Roditeljska pažnja
Već u samom uvodu drugog dopisa potpredsjedniku Mirsadu Mujiću, Faris požuruje intervenciju vrha SDA kako bi oni kao tobožnji sljedbenici „Alijinih načela“ donijeli odluku kud će sa sobom ako intervencije („povjereništva“) ne bude. Hoće li „registrirati“ novi politički subjekt ili će u nezavisne kandidate?
Kasnije su mi i naši iz vrha stranke prepričavali kako su njihovi zahtjevi pomalo bili smiješni uzdajući se u neinformiranost i naivnost onih kojima je Faris pisao.
Jer konačno i na samom kraju dopisa potpredsjedniku Mujiću, Faris potencira brzinu odgovora i intervencije vrha SDA („molimo da razumijete da je vremena sve manje“). Jednostavno Faris i prateća tola „asina“ na čelu sa Remzom i Ilfadom insistiraju da ih u „što kraćem vremenu“ obavijeste. Uz dužnu ispriku tovarima, koji zaista ništa krivi nisu…
Konačno, drago mi je što je vrh kantonalne SDA u Bihaću i posebno vrh u Sarajevu to ispravno shvatio. Najviši stupanj licemjerstva, poganluka i ljudske oholosti su Faris i Farisovci demonstrirali u pasusu i lažima o nama kao progoniteljima.
Tajming slučaja „Lager“, pa slučaja „DIVEL“. Pa priča i laži o „izbornim i unutarstranačkim krađama“ je zapravo najbolji dokaz kako je javnoljubni poštenjačina Faris, uz NES-ov nalog zapravo bio identificiran ulogom progonitelja, a ne žrtve kako se u vrhu stranke i javnosti htio predstaviti.
Sve sa samo jednim ciljem – TREĆI NAČELNIČKI MANDAT.
A koliko je licemjerno bilo citiranje načela i devize rahmetli Predsjednika Izetbegovića o „mijenjanju ljudi a ne stranke“ najbolje svjedoči podatak da su se oni (Faris i trabanti) nudili većini političkih subjekata za liste na lokalnim izborima.
Ismet Salešević se na Ilfadovoj vikendici zalagao da od Senada Šepića zatraže pečat i ovjere izbornu listu ispod zaglavlja „Nezavisnog bloka“ koja je u statusu mirovanja nakon što se Senad kao učenik „Medrese“ otisnuo u njemu omiljeni energetski sektor.
Ovi se naši Cazinjani guraju samo tamo gdje ima love… Zdravstvo, šume, energetika, subvencije, merhamet, trgovina (diploma), uglavnom trguju…
Senad je vjerovatno iz iskustva suradnje sa Vrhpoljčaninom Nijazom Kadirićem ipak (preventivno) malo posumnjao u Ismetov plan i dobre namjere (oko pečata), pa ih odbio.
Kako i ne bi, Nijaz je kompletnu listu Nezavisnog bloka u prošlom sazivu Vijeća prebacio u NES. To je Nijazu bilo peto po redu „prebacivanje“…
Onda se naš vrli Sanel, na trećoj kahvi (u radno vrijeme) kod komše Đeme sjetio „optimalne“ mogućnosti pozicioniranja za lokalne izbore. Narodni pokret i Cuco su bili slijedeći pokušaj… Alma mi je Begić baš sve to svakodnevno i detaljno „opisivala“…
Tu je došlo navodno do ideološko – programskog sukoba Cuce i komesara za medije, bivšeg internet vijećnika i zabavljača – Amira Islamčevića. Amir je ispravno zaključio da ako na listi bude sa ovim našim „varalicama“ (odanim načelima rahm. Alije), hoće li on uopće ući u Vijeće? I dobru je procjenu „napravio“… A u „hendek“ je svakako nepovratno otišao… Politički…
A onda se u „originalno“ traženje izlaza iz ove „nemoguće“ situacije pojavi uvijek originalni Faris sa originalnom idejom. U Bosanski Petrovac po pečat za ovjeru lista…
Haris Mešić (Petrovčanin) mi je posvjedočio kako ga je osobno Faris nazvao i zatražio da mu „ispečatira“ listu, fol „nezavisnih“ – Alijinih „sljedbenika“ na Sani. Pa se onda kod Sanela u Uredu za zapošljavanje otvori ozbiljna ideološko – programska rasprava.
Pa navodno Coka, odlučno NE (ko Tito – Staljinu 1948.), sa jasnom dilemom „Nezavisna lista Bosanski Petrovac“ u Sanskom Mostu!? Oko 4 sata je trajala rasprava i Cokin je stav navodno prevagnuo, ali i još originalniji Cokin, ili ne znam ni sam više čiji prijedlog?
Sad se kreće u četvrto ili peto rješenje (ni upratiti ne mogu više) izlaza iz ove situacije u koju su se zapetljali ovi naši fol „Alijini“, a sljedbenici Remze Sadića i Rifeta Hozanovića…
EUREKA – izlaz je nađen!! Juhu!!
Svi skupa će kod „Enćike“ na listu. A Enćika (Enisa Džafić) se u CIK-u registrirala kao nezavisni kandidat… Taman kad su bili sigurni da je izlaz iz ovog političkog gvordijevskog „čvora“ iznađen, na prvi upit Enćike o ovoj mogućnosti, hladan ih tuš stiže.
Sanelovi i Mirnesovi izaslanici, su autoritativno Enćiki prenijeli stav kako: „Faris od Pobriježja preko Kamengrada do Palanke osvaja sve glasove, a SDA ide na „klupu“…“ Enćikin stav je bio veoma decidan: „Gubite mi se iz dvorišta! Ja sam se zbog takvih kao što ste vi i prijavila kao nezavisni kandidat!“ Daleko vam kuća od moje! Kratko se referirala na ove „Alijine“ profesionalne preletače naša Enći, da joj dragi Allah da puno sreće…
I konačno, na pitanje i vaša iščekivanja – Pa zar ima još? – Moj odgovor je sa stidom, kratko – ne ponovilo se… Ima još…
Ove se naše muške političke „profuknjače“, a samozvani sljedbenici Alijinih načela sjete nečega baš čega se ni Nijaz Kadirić – Lignja sjetio ne bi…
Ponovo zvati mene, gluho bilo… Ne ponovilo se… Sa Senadovog šadrvana kraj Sane…
Da sa mnom pregovaraju o listi. Njihov visoki izaslanik i harmonikaš Rajga Karajković me zove. Vikend je, Dani ZAVNOBIH-a, ja u radnom odijelu, motika u ruci, u kukuruzima…
Eto harmonikaša Rajge na ribu kod Ekre u Poljaku… Zna je naš Ekro pripremiti…
Njihova zadnja ponuda je bila, citiram Raifa:
„Sadin i Ado na listu za Općinsko vijeće, a Faris kandidat za načelnika.“
Gledam Rajgu, onako uvijeno – sa iskustvom, trudi se da me ubijedi… Upitam ga – Rajga misle li oni da sam ja glup il’ su oni baš u glupostima pretjerali, iskreno mi odgovori?
Spustio je glavu i zaćutio… Jasno sve i meni i njemu…
- Poselami ih Raife od mene i kaži im da ja svoju riječ nikada nisam i neću gaziti. I listu za Vijeće i kandidata za načelnika će donijeti Općinski odbor i naši ljudi sa terena. Tako je i bilo već naredne sedmice…
Hvala Bogu da je iza nas vrijeme kada članovi političke partije nisu poštovali temeljne smjernice pa za svaki slučaj – preventivno na Golom otoku ili u Zenici na dobrovoljnom radu završavali. Ovi bi moji (i „Alijini“) ostali doživotno…
Danas živimo neko drugo vrijeme, vrijeme u kome se ne drži ni do kakve ideologije, u kome se stranački dresovi mijenjaju, nekad i brže i od donjeg veša. Vrijeme u kome su taština, želja za vlašću i lični interes u drugi plan stavili programe, ideologiju, sisteme i pravila stranačkog funkcioniranja.
Upravo je želja za vlašću ono što su Faris i Sanel, ujedinjeni s NES-om protiv mene pokušali… Bez ikakve grižnje savjesti, rukovođeni ličnim interesom udariti na nekoga ko im je omogućio političku, pa i onu životno – egzistencijalnu sigurnost i karijeru…
Svevremenski Šekspir je pet – šest stoljeća prije pojave Farisa, Sanela i Ermine na svjetskoj dramaturško – političkoj sceni zapisao: „STIDE, O STIDE, GDJE JE TVOJ RUMEN?“
Pitam se i danas – imaju li oni stida? Pa zar su zaista Sanel i Faris morali tako grubo dijeliti stranku, Klub vijećnika, obraćati se na sve stranačke adrese, udruživati se neprincipijelno sa NES-om i Ogreševićem, bespogovorno slijediti Remzu Sadića, udruživati se sa Cucom i Amirom, sa Samirom – Ćigijem, sa Midhom Dedićem, smjenjivati i progoniti vlastite kadrove, lagati i tjerati druge da lažu protiv mene, Zinajde, Mustafe, Mensura, protiv vlastite SDA – stranke. Samo zbog jednog razloga!
ZBOG FARISOVOG TREĆEG MANDATA!!
Zar su baš Midhu Dedića kao svog promotivno – medijskog glasnogovornika morali protiv mene uzeti. Midhu koji je osim mene i protiv njih objavljivao najružnije naručene tekstove.
Midhu koji je kao novinar i urednik portala normala.ba protiv Izetbegovića, protiv Novalića, protiv većine naših SDA čelnika, protiv Rošića, Hušića, Handanagića, protiv Muslimovića, naših Enesa i Dine Solakovića, protiv Sanjina, protiv Mustafe, protiv generala Alagića, brigadira Kljajića, Amira Avdića, protiv sadašnjeg načelnika Mensura, protiv cijele – baš cijele SDA konstruirao najružnije novinarske tekstove…
Sa Midhom koji je likovao nad našim policijsko – pravosudnim progonima.
Pa zar se morala firma Lager i opravdano nezadovoljstvo naših građana koristiti za dnevno – političke obračune, konačno je li to sve bilo vrijedno FARISOVOG TREĆEG MANDATA?
Pa zar su baš morali nedotupavnog i nekulturnog Velu dovoditi na Vijeće da otvoreno laže protiv do jučer njihovih najbližih kolega iz SDA? Da hvali i nas i rodbinu…
Preko dvadeset godina suradnje, imenovanja na najviše općinske i kantonalne funkcije, zahvaljujući prije svih SDA i mom utjecaju, sve to preko noći zaboraviti i stati uz progonitelje SDA, uz one koji su osim u Cazin i u Banjaluku išli tražiti pomoć da nas poraze.
ZBOG FARISOVOG TREĆEG MANDATA!!
Razumijem Sanela, on je bio uvijek iskren i težio većim primanjima za razliku od Farisa koji je uz financijske (nešto veća od Sanelovih), kreirao nespretno i svu ovu predstavu oko vještačkih podjela u SDA, težnjom da ostvari moć novca, moć vlasti i moć utjecaja u SDA.
KROZ ZAHTJEV DA DOBIJE TREĆI MANDAT…
„MANDAT“
I naravno sve su to htjeli preko mene – „društva jednog lica“ da preuzmu stranku za koju im je žao bilo plaćati članarinu nekamoli učestvovati na izborima, platiti kakvu donaciju, pomoći kakvu humanitarnu akciju, iftar za članstvo, pomoć aktivistima SDA na terenu…
Takve se stipse jednom u stotinu godina rađaju… Kakve su naš Sanel i Faris, ništa bolji nisu Mirnes, Ilfad, Senad, o Ismetu da ne govorim. Njegova je marka od galaksije veća…
A i od mene su bili bolje plaćeni… Moja je neto plaća za 11. mjesec prošle godine bila 3.780, pravobranioca Sabahudina Paunovića 4.488, Farisova za 10. mjesec 5.697, Mirnesova za 11.mjesec 8.262 KM.
Mirnes je navodno u 11. mjesecu dobio 13-u plaću i lijepo je znati da smo mi u Krajini snažno penetrirali ka evropskim standardima, sa „božićnicom“ u Fondu zdravstva, a radnici naše bolnice nemaju topli obrok…
Da ne pominjem ovdje kako treći mjesec traje rasprava hoće li se povećati najniža plaća koja je iznosila 619,00 KM. A vidi nas i naših „.uzonja“, sa suprugama i oko 10 hiljada u kuću unose. Pa udare na onog bez koga se za njih ni znalo ne bi!
Sanel je jedini bio u prošloj godini sa neto plaćom niže od moje. Zbog čega razumijem njegovo 10 – godišnje neplaćanja članarine. Kako će on i supruga sa mjesečnom crkavicom od 6 – 7 hiljada KM preživjeti?
Danas i Sanela i Farisa razumijem i zašto su stalno za volanom općinskog auta bili, bilo da se radi o putu za Bihać, Sarajevo, Prijedor ili na lokalnim cafe – štrekama.
Ne može se… Štednja… Jasno je da su štednji skloni i njihovi vjerni sljedbenici Armin – Mine i Besim, koji na dnevnoj osnovi koriste službeno vozilo CZ za kafe – seanse i odlaske na porodični zajutrak.
Zadnje im je ovo upozorenje!?
A radno vrijeme (boravak na radnom mjestu), njega, Farisa i Mirnesa u prosjeku 3-4 sata… Valjalo je sve to izdržati sa tako „skromnim“ primanjima.
A ko im je to sve omogućio? SDA, koja ih je zapošljavala i imenovala, pa bi danas malo da tu SDA destruišu uz pomoć Remze, Nijaza, Amira i cazinskih NES – tamničara.
A ja da šutim…
Nikome više ćutati neću… Baš nikome… Pa u tom tonu – nastavljam… Tonski…
Na kraju, ma kakvi god da su – moji su, ja sam ih primio u stranku, ja sam ih predlagao i podržavao na svim imenovanim pozicijama. Što naš narod kaže – „Sam pao sam se ubjo“…
I takvim – mojima pri samom kraju ovog prvog dijela ciklusa o NARCISIMA im donosim poklon.
Muzika je miljenica antičkih muza. Glazba nadahnjuje, opušta, izaziva pozitivne emocije. Neka još jednom ovaj moj poklon, ova snažno – refleksivna i poučna pjesma o „laži“ i „mandatima“ donese pozitivno ozračje u vaktu ispred nas, neka jednostavno izazove katarzu…
Onima koje novac nadahnjuje, mojima: Ismetu, Sanelu, Farisu, Ilfadu, Senadu, Coki i drugima koji su mene dobrote ljudske personifikaciju htjeli poraziti i uništiti…
Na njihovu lažnu „pruženu ruku“ zaslužili su „nogu“, ali ja takav nisam, ljudske dobrote kakav jesam evo poklanjam im lijepu i poučnu riječ, savjet, pjesmu… To je moj odgovor…
Bez obzira na sve, ja im i takvima ostajem iskren sagovornik, a sve svoje kapacitete i nemala iskustva sam spreman uložiti da im i takvima pomognem.
Ukoliko se odluče vratiti (a neki već jesu), bit ću prinuđen da im održim kakvo predavanje, edukaciju na temu polarizacije i tolerancije unutarstranačkog dijaloga i borbe za vlastito mišljenje.
Možda im kakvu „Večernju školu“ (Pernar) organiziram. Možda i cijeli jedan semestar koliko su zastranili… Alijini sljedbenici… Biseri u mozaiku političke prostitucije…
Ilfad se skupa sa Ismetom i Senadom baš izlagao na mene. Najviše me šokiralo koliko je pregonio lažima pred načelnikom Travnika (Kenan Dautović), po Bihaću, Sarajevu, Bužimu, na svakom ćošku, u svakoj prilici…
Umnožavanje i distribucija laži protiv jučerašnjih prijatelja i stranačkih kolega u najmanju ruku je licemjerna i nemoralna. A zahtjev da mi svi moramo ići (Ilfad), da treba ispitati u kom „svojstvu“ prisustvujemo sjednicama, da treba Predsjednike ogranaka „očistiti“ jer su stari i nestručni, da stranku treba „osvježiti i podmladiti“ a u pozadini podmlađivanja uglavnom penzioneri, je po meni baš bio neprihvatljiv i pomalo komičan zahtjev.
I takvima sam im ponudio učešće na izborima, mjesta na izbornim listama, direktorske pozicije, evo i danas ih uljuđeno, bez trunke rigidnosti i revanšizma pozivao i pozivam da se vrate u stranku. Onima koji već jesu, hvala!
Ni izvinjenje od njih ne tražim, bili su poneseni manipulativnim narcističkim porivom moći – vlasti, adhok većinom u Vijeću, u Klubu SDA, Šemsinom i Hozanovom kontinuiranom podrškom, puno je opravdanja njihovog ponašanja i ja ga dobronamjerno nalazim…
Najveće se greške u politici čine kada sam nisi kadar procijeniti granice realnih mogućnosti i ambicija. A oni to baš nikada znali nisu… Bez mene, pogotovo…
Kao što nisu znali da ja nisam ni „mangup“ ni „Kuko“ iz Banovića…
Ja sam sin Kasima – prijeratnog radnika ŠIP-a, i nane Modranke, a i sam radnik… Sve drugo mi je hobi…
P.S. I Neki mi dobronamjerno kažu da možda „pretjerujem“ a neki da sam „blag“. A ono u šta sam siguran, sa ovim proživljenim iskustvom – da nisam pisao i odgovarao, moje političko trajanje bi sigurno bilo puno kraće i davno završeno.
Važnije od činjenice pisanja jeste i to da sam uvijek nalazio način da razotkrivam pozadinu onih koji su mi otvoreno garantirali političku „penziju i propast“, a neki još otvorenije i „apartman“ u Vojkovićima. I prije Fadila.
Većina predmeta (pravosudnih) je samo iz jednog razloga povoljno završila. Prvo što sam o tome otvoreno pisao, a drugo što sam aktere suočio s takvim dokazima koji i njih u slučaju nastavka moga pravosudnog progona dovodi u puno težu situaciju od moje.
Čović je neki dan priznao na konferenciji za novinare da je napravio grešku i da su pod pritiskom diplomatskih zvaničnika nepravedno eliminirali SDA iz vlasti. Ono što Čović nije pomenuo, to je dogovor njega i istih tih međunarodnih zvaničnika da se provede pravosudni progon i teror nad SDA – ovcima.
Kao čovjek i zastupnik u Parlamentu FBiH, izuzetno sam cijenio premijera Fadila Novalića. Tokom njegove zadnje posjete Sanskom Mostu prisustvovao je i mojoj javnoj prezentaciji dokaza i aktera u predmetu „Izborne krađe“ u kome je bila projecirana moja zatvorska kazna od 3 – 5 godina.
I naš Faris mi je toliko prognozirao pred mojom suprugom na dan moga hapšenja. A mi smo čuvali njega, Saida i Migu od lažnih svjedočenja trojice lažnih svjedoka za izborne krađe u 2016-oj. A oni (Faris i Migo) mene, Mirelu i Fazira u „blato“ gurali.
U svim predmetima protiv SDA – ovaca u 2019. i 2020., od lišavanja slobode do apartmanizacije u Vojkovićima doslovno je sve bilo projecirano i izrežirano…
To je razlog zbog čega sam odlučio pisati o Fadilu Novaliću nakon Ramazana, koji doslovno nikakve, baš nikakve odgovornosti nema u predmetu „Respiratori“.
Naravno, svakako ću obraditi pojedinačno zvaničnike lokalne (a Farisovce) i lidere viših nivoa vlasti, pa i moje iz SDA.
A svi su slobodni na mome blogu odgovoriti, demantirati. Bujrum!
P.S. II Ujedno obavještavam moje buduće „štićenike“ Večernje škole iz SDA da ovu moju ponudu i poruku ozbiljno shvate.
Javno ih pozivam da izvrše svoje statutarne obaveze prema SDA, a tu prije svega mislim na plaćanje članarine. To je minimum koji od njih tražim kao legalno izabrani Predsjednik, a makar i svjestan da je to za njih maksimum…
Pozivam ih da iskoristimo naredni mubarek mjesec i jedni drugima se približavamo.
Ni 2003/04 nisam odbacio puno ozbiljniju grupu lokalnih disidenata na čelu sa dr. Avdagićem i pobočnicima mu Ismetom i Enizom. Evo dvadeset godina kasnije, naravno ne želim ni njih odbaciti, nego suprotno – bratski prigrliti..
Pozivam ih i na zajednički tradicionalni iftar u organizaciji mladih SDA (u svjetlu „smjene generacija“). Kao i do sada, od njih ne očekujem bilo kakvu financijsku potporu, osim fizičkog prisustva. Ja sam im evo u ovom mjesecu našeg praštanja sve oprostio, baš sve!
Molim i Svevišnjeg da im oprosti grijehe zbog laži i nepravde prema svojim dojučer prijateljima i kolegama!
Oprosti im Bože – mada su znali šta čine…
P.S. III U susret najodabranijem Mjesecu
U nadolazećem mubarek Mjesecu, svim dragim čitaocima, svim muslimanima i posebno onima u Palestini želim da u dobrom zdravlju i miru provedu mubarek dane Ramazana…
Sa porukom – „Istina je voda nepresušna…“
Ramazan šerif mubarek olsun!
Uz kraći predah, nastavlja se…
