Veliki pozdrav za hakere uz poruku "Više sreće drugi put..."

Pretres…

Autor:

Naredbom općinskog suda u Bihaću (sudije za prethodni postupak Gluhalić Mizić Nisveta), a po zahtjevu Kantonalnog tužilaštva od 04.06.2018. godine izvršen je pregled pokretnih stvari koje su izuzete u najvećoj poslijeratnoj policijskoj akciji na našem kantonu, u akciji pretresa moje i imovine s kojom raspolažu članovi redakcije inmedia.ba.

Interesantno je ovdje istaknuti da je glavna kantonalna tužiteljica uputila pisani zahtjev i usmeno dva dana do iznemoglosti tražila od SIPA-ine ispostave u Banjaluci da asistira u pretresu imovine opakog (što Šuhret izvali – TITE) iz doline Sane… I odbili je, fol i Srbi drže još do druga „Starog“ (Tita)… Riječ je o ukupno 36 materijalnih fakataobuhvaćenih Naredbom broj: 170K 092 039 18 Kpp4 od 05.06.2018. godine.

Taksativno pobrojani predmeti od rednog broja 26. do 36. odnose se na oduzete predmete iz moje arhive. Stručnjaci (vještaci) MUP-a RS-a iz Uprave za policijsku podršku (Ognjen Mirković i Biljana Stjepanović), u prisustvu dva svjedoka, istražitelja MUP-a USK-a (Šehić, Bajrić, Felić), te predmetnog kantonalnog tužioca Hairlahovića, u mome prisustvu kad je riječ o izuzetom materijalu (kao osumnjičenog), su izvršili javni uvid u sve gore pobrojane dokaze. Vodio sam zabilješku o sadržajima otkrivenim na mojim CD-ima, DVD-ima i drugim predmetima. Pa ću vam ih objaviti redoslijedom kako su otvarani.

 

  1. Disk – crtići i audio priče i pjesme za djecu (Braća Grimm, Crvenkapica, Snjeguljica
  2. Disk – audio spotovi SDA (izbori 2006)
  3. Strategija socioekonomskog razvoja USK-a
  4. Tribina SDA – Sanski Most (DVD)
  5. DVD – Asim Kamber – tv emisija INKUBATOR
  6. DVD – KUD „Biseri“, nastup u Sloveniji (Ljubljana, Jesenice)
  7. DVD – Otvaranje džamije u Pobriježju
  8. DVD – Emisija „60 minuta“ od 04.02.2008. godine
  9. Materijal za Parlament (odluke – Koridor VC)
  10. Emisija OBN Telering, gost Fahrudin Radončić (08.01.2012.)
  11. Film – Težina lanaca (2011) – Boris Malagurski
  12. Medvjedić Winnie (crtani filmovi)
  13. Disk – Informacija 2015 – Izvještaj o radu Agencije za bankarstvo F BiH za 2014. godinu
  14. USB stik – prazan

 

Stručna lica MUP-a RS-a su izvršili uvid u moj laptop, tablet i mobilni telefon, a uz naknadno vještačenje koje će biti izvršeno u Banjaluci, dobit ćemo izvještaj o uvidu u ova tehnička sredstva kojima se svakodnevno služim.

Pa sam onda svojim vezama upoznat da istraga ni u ovim tehničkim predmetima nije pronašla ništa što bi moglo poslužiti kao dokazni materijal u krivičnom predmetu protiv mene. Dakle, ovdje je jasno da je sva akcija pretresa i medijske harange protiv mene i članova porodice bila sama sebi cilj. Potpuno identična se odvijala, i to baš u šestom mjesecu 2014. (izborne) godine. I tada sam bio meta…

Ono što je interesantno, a što sam predviđao da će se desiti, je činjenica da na mom laptopu, u inboxu moga e-maila nema svih dokumenata. Preko tristo (300) zvaničnih akata koji svjedoče o kriminalu i korupciji na našem kantonu su doslovno uklonjeni (obrisani)… Prije svega je riječ o aktima zvaničnih institucija i organa, a koja se odnose na: Rifeta Hoznaovića, Nermina Ogreševića, Hamdiju Lipovaču, Admira Hadžipašića, Šuhreta Fazlića, Zlatka Hujića, i druge, te na čelnike MUP-a USK-a i Kantonalnog tužilaštva… I onda se postavlja jedno logično pitanje, da li je ova akcija upravo imala cilj da mi se izbrišu dokazi protiv onih o kojima pišem?

Naravno, svi oni koji su mi i do sada slali dokumentaciju koja svjedoči inkriminaciju gore pomenutih pojedinaca, vjerujem da će mi sve to ponovo staviti na raspolaganje.

Ne mogu ovdje ne podsjetiti se i na sam tok boravka u prostoru Kantonalnog tužilaštva – istražni ured (3. sprat)… Glavna kantonalna tužiteljica Fadila Amidžić nije taj dan napuštala zgradu tužilaštva, nije koristila pauzu, nije pratila turske serije u svome kabinetu, što ima običaj. Bila je i srcem i dušom uz mene…

Non stop je razmjenjivala poruke sa jednim od istražitelja. Kad bi god stigla poruka on bi me pogledao. Stekao sam dojam da je namjerno spustio mobitel na stol ispred mene, kako bih ja vidio tko mu piše. Kasnije mi je i priznao… Nju je uglavnom zanimalo kako se ja „ponašam“, jesam li se „prepao“, da li sam nju šta „pominjao“, uglavnom je bila prilično napeta… Slično Amidžićki i Mujo se non – stop interesirao šta se dešava u istražnoj prostoriji Tužilaštva. Za njega je informacije od istražitelja najdirektnije tražio izvjesni N. Burzić… I tu sam namjerno poruku registrirao…

I vlastitim ušima sam zapazio nervozu koja je u zgradi Tužilaštva vladala kad sam izašao u wc. Čuo sam sa sprata ispod njenu žustru polemiku s nekim od tužilačkih kolega… Kakva je ona osoba, kakav menadžer, kakav šef, možda najbolje govori prostor wc-a… Pokvaren vodokotlić, ručica kojom se voda pušta ostala mi je u ruci nakon nužde, pa sam je dugo pokušavao montirati da mi i devastaciju službenih državnih prostorija ne prikači u predmet. Toalet papira nigdje u cijeloj zgradi osim u priručnim prostorijama do njenog kabineta…

Ona je u svakom slučaju taj dan zadnja napustila zgradu Tužilaštva. Vidno razočarenje nije krila ni na samom izlazu gdje se izgalamila na osoblje kod ulazne porte što su mi omogućili da zgradu Tužilaštva napustim s druge strane na neslužbenom izlazu…

Ona obožava predstave i medijsku harangu protiv kadrova SDA. To je najbolje primjenila i u slučaju Muslimovića kad je sa novinarima svakodnevno kreirala priloge o „kralju šuma“i „zločinačkoj organiziranoj grupi“iz doline Sane. U svakom slučaju, taj dan ću pamtiti i zbog osjećaja potpunog potonuća dostojanstva svih nas prisutnih: mene kao osumnjičenog, istražitelja, vještaka, svjedoka, tehničkog osoblja, osumnjičenih portalista u okolnostima kad se istražuje i sudi slobodi i pravu na javnu riječ…

Ustav kao temeljni akt (pravni) sa svim međunarodnim konvencijama i deklaracijama o zaštiti ljudskih prava garantira svakom građaninu pravo na pristup svim javnim informacijama bez obzira o kojem je tijelu javne vlasti riječ. Osim u slučaju Kantonalnog tužilaštva na čelu sa Amidžićkom. Monopol nad javnim informacijama, ključ je i sredstvo uspostavljanja monopola tiranije u kome se informacije doziraju po želji tiranina…

U knjizi „Mediji, propaganda i sistem“ najveći svjetski stručnjak za medije, jezik i komunikaciju Noam Chomsky ističe kako je „marginalizacija javnosti“ zapravo zapreka javnosti da slobodno razmišlja. Jer za takve tirane javnost nije „kompetentna za razmišljanje“, ističe Chomsky…

Evropski sud za ljudska prava ništa više ne kritizira kao što je to zataškivanje javnih informacija i gaženje sloboda istraživačkog novinarstva…

Valjda će se to i kod nas ulaskom u EU promijeniti. A do tada ćemo , ako Bog da promijeniti tirane i samozvane vlasnike naših prava i života… Neke već jesmo…

 

P.S.„TRESLA SE GORA – RODIO SE MIŠ“

 

Poštovani čitaoci, nakon što sam potpuno i dokumentirano u javnosti razobličio pozadinu montiranog procesa protiv Đevada Muslimovića i „zločinačke grupe“ u Unsko – sanskim šumama i nakon otkrića javnosti da sam i sam bio meta, dešava se nevjerovatan udar na moje i slobode članova moje porodice. Suprugu mi iz škole izvodi uniformirani policajac, imovinu moju i sina mi pretresaju, oduzimaju kompletna tehnička sredstva portala i urednika inmedia.ba.

Nezapamćena policijska akcija koju je vodio i koordinirao tužilac Hairlahović iz Cazina… Uz asistenciju istražnim policajcima kojima je preko „Burze“ upravljao virtualni Mujo iz Bihaća… Provodi se paralelna medijska haranga neviđenih razmjera…

I to sve zbog činjenice da sam objavio tekstove i dokaze o zloupotrebama u predmetima H. Lipovače i tonske zapise najvažnijeg svjedoka optužbe protiv Muslimovića, vozača Hajre Pehlivanovića…

Samo je federalna televizija, posebno u emisiji „60 minuta“ objavila na stotine, možda i hiljade tonskih i kojekavih audio – vizualnih zapisa koji su dio materijala iz istrage a da nikad niko odgovarao nije. Ali eto, naša Fadila, u nedostatku bilo kakvog dokaza, traga, bilo čega što bi upućivalo na moju bilo kakvu koruptivno – krivičnu odgovornost, odlučuje se na medijsko – propagandnu istragu zbog objavljivanja državne „službene tajne“…

Direktor Izan Mustafić šalje dvije ekipe sa kantonalne televizije, dolazi u Sanu i dopisnica federalne (Štilićka), pa Hozanovi džepni lokalni portalisti Midho, Cuco, Nijaz…

I kada je sve završeno, kad su me medijski istretirali i „sprijeda i ozada“, kad su na Hamdijinoj vikendici proslavili uz dvodnevnu sofru i viski na Šuhretov račun, dolazi konačno do otrežnjenja…

Nesigurna u snagu i održivost potencijalne optužnice protiv mene, Fadila se odlučuje pokušati je osnažiti, upućuje akt SIPA-i 04.06.2018. godine, potpisan od strane postupaćujeg tužioca Harisa Hairlahovića. U aktu od nadležne državne agencije (SIPA) traži objašnjenje istražnog materijala u šumama, odnosno da li je u statusu „službene tajne“?

Odgovor Fadili iz SIPA-e stiže 10.07.2018. godine, od direktora Perice Stanića. U njemu decidno stoji da je sa ovog predmeta „promijenjena“oznaka službene tajne i da je „određen niži stepen tajnosti – „interno“čuvanog materijala…

Sad se naša Fadila „zasrala“ k′o grlica… Kako uopće iz ovog predmeta više izaći? Ako to objavi u izbornom mjesecu i javnost sazna da sve što je dosada rađeno nikakvog smisla nema, niti utemeljenja u zakonu, puše meni u izborna leđa. Usput šteti sebi jer je i ona u izbornom (reizbornom) procesu… Istekao joj je mandat.

Uopće me ne zanima ni ona, ni mandat, ni Hamdina podrška preko srpskog političkog lobija u pravosuđu. Konačno, Hamdo i uživa na slobodi zahvaljujući tom Dodikovom „lobiju“ i Fadili… Hamdo im se javno zahvalio kad su ga ordenom sv. Save odlikovali. I ja ih i razumijem, i Šuhreta koji o njima ovisi, ali barem nek mene i moju porodicu na miru puste…

Jer u protivnom neću objavljivati samo Hajrine (10390) tonske zapise nego i Fadiline… A to bi baš previše bilo, makar i od mene hudog „Tita“ kako me šaljivi Šuhret od milja prozva…

 

„Afera svih afera“naslov je kolumne u narednu srijedu (26.09.2018.).

Dodajte komentar