Veliki pozdrav za hakere uz poruku "Više sreće drugi put..."

NADA u Nadi!

Autor:

Nikada ni jedna globalna nepogoda, bilo da je riječ o vremenskoj, zdravstvenoj, ratnoj i sl., nije u tako kratkom roku izazvala tektonske društvene promjene i poremećaje kao što je to slučaj korona (Covid – 19) virusa.

Cijela Evropa se nalazi u svojevrsnoj izolaciji, blokadi i vanrednom stanju koje naše generacije ne pamte. Dva su prioriteta stavljena pred nacionalne lidere: očuvanje zdravlja ljudi i spašavanje privrede od recesije za koju se već danas zna da će imati teže posljedice od one iz 2008. godine.

Ni globalni osjećaj životne i egzistencijalne ugroženosti na svim ovozemljskim merdijanama, svih nacija i rasa nikada nije bio veći. Sličnih pandemija u ljudskoj povijesti je bilo, čak onih i sa težim posljedicama. Međutim, naše se generacije toga ne sjećaju jer ih u konačnici nisu ni doživjele.

Sve je veći broj  ozbiljnih znanstvenika koji tvrde da je koronavirus sačinjen u laboratoriju, da ga je stvorio čovjek iz čijeg je laboratorija pobjegao.

Ja ništa ne tvrdim osim činjenice da su ljudi svemu skloni. Svi smo svjedoci da smo nerijetko suočeni sa virusima u našim kompjutorima. Bez ikakve „medicinske“ ili kakve druge elektroničke ekspertize možemo zaključiti da je ponovo u pozadini čovjek. Stalno optuživanje životinja (mačaka, miševa, komaraca i sl.), kao izvor zaraza i virusa je pomalo izlizani izgovor. Ako ništa životinje sigurno nisu bile kadre napraviti inteligentni računalni virus…

Čovjek nam je ponudio i virusno kompjutorsko „cijepljenje“, koje je uglavnom uspješno… Uspjeh virusno – internetskog izliječenja ovisi o novcu i programu (preventivnom) koji na ovaj ili onaj način platimo.

Osnovno je danas pitanje – koju će cijenu ljudski rod i svijet u cijelini platiti da bi se oslobodili najagresivnijeg virusa u istoriji epidemija? Pitanje je hoće li poslije svega bogati biti bogatiji a siromašni siromašniji?

Da nas ovdje sve podsjetim i na osnovni princip tržišne ekonomije, a to je da nikakve proizvodnje nema bez potrošnje. Koronavirus bi nekima uskoro mogao postati rudnik zlata, a panika koja se širi je svojevrsna reduzione (klizana) rasprodaja…

To je zapravo dilema svakog razumnog i dobronamjernog čovjeka, koja je zapravo zadnja namjera prozvođača i kada će sve prestati???

Objašnjenja i odgovora na postavljenu dilemu „kraja“ otprilike sam naučno – relavantnih pronašao stotinjak. Jedni kraj povezuju sa „zatopljenjem“, drugi sa „ciklusima inkubacije“, treći sa „preventivnim mjerama“, a niko sa decidinim odgovorom o konačnom „kraju“

 

Pokušao sam kao potpuni laik odgovor na pitanje „kraja“ dobiti od epidemiologa dr. Nade Elijaš. Nada je jedan od tri epidemiologa na našem kantonu sa dugogodišnjim iskustvom.

Puno sam naučio iz rijetkih kontakata s njom. Sjećam se da je i nakon zadnje katastrofalne poplave u našem gradu (2014. g.) predložila i provela sanitarne i dezinfekcijske mjere koje su dale odlične rezultate.

Zadnju put smo se sreli 25.03. (prošlog mjeseca) u sanskoj bolnici. Domaćin je bio direktor dr. Mustafa Avdagić, a Nada nam je skupa sa dr. Enisom Hašić podnijela cjelovit izvještaj o svim poduzetim mjerama i radnjama. Ćutio sam, slušao i bio ohrabren onim što sam čuo na ovom sastanku…

Njeno je objašnjenje bilo da se svi građani u izolaciji „redovito obilaze“, a bilo ih je u tim okolnostima preko 200. Na sve pozive građana vezano za poremećaje zdravstvenog stanja se trenutno reagira i svima se dijagnosticira stanje i moguća terapija. Tih dana još uvijek nisu pokrenuta masovna testiranja pa su se dijagnoze uspostavljale u granicama tradicionalnih metoda liječenja.

Uglavnom, uz stalni nadzor na terenu nad potencijalno oboljelim Nada je insistirala na rigoroznim mjerama izolacije i ograničenog kretanja.

Objasnila mi je Nada taj dan da su naivni svi oni koji misle da se bilo koji virus može pobijediti i istrijebiti. Prvo što ih je teško locirati i ograničiti kretanja, drugo što nemaju naciju, vjeru, identitet, nisu im potrebne putovnice preko naših zamišljenih granica. Ne dijeli ljude na bogate i siromašne, poznate i nepoznate. Jednostavno su nedokučivi…

Nada je zaista u pravu, koroni su isti britanski premijer Johnson, starica iz kolektivno zaraženog doma u Splitu ili Tom Hanks…

Objasnila mi je da su virusi stariji od ljudi i da je ona osoba koja po prirodi svoga posla (epidemiologa), doslovno živi i susreće se s njima, poznaje ih odlično. Čak cijeni da će virusi, ako čovjek uništi planetu, jedini preživjeti…

U svakoj globalnoj, kolektivnoj nesreći na površinu izlaze dvije krajnosti: suštinska dobrota i suštinsko zlo. Zbog toga kao medicinski laik u doba pandemije koronavirusa cijenim temeljnim pitanje – hoće li pobijediti suštinsko dobro i čovjek u pandemiji raščovječenja?

Svetica Korona

Gledajući našu Nadu kao čovjeka (ženu), kao našu sugrađanku i susjedu, konačno kao istinskog komandanta u obrani grada i naših građana, jer su liječnici epidemiolozi i najvažniji, Nada je prije svega pobijedila kao čovjek.

Nada je zapravo, prvo kao čovjek uvijek bila spremna odazvati se svojim sugrađanima. Nikada njezin odgovor nije bio (parafraziram): vidjećemo, strpite se, sutra ćemo… Njezin odgovor je uvijek bio: „stižem“, „krećem prema vama“, „eto me odmah“ i sl.

To je ono što je razlikovalo naše lokalne zdravstvene radnike od gradova i ustanova u kojima se uopće nisu htjeli javljati bolesnicima, a nekamoli ih posjećivati.

Pozive za pomoć svojih sugrađana naša je Nada prihvatala s radošću i nikada je nisu zvali po drugi put. Upravo je ta riječ pažnje, riječ solidarnosti i čovječnosti najbolji lijek u preveniranju straha i panike u ovakvim okolnostima.

S toplinom brige za svoga susjeda, naša je Nada dokazala da ima nade za čovječanstvo. Koliko dobronamjernosti i osjećanja jedni za druge budemo imali toliko će biti i istinskog života na ovoj našoj jedinoj nam zemlji.

P.S. Poštovani čitaoci, približavamo se velikom kršćanskom blagdanu Uskrsu.

Dolazi nam u znaku Korone, kršćanske svetice koju su Rimljani pogubili u današnjoj Siriji. U Siriji čiji narod trpi planetarnu patnju i stradanje.

Možda nam je svetica Korona (zaštitnica od epidemije) pouka i test ljudskosti.

Možda ćemo svjesni krhkosti svega što smo smatrali neuništivim prigrliti čovječnost…

Možda…

Možda ćemo umjesto maski, tjeskobe i straha nositi zadovoljstvo osmijeha, zadovoljstvo poruka uskrsnuća ljudskosti i sretnog života…

 

Sretan vam Uskrs!

Dodajte komentar