Veliki pozdrav za hakere uz poruku "Više sreće drugi put..."

Mujin USKOK!

Autor:

Najveću grešku je nezakonito imenovani komesar Mujo Koričić napravio onda kada je od policije pokušao napraviti represivno – istražni aparat koji po narudžbi nadzire političare, nadzire državne policijske službe i agencije (SIPA i OSA), pa čak i pravosuđe. On je zapravo u MUP-u pokušao formirati privatni (njegov i Hozanov) USKOK koji ima nadležnost da svakoga nadzire i svakome predmete pakuje.

On je kao Komesar doslovno prisiljen, konstantno se dokazivati Hozanu. On više ne može pronaći put nazad sa ovog mobingpopulističkog – komesarskog prodora i uspona nakon nezakonitog imenovanja. Svoje uvlakaštvo i zahvalnost, Mujo Hozanu i liderima A SDA neumorno i brutalno dokazuje u Sanskom Mostu…

Takvi oblici kolektivnog policijsko – istražnog paramilitarnog i paraobavještajnog terora nisu još nigdje u Bosni viđeni od ′95 godine. Sretna je okolnost da su otkriveni…

Riječ je o klasičnom istražnom povampirenju. Prvi dan kad je Mujo u Sanski Most došao na posao kao samoimenovani Načelnik policijske stanice, priveo je dvadeset nedužnih Sanjana (Majdanaca). Prema njihovom sjećanju, te sjećanju ljudi iz Mahale, Hrustova, Vrhpolja, takva su se kolektivna privođenja dešavala od ′92 – ′95 kada je Načelnik stanice bio Mirko Vrućinić. Vrućiniću se sudi za teške zločine nad nedužnim građanima Sanskog Mosta.

Sudit će se i Muji, ja mu to evo ovako javno garantiram, a nikada ne govorim napamet. Niko nema pravo nedužne ljude bez ikakvog osnova privoditi. Ispada da su cijeli jedan grad i njegovi stanovnici osumnjičeni za nekakve „izborne krađe“ na čijem je čelu, tobože osobno stajao svjetski poznati izborni „kradljivac“ (a misle na mene)… Valjda…

I nikad do mene doći. Nigdje ni traga, dokaza, ozbiljnog svjedočenja (osim potplaćenog), ničega, što za posljedicu ima sve veću istražnu brutalnost prema građanima Sanskog Mosta.

Pravljenje dosjea cijelom jednom gradu i njegovim stanovnicima paranoični je oblik demonstriranja moći rusko – iranskih i velikodržavnih uhoda koji su izgubili bilo kakav osjećaj solidarnosti sa stanovništvom koje su na isti način od ′92 do ′95 privodili, maltretirali i progonili dok ih nisu sve otjerali sa njihovih ognjišta…

Razlika od Mujinog i perioda Mirka Vrućinića (′92 – ′95) je samo u tome što Mujo to radi mrzilački strasnije. Jer on na taj način hrani režimsko – policijsku patologiju sebe, ministra Nermina Kljajića, političkog im naredbodavca Rifeta Hozanovića i cazinskih sponzora.

Jedno sam siguran, ništa što je on istraživao protiv mene, niti je, niti će postati predmetom bilo kakvog sudskog spora. Ja jednostavno nisam umiješan ni u kakav kriminal, kao što su on i Hozan, Ružnić i njegov kabinet, Ogrešević i dr.

Sve su to već jednom probali i dijelom uspijeli u predmetu US – šuma (koji je ova trojka kreirala), kad im je u urotničkom tronožcu glavni oslonac bio tadašnji premijer Lipovača. Mislim na slučaj direktora Đevada Muslimovića, kad nisu mene uspjeli „upakovati“.

Ipak im sa mnom baš i ne ide lako. Otuda i veća agresivnost… To najbolje svjedoči i činjenica da sam zadnji put (prije korone), pozvan u Policijsku stanicu (05.03.2020.), da dam izjavu kao svjedok protiv sebe samoga (osumnjičenog). Što Zakon o krivičnom postupku i čl. 98 strogo zabranjuje. Čak vam Zakon o krivičnom postupku omogućava da niste obavezni svjedočiti protiv svojih bliskih srodnika a nekamoli protiv sebe samoga.

Jasno je i iz poziva za saslušanje da nema osnove saslušanja, nema krivičnog djela, niti člana krivičnog zakona, niti je bilo kakve prijave poslije. Jedini je cilj bio daljnji proces policijskog pritiska i mobinga koji se provodi u Sanskom Mostu.

Na nezakonitost uzimanja izjava protiv sebe samog upozorilo je i područno tužilaštvo, međutim Mujo je iznad svih organa od kojih i inače dobiva istražne naloge.

On se hvali kako on sad njima (sudu i tužilaštvu) naređuje… Pa misli da i meni može suditi i naređivati…

Neki su mi prigovarali kako ja sam proizvodim javne predstave na dan kad sam (datum) predao protiv samog sebe prijavu Tužilaštvu, upravo zbog (u političkoj A SDA kuhinji) kreiranog predmeta „izbornih krađa“.

A ja sam već tada znao istinu i vidio dalje… Namjera mi je bila da zapravo Tužilaštvo USK-a potaknem da provede profesionalnu i nepristrasnu istragu. Već sam tada prepoznao Mujine i Hozanove namjere… U kantonalnom tužilaštvu moj zahtjev za istragom još uvijek nisu prihvatili i sami svjesni da Mujo ovaj predmet provodi bez ikakvog ozbiljnog osnova i po političkoj narudžbi u režiji Hozana, Masirače i Šejha Topčagića.

Na kraju sve to što rade mi je ispričao čovjek njima blizak koji ih je pokušao ubijediti da se „suzdrže od istražnih montaža“… Rekao im je i to da im neće to sa mnom uspjeti, jer sam ja jednostavno „neuhvatljiv“. Čak mi je ovaj njihov čovjek, a moj diskretni glasnik rekao i to da ili sam ja „stvarno pošten“ ili sam „suptilni prevarant“. Ja mu potvrdio oboje…

Sve mi ove činjenice svjedoče i policijski krim – istražitelji iz Bihaća koji su najdirektnije radili na ovom predmetu… Čak mi sve to potvrđuju tužioci i sudije koje je Mujo nagovarao da potpišu naloge za istragu protiv mene bez ikakvog osnova…

Veoma je interesantno da u predmetu „istražne krađe“, na pozivima za saslušanje, koji se bez ikakvog pravila i zakonskog osnova upućuju nedužnim građanima, nekad stoji kako ih se poziva po osnovu naloga državnog a nekad kantonalnog tužilaštva. A nekad oboje, iako u tom periodu ni jedan tužilački organ nije zvanično pokrenuo istražne radnje.

Nekad bi zbunjeni istražni pozivači ispunili jedan osnov a nekad drugi prekrižili ili suprotno… Sretna je okolnost da je veliki broj inspektora i policajaca to shvatio i da otvoreno odbijaju raditi na montiranim slučajevima, ili ih diskretno opstruiraju…

A najinteresantniji dokazi o montiranom predmetu su stenogrami presretnutih razgovora Muje i njegovih bliskih policijskih suradnika u kojima se on fali kako će mene sigurno „uhapsiti“, kako je sve „to dogovorio sa državnim tužiocem“, kako ovi kantonalni „pojma nemaju o svom poslu“… Itd…

Ovu je činjenicu Mujo znao prepričavati i članovima Nezavisnog policijskog odbora kojima je garantirao da ja u novu godinu (2020) neću ući „na slobodi“… A ja slobodan na hašlamskoj u Majdanu opušteno čekam još jednu izbornu pobjedu…

Najuporniji u pronošenju trača kako ću ja biti „uhapšen“ bio je član Nezavisnog odbora Jasmin Hepić, koji je svoj propagandni angažman naplatio zaposlenjem u MUP-u.

Vidjet ćemo hoće li tu ostati nakon što se predmet istrage oko 1000 uposlenih u budžetske institucije završi…

Nećemo dugo čekati…

„Niko nije kriv dok se ne dokaže suprotno“, osim predmeta „izbornih krađa“. Mene su krivim proglasili već nebrojeno puta… O Mujinoj privatnoj „tajnoj“ istrazi protiv mene je do sada objavljeno preko 400 tekstova i raznih postova u medijima. I svima je uglavnom on izvor…

Interesantno je danas čitati objave i postove na internetu u kojima se istrajno najavljuje kako sam ja „gotov“, eto samo što me nisu „priveli“. Pomalo mi i dosadilo prorocima moje političke „propasti“ ponavljati kako ja određujem kad je politički „kraj“. A bome, nerijetko i kome?

 

Građanska motiviranost za izbore i glasanje u BiH uglavnom pada. Naravno da će privođenje i ispitivanje birača na bilo kakve okolnosti, privođene ozbiljno natjerati da razmisle hoće li izići na naredne izbore. To je zapravo krajnja namjera ovog predmeta. Odvratiti Sanjane od izvršavanja građanske izborne dužnosti. Pogotovo one koji glasaju za SDA.

Potpuno sračunato se pokušava demotivirati i učešće u biračkim odborima, koji su odgovorni za zakonitu provedbu izbora.

To je krajnja namjera. Ali su se prevarili. Sanjani su ipak malo drugačiji ljudi… Oni su ljudi sa stavom i ne mijenjaju ga na Hozanovu, Masiračinu ili Mujinu zvizgu… Još manje će svoj politički stav mijenjati pod pritiskom Mujinih istražnih naci – policijskih metoda. Sanjani nisu nikakvi politički statisti, oni su uvijek bili aktivni subjekti političkog odlučivanja…

Tako će biti i u nadolazećem izbornom mjesecu. Tek će tada Hozan i njegov posilni žandermerijski teklić Mujo shvatiti da su mi zapravo pomogli… A bika sam rezervirao… 

 

P.S. Oprosti Rifete…

Nesumnjiva je danas istina da se Mujo Koričić (komesar) stavio na čelo istražno – političke mafije u Krajini. Javno se izvinjavam Rifetu Hozanoviću. Njegovo objašnjenje da on Rifet (nije taj), nije „KAPO“ ove političke mafije, konačno mi je i dokazao… Za sve treba vrijeme.

Izvini Rifete… Bio si u pravu kad si mi (preko Saje) tvrdio da ti (Rifete) nisi taj, da je taj prvi „neko drugi“. Da je taj „drugi“ zapravo prvi… Mujo je prvi – KAPO… Izvini Rifete…

Na kraju taj svoj KAPO – politički angažman Mujo je dokazao i neki dan u Sanskom Mostu, kad je od dr. Mustafe Avdagića zatražio da: „Surađuje sa našim političkim konkurentima.“

To nikako ne bi trebao biti posao policijskog komesara i samoimenovanog načelnika policijske stanice Sanski Most, složili smo se i ja i Mustafa…

OPROSTI RIFETE!

 

Dodajte komentar