SPEKTAKL IV – „Montaža i montažeri…“

Nikako sebi ne smijemo dozvoliti da se drukčije mišljenje i kritika proglašava neprijateljstvom. Takva politika zapravo radikalizira stanje u društvu. Takve je podjele, takav sentiment antagonizma i polarizacije u američkom društvu promovirao i štitio i prethodni predsjednik Tramp. Nije to američka javnost podržala. Možda je zbog toga i izbore izgubio…

Tramp je Demokratsku stranku prozivao „komunističkom“ a demokrate „komunistima koji žele uništiti kapitalistički poredak“. A da zato nije javnosti ponudio ni jedan ozbiljan dokaz. 

To je ono što me i ponajviše pogađalo kao gledaoca ovih promotivno – načelničkih serijala. Prozivka bez ikakavih ozbiljnih argumenata, prozivka onih koji nisu u studiju i koji se ne mogu braniti… 

Samo mi je teže od ovih neutemeljenih prozivki pala istina o represivno – istražnim montažama. Tu je istinu veoma sistematično pred kompletnim gledalačkim auditorijem svjedočio načelnički kandidat Muhamed Zekotić. Na čemu mu se na ovaj način zahvaljujem.

Ono što je veoma uspješno snagom pravosudne argumentacije Zekotić dokazao je činjenica da Nijaz Kadirić i njegov izborno – štapski savjetnički tim (Midho, Mujo i Šero), metodama razrađenim u doba Staljinizma eliminiraju političkog neprijatelja (Cucu)… 

Zapravo, onog trenutka kad su u Nijazovom štabu shvatili da Cuco neće raditi po njihovom diktatu, oni se odlučuju uz pomoć komesara Muje i njegovih uigranih, u praksi dokazanih metoda „montaže“ i lažnih prijava diskreditirati političkog „neprijatelja“. 

Nijaza i njegov savjetničko – montažerski štab u ovom procesu diskreditacije ne zanimaju nikakve etičke norme, nikakvi moralni principi, njih samo zanima cilj. 

A cilj je bio protukandidata Cucu diskreditirati do okolnosti da potencijalno njegovo (Cucino) biračko tijelo te glasove usmjeri Nijazu.

E sad možete li uopće shvatiti, dragi čitaoci, oni koji silom, montažama i nasiljem žele doći na vlast, kako bi se takvi ponašali da su pobijedili? I da su nastavili nasilje razrađeno na kantonalnom, primjenjivati i kroz lokalne mehanizme vlasti…

Demokracija je nešto potpuno neprihvatljivo za takve „montažere“, a trebali bi svi braniti pravo i promovirati različitost i suprotstavljenost stavova. To što oni rade je zapravo negacija demokracije.

Lažna prijava protiv Cuce je zapravo prijava protiv demokracije, protiv države u kojoj se državne institucije koriste protiv političkih neistomišljenika. A to je ogromna opasnost za državu.  

Makar je Cuco na hiljade negativnih postova protiv mene objavio. Makar je oganizirao napad na nas iz SDA, napad na prostorije stranke, napad na mene i moje stranačke kolege, ja sam ipak njega spreman braniti… Jer je to u konačnici i obrana pravne države…

Takav se mehanizam nasilja preko institucija države, u takvim okolnostima sustavno prenosi na život i prava svakog građanina. Projecirano Cucino uhićenje pred samu kampanju, zapravo je uhićenje pravde. Od strane protagonista političke nepravde (Muje, Nijaza, Midhe, Hozana, Šere i dr.).

Kažem ovo i bez obzira na činjenicu da je Cuco likovao u sličnim okolnostima kad se nama iz SDA montira, bez obzira što je Cuco bio glavni facebook – reporter kad su nedavno nas iz SDA tretirali, ja ipak osuđujem to što su i kako su Cuci montirali… 

E sad možete li ovdje zamisliti, u kakvoj sam ja poziciji kad mi je Mujo Koričić, po mome saznanju iz ozbiljnih obavještajnih agencijskih izvora montirao ukupno 26 predmeta? Navest ću vam samo neke od njih. Naravno neke ću iz poznatih razloga izostaviti…

U istražnim sam krugovima već dugo poznat kao odavaoc službenih tajni (iz čl. 388. stav 2. KZ F BiH).

Pa su me onda istražno tretirali kao kršitelja sudskih odluka.

Pa su me tretirali u više navrata kao osumnjičenog za krivično djelo ugrožavanja sigurnosti iz člana 183. stav 1. KZ F BiH.

Pa su me istražno tretirali i u slučaju nekoliko ubistava. Čas sam bio svjedok čas osumnjičeni…

Pa bomba koju su Mujini montažeri postavili Hozanu u dogovoru s njima da mene na kraju optuže. Da vam ne pišem o kršenju odluke o javnom redu i miru u Bihaću, jer sam pišući „uznemiravao“ komesara Muju, zašto sam također bio i krivično osumnjičen… 

O nekima vam s pravom neću pisati… Ali sam zaključio da su se umorili.

Preko godinu dana niko me nizašto nije prijavio. Sad mi je baš dosadno bez „montažera“, a istraga o njima je u završnoj fazi…

Ovdje se postavlja temeljno pitanje, da ako političari na vlasti koriste represivno – istražni aparat kako bi nanijeli štetu političkim oponentima, oni zapravo produžavaju sebi politički opstanak rušeći državu i pravni poredak. To se trenutno i na našem kantonu dešava…

Međutim, ovdje je osnovno pitanje u kakvoj mi to državi živimo? 

Jer ako političari u pozadini (što je još gore) određuju smjer i ciljeve neke istrage (što je skandalozno), onda naša država nije pravna država. Ona je mjesto egzistencijalnog pravnog haosa koji svakoga od nas može zakačiti. 

Uzmimo i najnoviji slučaj profesorice Vildane Alibabić zastupnice u Skupštini USK-a. Dok je bila uz većinu niko je nije dirao. Danas kada je s pravom tu većinu napustila, napadaju je, montiraju joj, u privatni i radno – profesionalni život miješaju, što je za svaku osudu…

To je razlog zbog koga svi moramo dići svoj glas, jer u konačnici u takvoj državi normalan život uopće nije moguć zbog činjenice da je i sama ljudskost korumpirana. A oni koji korumpiraju ljudskost, oni zapravo nisu u stanju djelovati u korist države i građana. Oni nisu u stanju osigurati stabilan i pravedan javni – društveni život i poredak…

Poredak ljudskosti, a ljudskost je civilizacijska tekovina…

Čovjek je prije svega biološko i kulturno biće što dokazuje ljudskim životom. A normalan ljudski život podrazumijeva demokraciju u kojoj se ne vlada, u kojoj se upravlja.

Za demokraciju je potrebna snaga razuma, a za ove koji vladaju nasiljem „montaža“, dovoljna je nerazumna snaga… Takvi ne snaže državne institucije da štite građane i državu, oni ih zapravo slabe da svoje pozicije učine jačim. Da beskonačno drugima montiraju…

Cucin slučaj, zapravo nije izolirani – pojedinačni slučaj, on je samo jedan u nizu na USK-a, a u našem Sanskom Mostu, u Bihaću i Cazinu ih je najviše… Vjerovatno je istina o tome i ponajbolji produkt otvorene načelničke kampanje pred biračkim auditorijem TV Sane. 

Tu je zapravo Mujin i Hozanov (A SDA) montažerski koncept razobličen do kraja.

Zasluge da su razobličeni svakako pripadaju i Zekotiću… Ovdje je samo pitanje kada će nam Zekotić veoma precizno pojasniti i druge predmete koje su uz lažne prijave (a priznao mi je čije), provodili oni koje on danas proziva?

Da se ovdje ne shvati da ja apriori svojim kolumnama prozivam Farisove protukandidate. Ne, upravo suprotno. Ja ih zapravo i pohvaliti želim ma koliko su mene u ovim emisijama negativno tretirali.

I kada na nekim od narednih izbora budem kandidat za načelnika, a to planiram pred sami kraj svoje nemale političke karijere, jedno je sigurno, neke ću od ovih načelničkih kandidata bez ikakve zadrške izabrati svojim najbližim suradnicima, možda i savjetnicima.  

Pod jednim uslovom, da me nastave ostrašćeno negativistički prozivati. I pod drugim uvjetom, da to snažnije i otvorenije nastave i kad ih izaberem.

Kritika, utemeljena i dobronamjerna je potrebna svakom demokratskom društvu, a mržnja i istražne montaže ruše svako demokratsko društvo sa nesagledivim posljedicama.

Jasno ovdje želim kritizirati na kraju i našega Flame komentar, kad svoje demonstracijske kompanjone „jutjuberima“ i „Omčom“ upoređuje… 

Jer ako ništa oni su značajno poduprli Farisovu pobjedu, i to se mora priznati…

Kao što bi Farisova pobjeda bila neupitna i u izbornom duelu 1 na 1 (Nijaza i Farisa)… 

I tu Midho i normala.ba nenormalno griješe. Kao što Midho griješi kad Zekotićevih 265 glasača etiketira „budalama“.

Ni jedan naš građanin pogotovo onaj koji se odvažio izaći na izbore da da svoj doprinos demokratskom činu glasanja i izbora ne zaslužuje takve uvrede. 

Jer ispada da birač – Sanjanin nije „budala“ samo onda kad podrži Midhinog i Šerinog kandidata Nijaza. Zbog toga će i ubuduće njihovi kandidati gubiti izbore. 

Ko god ima takvu opoziciju kao što mi u Sani imamo, za političku budućnost se ne treba sekirati… Nego tu (o)poziciju pažljivo čuvati i njegovati kao što i sam činim…

 Nastavlja se…

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *