Veliki pozdrav za hakere uz poruku "Više sreće drugi put..."

Spala knjiga na „tri slova“…

Autor:

Ušli smo duboko u drugu godinu mandata Šuhreta Fazlića. Kad god da mu istekne mandat birači koji su ga birali, sa istom će strašću okrenuti mu palac dole. Takav razvoj događaja nije teško predvidjeti… Tada će se i Bihać probuditi kao grad sa teško narušenim imidžom kantonalnog središta. Od središta državnih institucija Šuhret ga je situirao u samo središte margine društvenih događanja…

I Lipovača je svojevremeno bio izrazito prihvatljivo lice Bihaća i kantona u cjelini… Što najbolje svjedoči sklonost Bišćana da ponekad bjanko prihvataju autoritete vlasti… I pokaju se, kasno… Čini mi se da će njihovo razočarenje i pokajanje zbog Šuhreta biti i najveće…

Bihać se i zapravo pretvorio u grad u kome je glavna vijest kako se on (Šuhret) sastao sa gradonačelnikom Cazina, Petrovca, Bužima i Krupe i kako su potpisali nekakav sporazum, platformu suradnje. Ovaj bizarni reducirani kolegij načelnika postao je vijest sama za sebe. Ono što sam čuo iz njihovih redova, ovu im je platformu (političkog) saveza pisao osobno, u svijetu poznati borac protiv korupcije Rifet Hozanović – Hozan i nesuđeni ministar pravde u Topčagićevoj i Grginoj vladi Hamdija Lipovača…

Beskrajno je zabavno putem medija i društvenih mreža pratiti njihove inspirativne kolegije i retoričke istupe tim povodom glasnogovornika načelničkog Hozanlanda Šuhreta Fazlića i Nermina Ogreševića.

Komunikacijskoj blasfemiji i opskurnosti javnih istupa ovih duhovnih i idejnih patuljaka nema granica. Neki kažu da je šutnja zlato… Čemu uopće služi priča koja je jednokratna i bez ikakvih pozitivnih društvenih refleksija? Zapravo je riječ o priči koja taj dan u medijima treba biti plasirana kao nešto značajno, pa je onda značajan i govornik… Ko se više uopće sjeća sadržaja njihovih prethodnih „sporazuma“? Ni oni sami…

Sjećam se kad su nekakav sporazum potpisali u Šuhretovom kabinetu…Kažu mi da im je primjer tog sporazuma ostao na wc – kotliću u Opalu gdje se pilo i jelo bolje nego u Hamdino i Muslićevo doba kad su dva SDP-ovca za doručak spucala hrane i pića u iznosu oko 3 000 KM. Jedino se Hadžipašić (Masirača) približio ovom rekordu sa pedesetak trahana (kao predjelo), u jednom obroku… Da ne pišem ovdje o njegovim rekordnim putnim trasama, u jednom danu na tri kraja svijeta…

Višak političkih apetita i manjak utjecaja oni nadoknađuju nekakvim sporazumima čija težina i važnost traje samo taj dan i do trenutka kad je kamera završila snimanje ove predstave. Manjak sposobnosti da urade išta korisno za svoje općine oni kompenziraju virtualnim kolegijima koji su onda kompenzacija političkoj kaljuži u kojoj se dobrovoljno PoMIČU…

Pomak ima dva smjera – naprijed i nazad. Shvatio je to i načelnik Ključa (Zukanović) koji ih je na vrijeme napustio i okrenuo se korisnijem poslu za svoje građane… I načelnik Krupe Halitović je pameti došao, pa ih napustio glavom bez obzira… A po Petrovačkog orilo – gorilo – pomaknutog iz vagresa „načelničkog“ lidera će uskoro doći… Smio bih se kladiti da će on teško izbore na funkciji načelnika dočekati. Svjestan ove činjenice i sam se pomaknuo iz PoMAK-a… A ni Amidžićka njegove predmete više zadržavati ne može, jer bi i svoj budući mandat mogla uzdrmati… Uglavnom, jasno je danas, i njima i javnosti da je „spala knjiga na tri slova“. Na tri načelnika…

Propao im je i udar na Rošićevu Vladu iz političkog Grgalanda (Alge) u Krupi… Nije im uspjelo rušenje preko svojih državnih ispostava (Šepića i Emrića) Zakona o akcizama, pa će sad morati raditi. Valja realizirati oko 50 miliona KM u projekte trokuta Bihać – Krupa – Cazin.

Nije im ni Banovićki Al′Capone – Kuko uspio pomoći da sruše preko Radončića budžet, zbog čega je nedavno posjetio naš kanton. Ništa im od ruke ne ide… Zarazni Hozanov optimizam je naglo počeo jenjavati nakon što je za demonstracijski skup demobilisanih boraca u Bihaću uspio skupiti jedva grupicu da ispune sto ministrovog (Malkočevog) kabineta…

A Hamdo i Hozan, nakon Cargo – aerodroma predizborno će promovirati projekat Metro. Riječ je o saobraćajnici podzemnog PoMAK-a… Projekat podzemne željezničke saobraćajnice težak oko 40 milijardi eura… Golemi saobraćajni kompleks u „podzemlju“ Cazina i Bihaća donijet će snažan iskorak (medijski) ovog satiričnog reduciranog načelničkog kolegija… O projektu stoljeća, zasad se šuti, njima je bitno da uzmu kakvu akontaciju za put u Beograd ili Tursku gdje se nadahnjuju idejama dvojice uglednih svjetskih arhitekata i vizionara (Vučića i Gulena)…

Ovi rektalni načelničko – politički planinari se još jedino sjetili nisu da formiraju „Merhamet“ od kantonalnog značaja i tako šire ideje solidarnosti i PoMAK-a kakve su širili i cazinske legende merhametli krađe (Ogrezanovići)… Pomicali u vlastiti džep…

PoMAK u Cazinu…

Đe su tikve praznije, tu su jezici dulji“, stara je dalmatinska izreka za one koji puno pričaju a malo kažu… Svejedno, loza Amidžića je čvrsto uz njih… Jasno je danas zašto njihovi predmeti stoje i čekaju zastarenje…

Govor Nermina Ogreševića primjer je tople i iskrene ispovijedi o „jedinstvu“ i „izbornom uspjehu“ kako ga vide on i glavni ideolog i utemeljitelj PoMAK-a Rifet Hozanović. A toplinu njihovog „jedinstva“ i kako ga oni vide u praksi, najbolje su osjetili smijenjeni ministri SDA u Vladi USK-a Senad Kljajić i Dragan Polimanac.

Od Ogreševića samo veću toplinu i otvorenost ima Šuhret. Njega je dirljivo slušati kad tumači stvarnost neuspjeha i klasičnog nerada u tekućem mu mandatu… On, kako reče, zagovara „pravedan sistem zasnovan na zakonima, jednakim pravima u kojoj će biti ravnomjeran razvoj svih njenih dijelova“.

Neka Šuhret pogleda kako su njegovi idoli Hamdo, Hozan i Ogrešević, recimo „ravnomjerno“ raspodijelili dobit od šuma u 2013. godini  kad su sve druge općine zajedno dobile deset puta manje od Cazina… Isti takav omjer je kasnije dijeljen iz budžeta…

Oni toliko lažu da ih ne trebaš slušati da bi to zaključio… Njihove se laži i iz daljine vide… Bome i čuju… Oni, otprilike nemaju što raditi, pa se fatili službenih auta i putuju li putuju od grada do grada, od političkog cirkusa do predstava (štrajkova) na otvorenom koje organiziraju.

Ezopovski jezik i poruke njihovih referata ničemu drugom ne služe osim izazivanju mržnje… Iz njihovog patosa retoričke borbe za jedinstvo i obrane od ugroženosti ništa drugo ne proizilazi osim stvarnog stvaranja osjećaja ugroženosti i kod birača. A tobože su ugroženi od Sarajeva, od države BiH, od SDA koja im priječi pristup kantonalnoj sehari koju su nedavno sa Izom i Zikrijom (ministrom financija) krčmili do mile volje… I iz tog fonda gradili privatne kuće i vikendice, kupovali auta, plaćali kondomične „usluge“ u Poreču…

Njihove opsesije i produciranje zavjera sa viših nivoa služi im kao izgovor za neučinkovitost, za bezidejnost, za nefunkcionalnost i konačno nesposobnost da išta pametno za dobro svojih građana urade…  Osim da im povećavaju vodu, komunalije, vazifu…

Šireći trajnu nesnošljivost i mržnju prema meni, Šemsi i SDA, oni zapravo dokazuju nemoć i nesnalaženje. A nekoga za svoje neznanje i nesposobnost moraju okriviti…

Svima onima koji se bave javnim poslom i koji odlučuju o interesima drugih preporučujem da preispitaju svoj radni učinak. Inercija osjećanja neučinkovitosti nikako se kompenzirati ne može napadom na druge… I to konstantnim…

Ugodni komoditet lijenčina i bezidejnih lidera kompenziraju napadom i kritikom svih onih koji im neće više puniti općinske sehare, a Bogami i privatne džepove… Zbog toga im je i Rošić stalna meta…

Njihove fraze o jedinstvu i milosrđu najbolje se mogu provjeriti iz faze Izine vlade kad su u jednom danu iz kreditnog zaduženja budžeta USK-a 2,5 miliona KM prebacili u Ogreševićevu seharu iz fonda koji je bio predviđen za poljoprivrednike sa cijelog kantona… Do danas se ne zna gdje su te pare završile? Nikome nikada izvještaje podnijeli nisu…

Zato je njima pro – MAK – injanje priče o ugroženosti potrebno… Jer će uskoro Cazinjani i Bišćani njih pitati šta su, osim priče i arhiviranih sporazuma uradili?

A odgovor je kratak – ništa! Uz obrazloženje – do Šemse i Kambera je…

Dodajte komentar