Veliki pozdrav za hakere uz poruku "Više sreće drugi put..."

Sv. Otac KIRIL u Cazinu!?

Autor:

Kada je Hristov pravoslavni namjesnik KIRIL Putinovoj fašističkoj armijetini dao blagoslov da u ime vascjelog pravoslavlja nesmetano ubija – masakrira Ukrajinu i pravoslavne Ukrajince, pravoslavna crkva je zapravo sama sebi ukinula ekumensku i civilizacijsku misiju ideje mira. 

Postavlja se pitanje, kad tako Kiril i Putin strasno ubijaju svoju pravoslavnu braću, šta onda misle drugima? Šta misle muslimanima pokazali su sa spaljenom zemljom Čečenijom!

Ništa bolji od Kirila nije ni ruski muftija Talgat Tadžudin, koji je rat u Ukrajini proglasio „svetim džihadom za muslimane“. Ovaj proglas ruskog muftije prof. Esad Duraković je imenovao, ne samo nasiljem nad nesretnim Ukrajincima nego „nasiljem nad samim islamom“.

Kada je Patrijarh cazinski OZAN odlučio da pokrene hibridni rat protiv braće po vjeri u dolini Sane on je to radio pod izgovorom „klanja“ aždahe (u dolini Sane), slučajnog imena Asim što u prevodu Arapskog jezika slučajno znači „čuvar“ duše…

Bahato se hvalio ovom svojom križarsko – inkvizicijskom misijom u dolini Sane…

Hristov pomazanik Ozan je upravo u ime pravoslavnog namjesnika Kirila i njegovih sljedbenika u RS-u, odlučio u dolini Sane provesti „specijalnu operaciju“ uništenja tobože „bezbožnih“ sanskih glasova kradljivih aždaha. Mene, Fazira i Mirele…

Patrijarh Ozan je prvo Sanjane pokušao posvađati preko lokalnih pojedinaca iz Islamske zajednice. Dugo je na tome radio, pa kad mu to nije uspjelo on je nas Sanjane pokušao preko policijskog aparata i poslušnika komesara Muje disciplinirati i potpuno politički neutralizirati. 

Pa kad mu ni to nije uspjelo odlučuje se pokrenuti „specijalnu operaciju“ uništenja opakih „kradljivaca glasova“ iz doline Sane. Ovoj tužilačko – istražnoj akciji je prethodilo protiv mene niz drugih montiranih predmeta na koje bi i povijesno „ugledni“ Rus – Josif Visarionovič Staljin bio ponosan.

Po tome je Patrijarh cazinski Ozan ipak najširih, i od Kirila širih vjerskih svjetonazora. Toliko širok i moderan da uz jelku i božić, dočekuje Djeda mraza i Sv. Nikolu. A da paralelno uz donacije našeg Mlađe sa Radića (od ukradene građe) plaća troškove Ummre. 

Njegova je „širina“ toliko dominantna da bi ga bez ikakve zadrške mogli tretirati: protestantom, luteranom, ateistom, agnostikom, desnim islamistom a Kalvinistom, čuvarom francuske i iranske revolucije, povremeno i oktobarske revolucije, teolog – konzervativac, teolog – liberal, autonomaški suverenista, islamista budističkog uvjerenja, moron, baptista, humanitarac, neomarkista, hadžija, ekstremni političar desnog, pa još ekstremniji lijevog centra, pa zeleni, pa crveni da crveniji ne može biti, sa nevjerovatnom moći hitre transformacije.

Ipak, dno dna je dotakao kad se pohvalio našim „Kurbanskim“ statusom, našim klanjem? Mene, Mirele i Fazira. I naravno svojim zaslugama za ovo prinudno žrtvovanje.

Upravo dan uoči akcije lišavanja slobode, mene, Fazira i Mirele, Ozan – od iskona vjernik, sljedbenik i samoproglašena fizička alternacija našeg dragog Poslanika (neka je salavat na njega i njegove Ashabe), pohvalio se saznanjem o našoj sudbini… Pa je poslao jednu veoma produhovljenu, te tradiciji islama i „Kurbana“ (prilagođenu SMS – poruku)…

Teško je reagirati hladne glave na status „zaklanih“. Naša vjera kaže da smo svi mi braća, sestre, da nam je solidarnost moto i moralni ljudski kompas.

Marksisti, socijalisti i komunisti, mislim na njihove ideologije, nikada – doslovno nikada se nisu sa takvim nipodaštavanjem odnosili spram tradicionalnog čina „klanja Kurbana“

Ne izruguje se Ozan samo nama, on se izruguje činu prinošenja „Kurbana“ – njegovoj žrtvi i povodima, povodima u temeljima naše vjere.

Dok smo mi u lisice svezani, poniženi od nepravde, s leđima pod pratnjom dugim cijevima naoružanog Mujinog specijalnog odreda, naš Ozan nas dodatno, a euforično sprema za klanje… Hvaleći se kako nam je on montirao lažni predmet. I od Muhameda više…

Ciničan kakav jeste, lišen saosjećanja, iz jedne superiorne pozicije nadglednika iz restorana ponad Sarajeva, naš Ozan, slavi akciju našeg „klanja“… Žrtvovanja… Kupa nas prije…

Muji nadređeni Ozan, sa bliskim “suradnicima glavnog” – Tegeltije, Hozan nas sa distance kupa, čisti, sprema za čistilište – za klanje. Kurbane iz doline Sane, mene, Fazira i Mirelu…

I smijao bih se i plakao istim intenzitetom nad ovom njegovom porukom. Ipak, ima nešto što u ovoj poruci nimalo nije zabavno još manje smiješno… O tome kasnije…

Kada mu je presuđeno zbog krađe u Merhametu ja sam bio jedini SDA-ovac koji mu je prišao, ponudio pomoć, konkretnu financijsku pomoć, baš u Cazinu – u hotelu Sedra smo se našli… I svjedoke ovog susreta imam. I evo kako mi vraća…

Nama u Krajini ne treba Orban, Zeman, Miloš, Putin, imamo Ozana, nama veći neprijatelj ne može biti osim nas samih… A možda smo ipak pod sretnom zvijezdom stasali mi u dolini Sane, pa nam je dragi Allah uz cazinskog Patrijarha  dodijelio našeg pljunutog Putina.

Ono što me kod našeg Kiril – Ozana fascinira je nevjerovatna snaga transformacije. Transformacije od desnog fundamentalnog konzervatizma do lijevog neokomunističkog  fanatizma garniranog nasiljem i terorizmom. 

On se iz statusa prozivača i javnog vikača na „komunjare“ transformirao u najvećeg komunjaru, u neomarksistu. I to je nekako prihvatljivo… Podlo, ali još uvijek prihvatljivo…

Ali da će se iz džihadiste u Jugonostalgičara transformirati, pa onda još i u slugu velikosrpske istražne i pravosudne elite pretvoriti, to vjerovati ipak nismo mogli. E to nas je baš iznenadilo… Mene, Fazira i Mirelu… 

Paktiranje sa Karadžićevcima inspiranih mržnjom prema Bošnjacima i prema BiH mu se ipak nikad oprostiti ne može… 

Ozan je očito cijenio kako će nas žive a zaklane baciti u kaljužu (blato) neistine, a nije znao da je istina neoboriva. Samo joj treba vrijeme. 

I evo mi smo je dočekali… ISTINA JE STIGLA!!!

Religiozni ljudi su sretni i zdraviji jer u konačnici propisanu sudbinu pa i smrt lakše prihvataju. Religiozni ljudi osjećaju pripadnost zajednici i načelo pravde nikada ne napuštaju.

Osjećaj pravde i pravednosti proizvodi kod istinskog vjernika osjećaj zadovoljstva. E sad zamislite našeg tobožnjeg „vjernika“ Ozana koji uživa i likuje u nepravdi i patnji nevinih.

I majmuni za razliku od ljudi imaju osjećaj grupne povezanosti i solidarnosti, a naš cazinski orangutan očito nema…

Međutim, njegovi su Hozanovići u Cazinskoj buni (1950.) bili najbliži UDBA-i i po njenim instrukcijama su progonili nevine cazinske težake. Mislim ovdje na cazinske odbornike Ejuba, Alagu i Velagu (svi Hozanovići), koji su se najsvirepije obračunavali sa Cazinjanima koji su učestvovali u buni 1950. 

Na isti način kako su komunistički odbornici iz roda Hozanovića progonili Cazinjane, danas njihovi potomci Hozanovići i NES – Hozančići nad Cazinjanima provode policijski teror, samo što su nasilje sa Une proširili i do Sane… 

A možda je Ozan, ipak, zapravo iz svega gore navedenog, najkraće definirano i prvoklasni i neumorni filatelist (sakupljač markica), pa onda eurolog ili još bolje EURO – MARKSISTA! 

To je njegova ideologija. Strast za MARKAMA, EURIMA, uglavnom materijalnim.

Mislim da oni koji Ozana poznaju zasigurno znaju da on nije vjernik bilo čega i bilo kojeg svjetonazora, osim što ga svaki susret sa novcem pravoraduje. I on ga pravoslavi… 

Novac je statusni simbol i jedina svetinja takvih.

P.S. „DAJE SE NA ZNANJE“

Poštovani fanovi, dragi čitaoci, cijeneći da će svaki naredni nastavak biti težak i teško prihvatljiv svakom normalnom ljudskom biću, zamolio bih čitaoce da sada ozbiljno shvate moju dobronamjernu preporuku i odustanu od moga bloga. Jednostavno, kao da ni ja ni blog nikad postojali nismo… Budite sigurni da ćete biti zdraviji ako me poslušate.

Svima onima koje ću tretirati omogućavam u svakom trenutku da upute svoje reagiranje i demant svega onoga što misle da nije istina. 

Što bi rek'o naš bivši ef. Muhamed: „ISTINOM DO KRAJA!?“

Dodajte komentar