Veliki pozdrav za hakere uz poruku "Više sreće drugi put..."

“Svijet je najgori tumač istine”

Autor:

Dragi mi i tvrdoglavi fanovi, poštovani čitaoci!

Ove vam moje gore naslovne atribucije i laskanje nemaju karakter dodvoravanja (izbori su završeni), nego su isključivo izraz moga dubokog poštovanja svima vama koji ljudskom intelektualnom radoznalošću skupa sa mnom tražite istinu o društvu u kome živimo.

Istinu o našoj stvarnosti čiji ste nezaobilazni protagonisti.

Činjenica je da sam vas tokom svih proteklih godina pozivao da ne posjećujete, da jednostavno ignorirate ove moje blogovsko – društvene analize, a da je prosječna čitanost i posjećenost (klikabilnost) pojedinačno objavljene kolumne rasla i davno prešla brojku od 100 000 klikova. Istovremeno su neke moje kolumne prelazile i 2 miliona klikova, što najbolje svjedoči da na terenu javne riječi i novinarskog diskursa najbolje prolazi istina.

Ne pišem zbog novca, ne živim od toga. Ne pišem ni zbog slave, jednostavno me nosi želja za borbom, borbom za istinu. Istina i pravda su dva najvažnija ljudska ideala na kojima počiva svijet i njegov opstanak.

Lucius Seneca, dragi mi filozof i pisac, savjetnik cara Nerona, veoma je davno zapisao: „SVIJET JE NAJGORI TUMAČ ISTINE…“

Živimo u vaktu u kome smo svi pojedinačno postali tumači istine. Logično je da svako ima pravo na svoju istinu, na svoj stav o bilo kakvom problemu i pojavi ali niko nema pravo na isključivost u propagiranju i nametanju vlastite istine.

Konačno, istina je samo jedna…

A istina je da sam svoju zadnju kolumnu objavio dan uoči izborne šutnje. Istina je da sam vam taj dan obećao tri kolumne. Tri u jednom danu i za mene publicistički istrajnog je bilo puno. Ali sam ipak uspio. Sve tri kolumne sam ispisao isti taj dan.

Prve dvije sam i objavio, a od treće odustao. Podsjetiti ću vas da sam odustao pod okolnostima atmosfere ostrašćenosti zadnje emisije sučeljavanja načelničkih kandidata (Cuco, Faris, Nijaz i Muhamed).

Suptilniji analitičari javne riječi sa kojima povremeno razmijenim mišljenje mi tvrde da ništa na našoj lokalnoj, kantonalnoj, neskromno i srednjoeuropskoj političkoj sceni neće biti isto nakon ovog verbalno – artističkog realitia naših načelničkih kandidata.

Iako relativno mladi i neiskusni u politici dvojac Karić – Zekotić je za sebe već proizveo dugoročni status političko – liderskih legendi. Zbog čega mi ne zamjerite što ću svoje naredne blogovske stranice posvetiti upravo njima.

Midho Dedić je ovaj liderski dvojac izvrijeđao poslije izbora cijeneći ih odgovornim zbog Kadirićevog izbornog debakla. Cucu – Karića je etiketirao „netransparentnim humanitarcem“ za čiji se rad interesuju „istražni tužilačko – policijski organi“. Još je teže kvalifikacije Dedić ispisao za Zekotića cijeneći njegove glasače „budalama i pacijentima“. Interesantno je da se Dedić u ovoj analizi obrušio i na članove i simpatizere iz redova koalicije „Vrijeme je“.

Oni su odgovorni jer su po Midhi bili „neposlušni“… Midho u svakom slučaju kao glavni PiaR u Nijazovom izbornom stožeru nikako da se zapita – da li je Kadirić bio dovoljno dobar odabir za načelničkog kandidata?

Naravno, ističem ovdje da će Mujo Koričić i uopće policijsko – mafijaška kriminogena svita iz A SDA biti će nezaobilazna tema mojih kolumnističkih opservacija. Od 26 montiranih mi istražnih predmeta, Mujo i Hozan su uglavnom od većine odustali. Intenzivni progon i montaže koje su trajale od sredine 2019. – do izbora (novembar 2020.) su stale.

Izuzev nekoliko…

Veliku pobjedu i demokratski iskorak građani našeg kantona i svi mi kao društvo u cjelini smo zabilježili onog datuma kad su prestali informativni razgovori i policijska privođenja onih naših sugrađana koji su slobodno izražavali svoje mišljenje na društvenim mrežama.

„Bolje ikad nego nikad“, ali za neke i kasno… Fizičko – istražna tortura i mobing nad rahm. Zirom je ipak donijela žalostan epilog. Nadam se boljem za prijatelja mu Jusufa.

Ne hapse se više ni naši sugrađani kao što je to bio slučaj bošnjačko – cazinskog Amerikanca (K.P.), koji je zbog jednog jedinog facebook komentara sa granice odveden u pritvor. Ovaj je slučaj i donio preokret… A policajcima – izvršiocima se sudi…

Hatun Paulina i Mačak u čizmama…

Prestao je mobing i na nesuđenu 12 hanumu (Hozanovićku) u repertoaru policijskih pritisaka i navođenja da sa ovim cazinskim žigolom završi u flertu. Mislim na hanumu – Poljakinju hatun Paulinu, koju više ne zaustavljaju na graničnim prelazima pod izgovorom međunarodnih tjeralica. A tjerao je naš maštoviti i u svijetu poznati udvarač iz Rujnice Hozan zvani Romeo. Sve preko Muje i policije, ne bi li je nekako u njegov neodoljivi šarm i privlačnost ubijedili… I nisu stali, još je ubjeđuju…

Fascinacija njenim očima nešto je što ga u trans baca, planetarna je to ljubav… Možda je samo veća njegova i Ogijeva ljubav prema Ukrajinkama u Poreču bila… Samo je šteta da je ta njegova ljubav neshvaćena i neuzvraćena, od hladne hatun Pauline…

Slično Hozanu, ni mene više ne uzbijaju, ni iz policije, ne dajem nikakve izjave…

U anale svjetski zabilježene represije nad slobodom javne riječi će ući moje privođenje na informativni razgovor zbog činjenice da sam se usudio pisati kritički o radu komesara policije Muje Koričića.


Dakle, prema dijelu izvoda iz službenog policijskog zapisnika ja sam priveden temeljem čl. 92 K.Z.F. BiH. A ovaj se Zakon primjenjuje kad je neko lice krivično odgovorno.

A moja odgovornost proizilazi iz odluke grada Bihaća o javnom redu i miru. Ovaj pravno – istražni nonsens bi se ovako mogao tumačiti.

Ja – Asim Kamber krivično sam odgovoran zbog remećenja javnog reda i mira u gradu u kome živi komesar Koričić o kome pišem i kome pisanje izaziva „osjećaj nelagode“

Još je apsurdnija činjenica da tužilaštvo uopće nije upoznato sa predmetom izazivanja „osjećaja nelagode i uznemirenosti kod policijskog komesara MUP-a USK-a g. Muje Koričića“.

E sad ja vas pitam dragi moji fanovi, možete li zamisliti društvo u kome „osjećaj i raspoloženje“ bilo koga pa i komesara mogu biti razlogom bilo čijeg privođenja?

Mogu zamisliti tek okolnost „uznemiravanja“ kada vam donesem podatke koji to lideri od sredstava namijenjenih za migrante grade u Cazinu ogromne kuće i poslovne prostore?

Ili osjećaje i megauznemirenost cazinskih hanuma koje u austrijskim bankama dva puta godišnje polažu na stotine hiljada eura na tajnim računima?

Ili osjećaj i uznemirenost lidera A SDA kada saznaju ko je naručioc miniranja Hozanovog auta zbog kojeg su ponovo mene privodili i ispitivali?

A Sanel Ljubijankić sve o tome do u detalja zna… Ali su mu iznenada nedavno u općini zaposlili suprugu pa je „zaboravio“…

„KAMBER ME POKRAO…“

Moram ovdje istaknuti da izbjegavam koristiti vrijeme i stranice za semantičke analize i eksplikacije lidera političkih stranaka, jer sam ja konačno nekakav skromni – lokalni lider? Međutim, u ovom ciklusu neću izbjeći da se vratim maestralno – ezopovskim medijskim istupima i govorima našeg dojučerašnjeg liderskog partnera Fahrudina Radončića (SBB).

Nakon znakovite pauze, subverzivne izmišljotine na moj račun su ponovo uzele maha na stranicama dnevnih novina (Avaz) i portala avaz.ba. A svakako i u njegovim ispraznim monološkim konferencijama za medije.

Jedna od njih u nizu se desila i pred novu godinu, tačnije 31. decembra, kada me je prozvao i optužio kako sam mu osobno na jednom „manjem biračkom mjestu ukrao 1050 glasova“ na izborima 2018. godine.

Učinio je to i prekjučer na tv N1.

Na izborima 2018. godine u Sanskom Mostu, za listu kandidata za Predsjedništvo BiH je glasalo 9636 birača. U prosjeku je to po biračkom mjestu oko 200 glasača, jer su ukupno 52 biračka mjesta. Dakle, jednostavno je to što Radončić tvrdi i matematički nemoguće… Da je Radončiću bilo ko na jednom „malom biračkom mjestu“ poništio okruglo „1050 glasova“. A on na svim (52) biračka mjesta osvojio manje (977).  Vjerujem da će on to „znati“ na sudu dokazati… A tužit ću ga za klevetu!

Jer ispada ovdje da je Radončić na 51 biračkom mjestu osvojio 977 glasova, a samo na jednom „malom“ kako on kaže 1050, koje sam mu ja osobno „pokrao“…

Od neistina koje iznosi protiv mene, više me pogađa saznanje da to radi čovjek – lider koji sebe predstavlja vođom i ujediniteljem svih političkih partija. I svi protiv SDA. Ako je to jedina njegova izborna politička agenda onda ćemo se Bogami ponosati 2022. godine.

Za sada mu je od mene dvadeset kolumni, za početak…

I na kraju, krenut će veoma brzo i dugo pripremani ciklus o nama iz SDA: samokritički i sa porukom da demokracije, ni one unutarstranačke nema bez slobode govora i misli.

To je ideal bez koga se u svim strankama nameće degenerativni kadrovski produkt ohlokracije – vladavine loših… E taj će vas ciklus baš oduševiti…

I na kraju šta da vam još preporučim?

Ništa!

I tako me ne slušate!

Ali barem čitate, pa vam hvala od srca…

Nastavlja se…

Dodajte komentar