U demokraciji, posebno u demokratski ustrojenim strankama zahtjev za moju političku detronizaciju u SDA cijenim legitimnim, pomalo i opravdanim. Konačno, Mujo iz Cazina je u pravu, predugo ja politički trajem (oko 30 g.).
Međutim, način kako me se žele riješiti je neprihvatljiv, štetan, pa i neozbiljan.
Ta militantnost kadrovske čistke i arogantno nametanje stavova i laži bilo je nešto što me baš iznenadilo. A detektirano ogorčenje našeg članstva i Predsjednika naših ogranaka njihovim ponašanjem ja nisam ni tada ni danas neću koristiti za obračun s njima.
Ali je teško prihvatiti da u stranku neće ako nisu njihovi lični ciljevi ostvareni. Tu je onda u pitanju kršenje etičkih standarda u politici, jer ispada da su i bili u stranci zbog ličnih interesa dok su bili na funkcijama ili dok ih nisu zauzeli…
Sva njihova borba je bila za Farisov treći mandat. Niko iz te grupacije od osam vijećnika, direktora, pomoćnika načelnika, verbalno – ratobornih sljedbenika oko njih nije bio cilj osim Farisa. Konačno je to drugim dopisom i sam Faris priznao. Svi su drugi bili klasičan koleteral.
U prvom dopisu koji je Faris uputio Predsjedniku Izetbegoviću 15.03.2024. g., u ime odmetnute grupacije na čijem su čelu stajali on i Sanel, veoma rezolutan zahtjev je postavljen. „Povjereništvo“ i Kamber – out!
Moram ovdje istaknuti da su i Sanel i Faris bili skloni precjenjivati sposobnost svoga vodstva, svoju stručnost pa i inteligenciju. Te njihove pozitivne zablude i samouvjerenost ničim utemeljena, bile su dio pregovaračke taktike samoohrabrivanja i blefa kojim su održavali podršku naivne vijećničke SDA – osmorke.
Njihova zloupotreba 8 vijećnika, Remze Sadića trabanata, najjasnije je izražena u drugom Farisovom pismu upućenom potpredsjedniku SDA g. Mirsadu Mujiću.
Jasno je u uvodnom pasusu kako Faris nedvosmisleno ukazuje i na prijeteću mogućnost njihovog izlaska iz SDA. Kroz pasus o raspisivanju izbora u maju i „mogućnošću registracije novih političkih subjekata, nezavisnih kandidata i nezavisnih lista…“.
U nastavku ovog dopisa Faris, u ime disidentske grupe nudi „kompromis“ koji će po njemu „sačuvati jedinstvo SDA S. Mosta…“.
Faris zapravo, onako usput, nakon što je sretno sebe „kompromisno – demokratski“ izabrao za načelničkog kandidata, predlaže da i listu za Vijeće sastavljamo ja i on.
I on i Sanel su bili potpuno svjesni da se izborne liste nikad na takav način nisu donosile i da je Statut SDA jasno propisao sastavljanje lista i kadrovska imenovanja.
Ovaj zahtjev oko liste vijećnika im je bio potreban kako bi svjedočili naivnoj vijećničkoj „osmorci“ kako se i za njih bore, a od početka je samo Farisov treći MANDAT bio cilj!
U vrhu SDA postoje ljudi koji analiziraju ovakve i slične dopise jer nisu rijetke unutarstranačke frakcijske borbe. Posebno je to izraženo u izbornim godinama kada se zainteresirani kadrovi SDA bore za izborna pozicioniranja.
Ja nikome ništa nisam pisao, nisam čak nikoga ni zvao i bio sam u pravu što sam sve to ignorirao.
Dobro doš‘o „gospodine Predsjedniče“!
Najveća Farisova greška su upravo ova dva dopisa u kojima je i od strane vrha SDA prepoznata manipulativna konverzija (transformacija), u jezičnoj struci poznata kao tzv. logička inverzija (preokret, obrat).
Možda u filozofskom smislu kantovsko – kopernikanski obrat. Možda, njihova je pamet dotakla neslućene razmjere. Haman se i s glupošću graniči…
Naime, u prvom zahtjevu, Faris i „nosači SDA zastave“ ultimativno traže „povjereništvo“ i potpuno uklanjanje „društva jednog lica“, a to lica sam logično opet ja.
A u drugom dopisu oni sada to okuženo „lice“ priznaju kao Predsjednika („ostaje već imenovani gospodin Asim Kamber“). Pozitivno sam zatečen ovom njihovom transformacijom.
A Bogami i mojom, iz pozicije „društva jednog lica“ u poziciju „gospodina Predsjednika“. Hvala, ma kako (ne)iskreno bilo… Ipak su me zvanično ovim dopisom i priznali!
Samo je novo to da sad traži naš Faris da sa mnom („gospodinom“) pravi listu za vijeće.
Jednog kandidata on („oni“) a drugog ja kao „gospodin“ Predsjednik i ovi oko mene.
Istina, uz samo jedan „mali“ prethodni ustupak sa moje strane – da ja prihvatim apriori Farisa kao kandidata za načelnika…
Samo je njihova pamet (Farisova i Sanelova) mogla ovo smisliti… Možda i Mirnesova, a možda i uz kakve intelektualne usluge Ilfada i Senada… Ko god, baš originalno…
Ali je zahtjev da oni „imenuju pola Izvršnog odbora“ Farisova provala godine. Većina njih nije mogla u svojim ograncima dobiti podršku svojih komšija – strankaša, a sad od vrha SDA tobože u ime „jedinstva“ traže „pola Izvršnog odbora“…
Valjao sam se od smijeha do suza čitajući ove nebuloze! Riječi teže namjerno upotrijebiti neću…
Samo je veći smijeh o ovim njihovim SDA – izbornim temama izazvalo Ismetovo i Rajgino izvještavanje Senada sa Izborne skupštine SDA…
Ne vidim razloga zašto su Ismet i Senad bili nezadovoljni Sejinim izborom u Izvršni odbor. Mjesni ogranak Hrustovo je osim Seje imao i drugog kandidata za IO, tada vijećnika Sadina Seferovića. Ja sam ih obojicu predložio na izborni listić, a Sadin je dobio skroman i nedovoljan broj glasova. Loše bi bilo da Hrustovo nije dobilo člana IO, jer je u konačnici riječ o ogranku stranke koji je na redovnim izborima u kontinuitetu donosio najbolji rezultat.
A zbog istine želim ovdje kazati da Mufid nije izabran u Kantonalni Izvršni odbor, on je tražio da ide u sami vrh organa SDA, a ja mu objasnio da ne može zbog sukoba interesa…
Na zadnjim izborima Hrustovljani su imali cjelodnevni nadzor od strane SDP-ovog posmatrača g. Alena Šabanovića. A meni je drago što se i Alen uvjerio da mi iz SDA ne krademo. I niko od nas nije oslobađan uplata plaćanja obaveza u općinski budžet.
Malo me je iznenadila i Alenova sms – poruka s video – isječkom moga govora u Sk. Vakufu, gdje sam prozvao zajedno Nijaza Kadirića, građane i Lager upućena menadžeru Lagera. U kojoj ga obavještava o mome govoru u Vakufu sa sugestijom kako bi me „trebali tužiti“ zbog otvorenih napada na upravu Lagera.
Još uvijek nisam, ali ću uskoro pozvati članove SDA da prestanu konzumirati usluge onih poduzetnika koji se uporno nameću kao politički korektiv protiv SDA. Jer, ako se oni miješaju u poslove politike, a sve zbog ličnih interesa žele upravljati političkim procesima, nema razloga da i mi o njima ćutimo… Barem ja više neću ćutati…
O svemu sam ovome ćutao, ni najbližima na uvid ove Farisove dopise i provale snimanih razgovora dao nisam. Sigurno bi izazvalo i svađu i potrese u stranci, a lokalni izbori i kampanja na pragu. Bio sam u pravu…
Ali sam Bogami bio malo i iznenađen pa i šokiran Senadovom psovkom i našeg rahmetli antifašističkog komandanta – DRUGA TITA! Nek mu je laka crna zemlja…
Pa se ovdje sjetim sa sjetom naše pionirske himne i serenade komandantu i vođi Titu – „Druže Tito mi ti se kunemo“! iz prijateljske Koreje…
Iz grla svih naroda Jugoslavije je nekada orila, a danas se isti ti narodi kunu međusobno i do neba progone jedni druge… A najviše mi u BiH…
Naravno, sve sam njihove nebulozne zahtjeve odbio i od vrha SDA tražio da izbacim Farisa iz stranke prije izbora. Fazir se kao sekretar oko Farisa sa mnom slagao, međutim on je tražio da izbacimo cijeli paket – aranžman „turističke“ posjete Sarajevu i Centrali SDA.
Mehkan kakav jesam, od bilo kakvih „eliminacija“ sam odustao te im (Sanelu i Farisu) uporno nudio suradnju. A u mjesecu prije kampanje, otišao sam im na noge i molio…
Odbili me… Mene, kako Faris napisa, mene – „gospodina Predsjednika“.
Uz sve ove pritiske na vrh stranke, uz nevjerovatne laži koje su prosipali pred našim Predsjednikom Izetbegovićem i sekretarom Genjcem. Uz stalne pozive i pritiske na Predsjednika KO SDA USK-a Jasmina, oni idu dalje i još brutalnije pa javnosti Sanskog Mosta i šire serviraju izrežirane „slučajeve“ firme „Lager“ i firme „Divel“.
Za obje ove firme se ponovo, između ostalih veže i moje ime. Tvrde da štitim „Lager“ u nezakonitim radnjama, a preko „Divela“ („kopa na Krečani“) sam trebao „maznuti“ pola miliona KM od firme „Integral“ (od Dodikovog kuma – pokojni Slobodan Stanković).
U prvom mjesecu 2024. god. (nekoliko dana prije naše Općinske izborne skupštine SDA), održava se i vanredna sjednica Općinskog vijeća na temu „Lagera“…
Nakon ove vanredne sjednice, dolazi im svima zajedno zvanični odgovor iz nadležnih ministarstava i inspektorata. Faris kao pozvani načelnik odbija otići na sastanak u Vladu kantona 23.02.2024., kako bi se slučaj Lager raspravio i donijeli zvanični stavovi. Na ovaj sastanak šalje sekretara općine Mirsada Sadića.
Zapravo, nakon nalaza inspekcija i zvaničnih stavova nadležnog kantonalnog i federalnog ministarstva Lager njih više ni ne zanima. Ne posjećuju više mještane okolnih mjesnih zajednica, ne hodaju po kopu, ne naručuju medijske napise, ne smetaju im bilo kakve „štetne“ posljedice eksploatacije.
Uglavnom, narod je danas oko kopa ostao uglavnom sam… Ali se priča o „Lageru“ nastavlja i traje do lokalnih izbora, a onda muk – lik.
Glasnogovornik antilageraša Senad je to veoma temeljito skupa sa Mirnesom Predsjedniku objasnio u Centrali SDA… A ovu su priču uporno ponavljali na svakom koraku, u lovu, u kafanama, na ulici neprestano i uporno šireći neistine.
A komšo mi i džematlija Muhamed Z., me je u 11 – satnom razgovoru otvoreno i dobronamjerno upozorio kako su mi Senad i Šemso puno veći „protivnici“ od Hozana… Samo Allah zna… On sve odmjerava i ravna…
Roditeljska pažnja!!!
Paralelno sa slučajem „Lager“ u kampanju protiv mene uguravaju i Velida Dizdarevića – Velu, vlasnika firme „Divel“. Dovode ga na sjednicu Općinskog vijeća 05.03.2024. da blati i kriminalizira mene, kadrove SDA i žutu zgradu lažima i klevetama koje je Midho Dedić najdirektinije sastavio i dao Veli da čita (interpretira) na 31. sjednici Vijeća.
Midho je za svaki slučaj izbrisao tragove sa maila RTV Sane
Interesantno je ovdje pomenuti i činjenicu kako je Vele ovaj govor vježbao nekoliko dana prije u autu na putu za Bihać. A Ismet ga preslušavao i bio korektiv da šta ne ispusti…
Nadalje, u svome inspirativnom govoru, u 14. minuti, Vele je baš bio nadahnut, ponijelo ga… Optužio me je kako sam na jednom sloju asfalta uzeo 150.000 KM od „Prijedorputeva“ i 500.000 KM od „Integrala“ – Banjaluka.
Ukupna cijena presvlačenja Trga Ljiljana na javnom pozivu je bila oko 136.000 KM, a mi „hajduci“ iz žute zgrade hajrovali 150.000 KM. Sad se ovdje postavlja pitanje koliko je uopće koštao drugi sloj i priprema koja je bila zahtjevnija od asfaltiranja?
A što se tiče Dodikovog kuma i pola miliona, o mrtvima sve najbolje…
Pokušao sam osporiti ove Veline grube neistine, tražio pravo na odgovor, molio Kolegij vijeća da mi omogući da pred vijećnicima demantiram laži.
Naravno, nisu mi to dali demokrati iz NES-a, Narodnog pokreta (Amir), Naše stranke (Samir – Ćigi) i njihovi SDA trabanti u Vijeću, cijeneći kako će birači Sanskog Mosta povjerovati Veli. A meni će fol da se obratim dozvoliti tek nakon izbora.
Uglavnom, i „stranka“, i „žuta zgrada“, i naravno naglašeno ja „pobriški fićfirić“ u „hajdučiji“ do neba, kako Vele obavijesti Vijeće i širu javnost… Baš strašno!
Samo je strašniji bio nedavno moj face to face susret sa Velom.
Kao što su me Faris i Sanel nakon neumorne prozivke „sumnjivim licem“ i „Lagerašom“ nenadano prozvali „Gospodinom Predsjednikom“, da ih Allah na „iskrenosti“ nagradi… Tako me je i Vele neki dan u prolazu pozdravio sa „Gospodine Predsjedniče…“!
A ja se u šoku okrenem oko sebe, vidim sam sam, pa Veli uljudno odgovorim:
– Hajduk Vele, Hajduk, gdje ti ovdje vidiš gospodina Predsjednika?
Da zaključimo, politika nije neka tabu aktivnost zaštićena od tretmana i kritike javnosti. Upravo suprotno, nas političare baš treba izložiti sudu javnosti. I imao je pravo Vele za mene napisati i ponavljati za govornicom Vijeća da sam gorski „hajduk“, da sam od „Prijedorputeva“ hajrovao 150.000 KM, od „Integrala“ 500.000 KM i ne znam šta sve drugo, ali je barem jedan jedini dokaz moje „hajdučije“ morao ponuditi javnosti.
Da budem iskren, ja sam se nad Velom i njegovim nastupom sažalio. Tužno mi ga je bilo slušati kad čita nešto što mu je pisao novinar bez brnjice i bez bilo kakvog moralnog digniteta. Novinar koji će u Ginisovu knjigu ući po psovci miliona bogova i kruhova.
Direktor RTV – Sane Midho Dedić.
A Velin (čitaj Midhin) govor me zapravo najviše podsjeća na ispovijed griješnika – zbog grijeha i zloupotreba u radu od čega mi kao zajednica imamo ogromne pa i milionske štete. Ali bi Vele usput jeftino zbog zasluga u napadima na mene i SDA da kupi budzašto još koju nekretninu, ili da legalizira one koje je već uzurpirao (oko 30 dunuma)…
A inspekcija, pravobranilaštvo i rođak Faris zažmirili…
Vijećnice su u demokratskoj tradiciji HRAMOVI DEMOKRACIJE, SLOBODE, ISTINE I PRAVDE. Meni je u našoj vijećnici zabranjeno da govorim, da kažem istinu i da se branim, a dozvoljeno je g. Dizdareviću da iznosi neistine.
ISTINA I PRAVDA su dva najvažnija ljudska ideala na kojima počiva svijet i njegov opstanak. Nikada mi niko neče moći zabraniti da se za istinu borim, da je iznosim javno bez ispoljavanja bilo kakve isključivosti i mržnje prema bilo kome. Ma koja cijena bila…
ISTINA I PRAVDA uvijek svoj put nađu, kao što je i ova moja danas zabranjena ISTINA našla.
P.S. Merhametlija iz RujAnce…
Kada se slegla priča oko „Lagera“ i „Divela“, odahnem i naivan kakav jesam, pomislim – haj valjda će stati? Sanel je često znao kazati kako je od mene „učio“. Međutim, ono čega su se sjetili u narednoj fazi – gluho bilo, od mene sigurno nije mogao naučiti.
Ovo je baš bila neka viša razina inkluzivne edukacije, a ne odnosi se na učenike sa „posebnim potrebama“…
A moja je pretpostavka da ih je na to mogao nagovoriti marljivi „graditelj“, mislioc, merhametli akademski emeritus Vita – plus univerziteta iz RujAnce (g. R.H.)…
Ko god je – GLUHO BILO!? Ne ponovilo se, Boga molim…
A i vas uvaženi čitaoci molim, kupite krpe i kud – koji sa moga bloga. Naredna dva nastavka i zdravstveno najstabilniji teško će „sažvakati“…
Ne ponovilo se…
