Veliki pozdrav za hakere uz poruku "Više sreće drugi put..."

„Noćna mora“ – Malnar na Sani…

Autor:

Moram ovdje priznati da me Muhamedov tv – nastup kod Rezaka na NTV 101 zatekao nespremnog i zatečenog. Ni vlastitim očima a još manje ušima vjerovati nisam mogao. Njih su dvojica tu noć kompletnoj javnosti isporučili tobože istinu, pravdu i mene markantnog lopova i prevaranta svjetskih razmjera.

Posebno me iznenadila činjenica urođene tehnologije Rezaka i Muhameda u stvaranju iluzije o svojoj dobronamjernoj misiji. Misiji ubjeđivanja drugih u njihovu argumentaciju koja je na razini Montipajtonovskih viceva i klipova. Za takvo što vam je ipak potreban i talenat.

Morao sam, recimo u manjim „obrocima“ konzumirati Muhamedov i Rezakov razgovor na NTV 101, nekoliko dana nakon našeg privođenja u Tužilaštvo BiH. Čovjek imalo narušenog mentalnog zdravlja bi sigurno teško podnio toliko ljudske gluposti u pedesetminutnoj emisiji.

Kapitalne opservacije o predmetu „Izborne krađe“, o nama iz SDA Sanskog Mosta kao kriminalcima, o meni kao demonskom kadru SDA. Jednostavno, ta mi je emisija izgledala kao da sam na kakvom sajmu besramnosti i ljudske gluposti. Pa se dva potplaćena medijska kretena međusobno propituju i dopunjuju glupostima.

Morao sam u više navrata vraćati ispočetka emisiju jer sam se doslovno cijepao od smijeha slušajući sve te nesuvislosti, svu tu licenciranu laž dvojice mega – prevaranata. 

Ova je emisija bila svojevrsni festival medijskih samodopadnih, egocentričnih i ciničnih narcisa željnih javne pažnje, lišenih bilo kakvog saosjećanja s nama, dojučerašnjim prijateljima, sa našim porodicama… Oni su uživali u našoj nesreći i patnji…

Nikako se nisam mogao načuditi svojevrsnoj medijskoj demonizaciji nas iz SDA. Još sam se više čudio najednom probuđenoj destruktivnoj prirodi dojučerašnjih prijatelja.

Rezak mi je ličio na kakvu kafansku i uličnu ruinu ogrezlu u alkoholu, posebno nakon razlaza sa Cecom, ali ga dojam lažne ozbiljnosti nije napuštao. Muhamed je već izgledao da ulazi u predizbornu načelničku fazu pa se našim kriminalom bavio sistematski i retroaktivno… 

„Godinama prikupljao dokaze“

Zbog toga je Muhamed istrajno i sa svoga profila pozivao na naš odstrel, huškao i poticao medije i cjelokupnu javnost da nas poput kakve vrtne freze linčuje i „freza“. Jednostavno samelje, uništi i pokopa. A sebi na taj način osigura aureolu krasnoslavne časnosti borca za čestitost i istinu, i naravno, neizostavno novac. 

Kad materijalno prevlada nad svim drugim svjetonazorima tada se gubi duša i osjećaj solidarnosti prema drugima. Samo su toliko solidarni koliko na vama mogu zaraditi.

Iznimno gledljiva emisija sa crticama iz moje, Muhamedove i Rezakove zajedničke prošlosti, sa dosjetkama, poukama, sa pozama ozbiljne zabrinutosti ako se tako kradljivi mi iz SDA izvučemo. Veoma maštovit i dopadljiv scenaristički koncept, rekao bih i dramaturški savršen… 

Prema svemu gore rečenom teško da postoji oblik kriminala u koji ja nisam upetljan. Krađa glasova, diplome, pare od „šuma“, zapošljavanje, otpuštanje, ucjena, reket, itd… itd…

Dva karakterna i moralna blizanca su me baš u ovoj emisiji oduševili… Samo bi sa Malnarovom „Noćnom morom“ bila uporediva… Međutim, nije to sve?

Vrhunac ove informativne stand – up večeri sa Rezakom i i Muhamedom se desio kad se u emisiji javio zapadno – europski analitičar za financijske transakcije u Tursku, međunarodni političko – pravni ekspert za humanitarno i zdravstveno pravo na crno (E.C.K.) Ermin Cuco Karić. Rođeni Trnavac sa političko – socijalnom misijom Martina Luthera Kinga.

„I Have A Dream…“

„Sanjao“ je Cuco da će uz cvrkut ptica kraj rodne Trnavske Rike postati milioner (ono što i Muhamed sanja)… I desilo se Cuci. Dvije uređene stare okućnice + 2 nova stambeno poslovna prostora, pa značajno obnovljen porodični vozni park, o računima i torbama gotovine da ne pričam, a sve u nekoliko godina… 

San je to nedosanjani mnogih običnih smrtnika, pa i nas gologuzih političara.

Osim Nijaza i Cuco je mojim hapšenjem projecirao pobjedu u utrci za načelnika. Ispade im ja najjači i jedini strateški politički adut… Programa niđe…

Ono što se Cuci ovdje mora priznati jeste činjenica da je političko konvertitstvo doveo do savršenstva. Za manje od mjesec dana odbaciti iskaznicu NES-a, vratiti se u Narodni pokret čiji je osnivač, pa nakon nekoliko dana kod Hamde (Lipovače) slavodobitno zasjesti na listi S za BiH, umjetnost je političkog konvertitstva bez presedana. 

On je najbolji dokaz da je politika „kurva“, a u njegovom slučaju baš „prometna“…

Mislim da bi ovaj trojac bilo preporučljivo jednom sedmično konzumirati u veoma ograničenim količinama njihovih izrežiranih klipova… Samo jednom sedmično, sve bi drugo bilo štetno za mentalno zdravlje…

Toliko političkih kokošara u nepunom satu ozbiljnim gledaocima ostavljaju psihičke traume koje se u vječnosti vraćaju i multipliciraju. Takav spoj gluposti, nezrelosti, komunikološke okrutnosti rijetko se može vidjeti na bilo kojim osim Ruskim i Afričkim televizijama. 

Naravno, propala cazinska politička karikatura Senad Šepić, Muhamedu je o emisiji prenio izrazito pozitivne dojmove…

A to vam dođe kao da vas neko ubaci u kakav odjel muške psihijatrije, na kome svi imaju umišljaj da su kraljevi ili neotkrivene političko – liderske zvijezde i svi se bore protiv jednog – u ovom slučaju protiv mene političkog barbara Asima Kambera i protiv SDA.

I ništa mi teže palo nije od šutnje i to šutnje koja je sudskim mjerama naređena…

Danas sam shvatio da je to zapravo bilo korisno. To što smo morali ćutati!

Moj karakter jogunasti i kolumnističko – kritički mi nije dopuštao da pišem pod bilo kakvim lažnim nikovima i profilima. Mogao sam, naravno potajice objavljivati informacije o predmetu preko novinarskih poznanika i prijatelja, imao sam takve ponude. Sve sam to odbio. S tim se nije slagala ni moja advokatica Lejla. Bila je u pravu…

Uvijek sam se pitao kako to ljudsko biće može izrasti u zlo biće – biće karakternog monstruma? I kako je nama kada spoznamo da su u našoj blizini egzistirala ljudska čudovišta kojima smo vjerovali, kojima smo u konačnici i pomogli, koji su nas nakon toga bez ikakve grižnje savjesti izložili patnji i progonu, koji su zapravo načelo i amoral izdaje htjeli pretvoriti u šansu vlastite društvene afirmacije. A usput i bogaćenja…

Pa zar tome nije najbolji dokaz ova Muhamedova izjava ispod?

Postavlja se ovdje logično pitanje, ako Muhamed tvrdi da može „bez marke“ pustiti istragu o izbornoj 2016-oj, koliko je „maraka“ uzeo za „puštanje“ 2018-e? Ako Muhamed prešuti odgovor na ovo moje pitanje, odgovorit ću ja umjesto njega malo kasnije…

Iz nekog do kraja nebuloznog razloga i moj se šofer i dugogodišnji prijatelj Amir – Blićko pretvorio u moga izdajnika. Nije ni on „bez marke“ to uradio, mislim na poticaje iz Cazina…

I Amir Kurbegović isto, nakon što sam mu riješio probleme članova porodice, za sviju nešto uradio i on se u moga izdajnika transformirao. 

I Enes Brandić kome sam pomogao oko stalnog radnog angažmana, pa se onda i on u moga izdajnika pretvorio. 

Da ne pričam ovdje više o Arnelu i Muhamedu, sve sam o njima kazao…

Pokušavajući pravdati ničim opravdanu izdaju, oni se onda upuste u javnu hajku protiv mene, misleći kako će degradacijom nas iz SDA poboljšati svoj rejting kod drugih.

Pa onda koristeći nove društvene tehnologije svakodnevno šire o meni laži koje arogantno i bahato internetom šeraju misleći kako će to za javnost biti prihvatljivo.

Moralno i umno demolirani izdajnici tada se pretvaraju u spasioce svijeta, a svijet spašavaju od mene… I ja onda kada sve to pročitam, svu tu pomutnju koju oni pokušavaju stvarati u javnosti, zaključim da je njima i dalje potrebna moja pomoć. Nudim je…

Prvo što bi ih mogao poučiti je metrika, metrika riječi. Bolje se ne upuštati u javni dijaloški diskurs ako ti značenje metrike nije do kraja jasno. Naravno, metrika je različita u književnosti, u glazbi, u matematici i naravno u komunikologiji. 

Riječi su neograničene (dar od Svevišnjeg), a magija riječi je svemoguća…

„Kakva bi tišina nastala kada bi ljudi govorili samo ono što znaju!?“

Svevremenska je misao beskrajno cijenjenog književnika, oca moderne bajke Karela Čapeka, a u našem slučaju bi se mogla parafrazirati na način da ovi moji kritičari i neprijatelji pričaju i laprdaju ono što oni uopće, niti znaju niti razumiju. 

Međutim, oni imaju urođenu tehnologiju za stvaranje magle i iluzije o svom nevjerovatnom učinku. To niko drugi osim njih ne vidi, ali to nije problem da nas uporno ubjeđuju u to što se ne vidi. Običan svijet takve zove ublehašima.

Zbog toga me nije iznenadila činjenica da ovaj Muhamedov intervju kod Rezaka nije pogledalo za nepune dvije godine ni 3,5 hiljada posjetioca. A moj zadnji intervju na RTV Sani kod Suade pogledao je veći broj u prva dva sata nakon što je postavljen na internet, a davno je već prošao 100 000 klikova.

Zapravo je time sve rečeno, riječ je o ljudima koji doslovno nikakvog ugleda u našoj zajednici nemaju, ali su svjesni da fikcionalna namjena vijesti i poruka izaziva pažnju, da takve vijesti neobavješteni ljudi često nekritički konzumiraju, uzimaju zdravo za gotovo… 

Što u nastupu ove trojke očito nije slučaj. Ljudi ih očito znaju, pa ih ignoriraju…

Visok stupanj samocenzure me sputava da objavim o njima činjenice koje bi zauvijek derogirale njihovu javnu, medijsku i bilo kakvu drugu društvenu budućnost. 

Individualna neodgojenost i neznanje dvije su osobine koje krase ove plaćene internet – zabavljače. Ali ih krasi i nešto drugo… Neograničena ljubav prema novčanicama „poticajima“ iz cazinskog NES-a… Kad je to stalo, stali su i oni, jednostavno utihnuli… 

P.S. I Slušajte Trakin savjet!?

Možda je najbolje cijelu situaciju oko predmeta „Izborne krađe“ pa i mene lično kratko a sadržajno dijagnosticirao ugledni novinar i izvršni urednik Avaza Evelin Trako. Pa ako mene ne uvažavaju neka poslušaju Traku… Čovjeka kome su već dugo i posebno na dan našeg lišavanja slobode bili stalni izvor informacija…

            Ako novinar i urednik iz informativne kuće koja je o meni puno i jako teških tekstova donijela, sa kojim sam u konstantnoj zavađi, ipak zaključi da sam bolji od vas sviju, nema razloga da mu ne vjerujem… Hvala vam g. Trako…

            Naravno, nadasve cijenjeni g. Trako, ne znači da se slažem sa vašim metaforičkim izražavanjem u smislu grube karakterizacije vaših informativnih jataka a mojih do jučer prijatelja. Epiforična etiketa „p***e“, grub je implicitni način poređenja u kome je jasna supstitucija poredbenih korelata, a u ovom slučaju ženskog spolnog organa i do jučer mojih prijatelja a danas neprijatelja. 

            Ustajem u njihovu zaštitu, ulažem energičan protest g. Trako…

P.S. II Poštovani čitaoci, prvi dio ciklusa o opakim „izbornim kradljivcima“ iz SDA je završen. Nazvao bih ga još uvijek uvodnim jer ono što dolazi nakon ljetne stanke bit će nešto što još nikada niste vidjeli, čuli, niti bilo gdje pročitali.       

Po prvi put ću vam nekoliko kolumnističkih nastavaka ispričati uživo, na otvorenom, u malom parku, kakvom igralištu i sl., uglavnom na otvorenom. Pozvat ću na ovu javnu prezentaciju istražitelje, zaštićene svjedoke i financijere u pozadini. Svima ću dati priliku da se od mojih napadnih opservacija obrane… 

Uvjeren sam da će oni ovu Trakinu atribuciju ženskog spolnog organa demantirati, da će skupiti hrabrosti i skupa sa mnom pred našim pukom braniti svoje stavove.

Pa zar to nije vrhunac demokracije?

Naravno, nekima bih ovdje preporučio da se što prije jave sami pred najbliži policijsko – pravosudni organ i o svemu daju izjavu. To im je šansa koju im pružam prije nego što to i sam uradim.

Razumijeće oni ovo što im govorim, od naših lokalaca, pa Cazinjana i Bišćana, pa Banjalučana do samog Sarajeva…

Da ne kažu kasnije kako ih nisam upozorio…

A vama dragi čitaoci, ugodan ljetni odmor pred kiše i „bure“ jesenje želim od srca…

P.S. III – MI DOLAZIMO!?

Što naš Rezak (Malnar) napisa:

Vaš „blogerčić i klepetalo“ Asim Kamber