Već sam zapisao kako negativna priča, svađa i ponašanje suprotno standardima javne komunikacije, nešto je što me je itekako uznemirilo na samom kraju izborne kampanje. To je i bio razlog da sam svoju treću predizbornu kolumnu o načelničkom sučeljavanju odgodio… Sad vam je donosim u nekoliko nastavaka… Dug je dug…
Mada je dobro da je javnost Sanskog Mosta iz ovog zadnjeg trosatnog duela saznala da mi iz SDA nikada nismo sudjelovali u bilo kakvim MUP-ovskim ili istražno – inspekcijskim montažama. Naš kandidat Hasanbegović je to nedvosmisleno istakao. Niko ga demantirao nije… A saznali smo i ko jeste…
To je Zekotić veoma jasno posvjedočio. A posvjedočio je i tko je autor predaje lažnih prijava koje komesar Mujo kasnije pretvara u istražne predmete…
Danas je jasno da smo mi zapravo žrtve jedne kriminalno – policijske organizacije kojom upravljaju iz Cazina i koja po svaku cijenu želi izazvati teške potrese u političkom životu Sanskog Mosta… O tome sam nebrojeno puta pisao…
Bez ikakve subjektivne ocjene, Hasanbegović je ipak u svim ovim emisijama bio dominantan. Davao je bez ikakve zadrške odgovore na sva pitanja, a nije se ustručavao braniti interese svih naših građana. Zbog toga njegova pobjeda i nije slučajna…
Sanskom Mostu je itekako potrebna demokratski izabrana i odgovorna vlast, vlast sa izbornim legitimitetom koja će dati odgovore na sve izazove složenog perioda koji nam predstoji… Jesmo li je izabrali, pokazat će vrijeme pred nama?
Najveća se destrukcija demokracije postiže onda kada se ljudi bez morala, bez ikakvog znanja, bez ikakvih rezultata društvenog aktivizma uključuju u borbu za vlast. Najčešće to rade, tobože kao nestranački, kao nezavisni, kao samostalni bez ikakvih spoljnih političkih utjecaja. To onda politološka struka imenuje nadstranačjem.
Takvi se tobože nestranački ljudi pojavljuju kao nekakvi suludi autoritarni arbitri ozbiljnim strankama i političkim organizacijama. Politika po svojoj suštini ima ulogu medijatora i kreatora sinteze općih – zajedničkih interesa. Sve to što radi politika u modernim demokracijama provodi kroz državne institucije i organe vlasti svih nivoa.
A koliki je stupanj demokracije ogleda se snagom i povjerenjem u te i takve institucije. A stranke, ma kakve bile, su konstruktivni element pluralističke demokracije.
Do kojeg je stupnja pluralističke demokracije stigla naša općina, najbolje svjedoči politički liderski, stranačko – kadrovski potencijal promoviran na netom održanim lokalnim izborima. Kad je riječ o vijeću i odabiru, on je izrazito skroman.
Kad je riječ o kandidatsko – načelničkom kadrovskom potencijalu, složit ćete se da ako ništa, nikad od ovoga zabavniji bio nije… Emisije sučeljavanja su se iščekivale k′o utakmice premiership-a… Roštilj i kolektivna druženja su bili dekor – po principu „ko će koga“?
Kampanja za našeg budućeg načelnika se svela na kakav seoski vašar pretvarajući borbu ideja i programa u politički kič, nikad viđen na našoj općini u istoriji njenog postojanja.
Prva je emisija počela bez četvrtog kandidata Nijaza Kadirića. Nijaz je obavijestio aktom uredništvo TV Sane, kako on neće prisustvovati ovoj emisiji jer se na taj način solidarizira sa covid – napadnutim kandidatom SDA Hasanbegovićem.
A Hasanbegović zaražen prisustvovao.

Moram ovdje priznati da se nevjerovatnom brzinom i fleksibilnošću u ovaj promotivni vašar uklopio i načelnički kandidat SDA Hasanbegović. On se u ovoj prvoj emisiji topio pred Cucinim pohvalama i epitetima, zaboravljajući da je Cuco prije četiri godine bacao kamenje na općinu u koju je i tada i danas htio ući. Kao načelnik, ili kao Farisov savjetnik…
Cucina Ambicija i cilj pravda sredstva…
Toliko se Cuco napadno, a suptilno uvlačio Farisu u g….., da sam ja Cucu pri samom kraju sučeljavanja jedva raspoznavao u maloj kino sali uz Zekotića. Jednostavno se doimao kao da je i on negdje u „zaleđu“ Farisove kuhinjske Kovid „pozadine“. Toliko se Cuco napadno dodvoravao i uvlačio, da je i na svašta obviklom Zekotiću pomalo i neugodno bilo…
Šupljinu svog obrazovnog profila i niske socijalne inteligencije Cuco je nadoknađivao nevjerovatnim estradnim uvlakačkim vratolomijama. Rijetko se sa Midhom slažem ali sa njegovim zapaženjem o Cucinom dodvoravanju Farisu moram.

„Dragi načelniče“, „Divni načelniče“, „Pošteni načelniče“, nigdje emotivnijih izlijeva podrške protukandidatu u kandidatskom sučeljavanju u svojoj političkoj karijeri vidio nisam. Niko Farisa iz SDA sa toliko nježnosti i pažnje nije hvalio kao protukandidat Cuco u prvoj emisiji…
Prvi put sam i ja ostao zbunjen u kampanji sa dilemom kako će se SDA nositi sa tolikom podrškom? A stizala je i iz redova uglednika koalicije „Vrijeme je“… I o tome je Mido pisao…
To je i Cuco u konačnici shvatio, pa se izvinjavao i pravdao svojim fanovima u drugoj emisiji sučeljavanja.
Nevjerovatna je činjenica, od prve do zadnje emisije, kad bi im god u emisiji zatrebao bilo kakav negativan personalni primjer u politici, oni bi sinhronizirano mene u program ubacili, kao primjer zla i vlastodržca iz žute zgrade, za sve i svašta odgovornog, a oni bi se bez mene divno slagali i uvlačili jedan drugom, trećem i tako naizmjence… Samo mene da nema…
A i te ću vam klipove o meni „groznom“ kakav jesam kasnije pustiti…
Tek sam iz ovog sučeljavanja spoznao koliko sam ja grozan, bajka sve bez mene bi bila.
Cuco je očito htio da zada odlučni udarac Farisu i SDA, jer jedno se logično pitanje postavlja – šta će Farisu podrška SDA kad ima Narodni pokret i Cucu prvog do sebe (iza), do okolnosti da mu se tabani ne „vide“ iz Farisove pozamašne „pozadine“.
Cucina je strategija i logika ispravna i krajnje pragmatična bila, a glasi (parafraziram) – kad pobijedimo i neutraliziramo tirana iz „žute zgrade“, sve će ostalo biti lako i jednostavno, a tebe ćemo Farise za doručak popapati… Pragmatičan je Cuco sa Zekotićem…
Ovoj je Cucinoj strategiji svoje političke poruke podredio i intelektualno – moralni vjerski kolos nadaren vrlinama ljudskog munafikluka rijetko viđenog u ovom dijelu Europe… Mislim ovdje na maestralnog Zekotića.
On je u ovoj emisiji, osim Kadirića povremeno denuncirao i Mustafu,a mene sistematski i neprekidno… Zbog čega sam aktom i zatražio da mi se omogući učešće u emisijama u kojima sam nepresušna tema…
Muhamed je zapravo povremeno Farisa štitio ubjedljivije i od dominantno već „uvučenog“ Cuce. Naizmjenično „uvlačenje“ i lažno podilaženje Cuce i Zekotića u pojedinim je dijelovima imalo takmičarski – sportski karakter.
Na kraju, zbog čega ne podilaziti i lagati – ljudi u lažima ponekad i utjehu traže… Sadržajno emisija i bez Kadirića nije ništa izgubila na intenzitetu političke „erotike“…
Naravno, da u njoj nije bilo dominantnog i ozbiljnog SDA – kandidata Hasanbegovića, ova bi prva emisija po svim svojim elementima ličila rapsodiji ljudskog, a planetarnog munafikluka. Mene su oduševili, divio sam im se, duboki naklon im šaljem…
Bili bi i vi zakinuti da vam ove svoje impresije u cjelosti kako sam ih doživio nisam prenio… A tek idući nastavci… Bolje da ih ne čitate… Gluho bilo…
Nastavlja se…