih sredstava…  Moram ovdje zbog istine istaknuti da zasluge da smo uspjeli osigurati financijsku podršku kantonu pripada svim zastupnicima iz Krajine: Hamdiji Abdiću, Azri Hadžić, Huseinu Rošiću, Albinu Musliću, Mili Atlagiću, rahm. Nisvetu Beganoviću, Irfanu Duriću, Tahiru Nuhiću, Zeidu Mujiću i mojoj neznatnosti… 

Poštovani čitaoci, nije ovdje teško zaključiti zbog čega premijer Ružnić odbija dostaviti našem Parlamentu i Vladi F BiH izvještaj o utrošku ovih sredstava. Paradoks je u tome što je i on skupa s nama bio na sastanku u kabinetu Predsjedavajućeg gdje smo usaglasili zaključke gdje i kako potrošiti 4 miliona KM.

A pročitajte izvještaj o utrošku koji javnosti predstavlja ministar Kljajić i koji je u suprotnosti sa zaključcima Parlamenta. Nigdje Parlament nije zaključio da se ova namjenska sredstva troše za kojekakve projekte i programe edukacije, čija ukupna vrijednost prelazi apsurdnih 600 000 KM. A tek ako se dokaže da je dio ovih sredstava istovremeno potrošen za regres, moglo bi biti da je kompletan iznos nenamjenski utrošen. 

Jasno je ovdje riječ o kršenju zaključaka Parlamenta F BiH, jasno je ovdje riječ o kršenju Zakona o budžetima, kao što je jasno da će premijer Ružnić prije ili kasnije odgovarati za zloupotrebu položaja i nenamjensko trošenje financijskih sredstava iz budžeta viših nivoa vlasti.

Još dok sam bio zastupnik u Skupštini našeg kantona, mnoge sam upozoravao da će odgovarati zbog kršenja zakona i zloupotrebe budžetskih sredstava. Ukupno ih je šest koji su već odgovarali pred našim pravosuđem, a smijali su se mojim upozorenjima sa skupštinske govornice. 

Najgore u politici prolaze oholi i oni koji sebi umisle nedodirljivost.  

Samozvani „Ponos Krajine“ premijer Ružnić je zapravo sebi umislio da su ova 4 miliona KM za koja su se borili svih deset zastupnika iz Krajine njegovo, Hozanovo i Ogreševićevo vlasništvo pa da to mogu dijeliti isto onako kao što je on dijelio tuđih 50 000 KM na dan izbora u Cazinu. Pa se vadio preko nesretne tetke…

Nastavlja se..

Dodajte komentar