Tresla se gora, rodio se miš… II

U drugoj polovini oktobra mjeseca 2018. godine, shvatajući da samo njegova izjava neće biti dovoljna za pokretanje bilo kakvog istražnog rada na ovom montiranom predmetu, Muhamed Zekotić pokušava, a na kraju i uspjeva izdejstvovati još jedno svjedočenje. Ovaj put od Arnela Terzića, nekadašnjeg mladog vijećnika naše SDA u Sanskom Mostu. 

Sastanku su prethodila online „ubjeđivanja“ onako kako to samo Zekotić zna. 

U maniru vrsnog vrača i tekijaša koji je bej’at – prisegu dao šejhu Abdulbakiju El-Huseyniju iz dalekog turskog gradića Menzila, a čiji je namjesnik na US kantonu „naš“ šejh Mirsad ef. Topčagić, Zekotić insistira na direktnom kontaktu – oči u oči… 

Sastanak „oči u oči“ (doduše 3 para očiju) u Caffe baru „Diona“ održan je nakon svega nekoliko dana, a iznenađujuće je da se na njemu kao „support“ i podrška Zekotiću pojavio tadašnji ministar privrede u Vladi USK-a Nijaz Kadirić. 

Iako dajući svoj maksimum u kreiranju brojnih obećanja Arnelu, dvojac Kadirić – Zekotić je dugo ostajao neuspješan, pa se od pola sastanka telefonski uključio i šejh Mirsad Topčagić, tadašnji savjetnik premijera Vlade USK Mustafe Ružnića. 

Da sa svojom položajnom pameti i duhovnim autoritetom, kao specijalni izaslanik Ogreševićeve i Hozanovićeve tadašnje ASDA a današnjeg NES-a, potvrdi njihovu spremnost da „ulažu“ u moj predmet… Snimku ovog razgovora vam ne mogu za sad puštati…

I naulagali su se, enormno. Iz budžeta i crnih fondova… I sve uzalud…

Od 2013. godine kada sam imao prvi „problem“ u suradnji sa našim mladim vijećnikom – Terzićem, nikada se s njegovog telefona nisam „otkačio“. Moje opredjeljenje da ga u stopu „pratim“ mnogo mi je pomoglo u rasvjetljavanju pozadine i ovog najbombastičnijeg i pompezno u Aidinoj (Koričić – Štilić) Mreži – FTV najavljenog predmeta. A i drugih…

Istoj onoj Mreži koja je objavljena samo zahvaljujući Aidinoj obmani uredničkog kolegija FTV-a, kojem je prilog iz Sanskog Mosta predstavljen kao priča o nekakvom lokalnom zapošljavanju, a glavna i skrivena tema sam naravno bio ja i nepostojeće izborne krađe. Na koncu je zbog ove obmane Aida „dobila nogu“ sa ove ozbiljne televizije… A i sama najava priloga potvrđuje moje tvrdnje. 

Nakon ovog sastanka u Dioni uz šejhovo link – javljanje, i Arnel se odlučuje pod istim „potkivanim“ okolnostima za davanje izjave u Kantonalnom MUP-u. 

Prigušena i pogašena svjetla HozanMujinog kantonalnog MUP-a čekala su samo njega. Osvjedočenog majstora neslućene kreativne imaginacije i fiktivnih „istina“… 

U životu sreo nisam nekog ko sa većim ubjeđenjem u istinu toliko laže…  

Doslovno, na nivou je lažljivog čarobnjaka… 

Za razliku od Muhameda koji je izrazio pokajanje, čarobnjak izražava želju za bijegom. Bijegom u prekookeansku Kolumbovu postojbinu, a nije svjestan da svaki njegov korak, akt, zahtjev završi na mome radnom stolu. Da ga u luci San Franciska ne dočeka kakva američka SIPA. Zbog čega ga dobronamjerno savjetujem da slijedi Muhameda koji se na vrijeme pokajao i ispovijedio. Hvala mu…

Konačno, ja i kasapin iz Rujnice „pratimo situaciju“ sa distance… Kasapin bodri „klanje“, a ja u bijegu ispod satare spremam obranu i kontra napad… I dočekao sam…

            Dragi čitaoci, ovdje se ipak interesantno vratiti mjesec unazad do izbornog dana 07.10.2018. godine. Tada zapravo počinje realizacija plana montaže predmeta „Izborne krađe“ u Sanskom Mostu. 

Neočekivano se Muhamed u našem gradu pojavio dan prije izbora. Tačnije, pustili ga na „izborni vikend“ iz zatvora… Njegovo je ponašanje bilo veoma čudno. Stalno je nešto pratio, snimao, raspitivao se… Tada se zapravo desio prvi pokušaj da nas se uvuče u kršenje pravila Izbornog zakona, što bi se upravo desilo tokom izbornog dana. 

Naime, tokom cijelog dana Muhamed uporno insistira da glasa na biračkom mjestu u Sanskom Mostu (Pobriježje A), a da je istovremeno već prijavljen za glasanje u odsustvu (u Bihaću). Gdje je zvanično prijavljen preko mobilnog tima.

Nevjerovatna je taj dan bila njegova upornost da mu preko Općinske izborne komisije to omogućimo. U više navrata sam zvao naše pravnike ovlaštene za kontakt sa Izbornom komisijom da provjere mogućnost njegovog glasanja u Sanskom Mostu. I oni su to uporno odbijali znajući o čemu je riječ.

Predsjednik Općinske izborne komisije Haris Karat je bio decidan u svome stavu da neće dozvoliti Muhamedu da glasa, pogotovo nakon što je Muhamedov status za glasanje i sam provjerio kod kolega u Izbornoj komisiji Bihaća.

Muhamed je sve nas zapravo lagao i svjesno uvlačio u kršenje izbornog zakona.

Da smo napravili grešku i da mu je naša Općinska izborna komisija dozvolila glasanje, to bi bio veoma kredibilan dokaz kršenja Izbornog zakona. Pogotovo što bi bio vezan i za moje posredovanje. Njegovi su cjelodnevni pozivi bili jasan dokaz jedne režirane upornosti da napravimo grešku. Nismo je napravili!

Ja sam mu uporno odgovarao na telefon da nećemo vršiti pritisak na bilo koga iz Izborne komisije zbog njegovog jednog – jedinog glasa. Molio sam ga da pomogne u prevozu starijih sugrađana iz našeg džemata do biračkog mjesta, a on nije prestajao insistirati da mu omogućimo glasanje… 

Danas je jasno i zašto?!

Ipak mi je ta njegova upornost bila sumnjiva i uopće njegovo ponašanje, pa sam i sam iskoristio poznanstvo sa prijateljima iz zatvora na Lukama, od kojih sam zatražio da mi i oni provjere zvaničan Zekotićev status u smislu spiska prijavljenih glasača (zatvorenika) za glasanje u odsustvu. I od njih sam isti odgovor dobio, da je Muhamed prijavljen preko mobilnog tima  za glasanje u odsustvu (zatvoru).

Činjenica da je po svaku cijenu htio glasati, a da je bio svjestan svog biračkog statusa u KPZ-u „Luke“, s ove vremenske dostance govori da su se stvari u njegovoj i glavi naredbodavaca i finansijera, brzo mijenjale. Jednostavno, „Desant na Sanu“ je započeo prije planiranog termina… 

Paralelno sa redovnim izborima tih se dana odvijaju izbori i u Islamskoj zajednici. Od mene i članova IO SDA Muhamed ultimativno traži da ga izaberemo za Predsjednika Medžlisa, jer će u protivnom raditi protiv nas, napustiti stranku, uglavnom nas ucjenjuje. 

Muhamed, koji je samo nekoliko godina ranije odlukom sadašnjeg reisa Huseina ef. Kavazovića (a tadašnjeg Muftije u Tuzli) zbog nedoličnog ponašanja i nekoliko pronevjera, izbačen iz organa Islamske zajednice, sada od mene traži da ga na čelo iste Zajednice vratim – doslovno postavim… 

Iz organa Islamske zajednice iz kojih je izbačen zbog pronevjera traži da dođe na čelo i našim Medžlisom u Sani rukovodi sa Luka u Bihaću. Paradoks da veći biti ne može. 

Međutim, takvo pitanje mu očito niko postavljao nije. Naprotiv, u samoistaknutoj kandidaturi su ga podržali i njegov nerazdvojni Kum, a i Arnel mu je bio lobista… 

Razloge njegove kandidature saznajem nešto kasnije, a uglavnom su svi vezani za ono što Muhamedu najviše treba i za ono što je njegova jedina i istinska duhovna i svjetovna vodilja – novac. Ipak je pozitivno da se zakleo sa nedavne Ummre – od danas pošteno!

Medžlis Islamske zajednice u Sanskom Mostu sa svim svojim organima, čestitim imamima, imovinom (džamijama, mesdžidima, mezarulcima Itd.) i unaprijeđenje položaja i statusa muslimana u našem gradu, nije bio Muhamedov motiv. Tu je priliku već imao…

Muhamedov jedini motiv je zapravo projekat izgradnje Vakufskog tržnog centra, odnosno pet-šest miliona maraka koje su Turci „nanijetili“ uložiti u osnaživanju Bošnjaka i jačanju institucije Vakufa u Sanskom Mostu. 

Toliko je temeljit u svojoj pripremi bio, da je u glavi već znao ko su potencijalni izvođači, čiji će se laminat ugrađivati, a čije pločice… Zbog zaštite kakvog takvog digniteta sanskih privrednika koji su zbog najavljenih šuškica pristali biti dio Muhamedovog plana, o imenima i ciframa ovaj put neću…

Dakle, na putu do prvog i „lakog miliona“, doduše samo u njegovoj glavi, ispriječio sam se JA… A sve i da sam mogao dovesti ga na čelo medžlisa ja to uradio ne bih. 

Tada zapravo započinje i Muhamedova otvorena priča o tobožnjim „izbornim krađama“. On pokušava pronaći istomišljenike, veoma mali broj mu se priključuje…  

Nesretni Amir – Blićko je treći svjedok kojeg nagovaraju da protiv mene svjedoči. Riječ je o mom dugogodišnjem šoferu. Imam ga snimljenog u mome stanu kako plače i priča kako ga komesar Koričić i Muhamed Zekotić nagovaraju da svjedoči protiv mene i kako su mu već dali pare kao nagradu za moje praćenje sa uređajem koji su mu uvalili. 

Nakon što sam istražiteljima pustio snimak njegovog uplakanog lica naslonjenog na moju natkoljenicu tokom priznanja, njegova je i tako skromna kredibilnost kao svjedoka potpuno neutralizirana. 

Muhamedov uspjeh u teškim, maltene historijskim pregovorima sa svjedokom Amirom Zukićem krunisan je i objavom na Facebooku, tačnije fotografijom iz jednog sanskog lokala 26. Jula 2019. godine. 

I prije toga su Amiru stalno pisali i zvali ga, pokušavajući saznati samo jednu stvar: Gdje sam ja i čime se bavim?! Amir ih redovno na dnevnoj osnovi izvještava o mom kretanju, a za mene tada tvrdi da sam „Bosanac“, kasnije i „Župan“.

Po sopstvenom priznanju i nakon što je dobro promislio, Amir je došao do zaključka zašto je to on konkretno protiv mene i svojih dojučerašnjih radnih kolega?! Zašto je spreman na nas lagati? Odgovor je u „kući“, tačnije u fasadi…

Naime, Amir mi je do kraja zamjerio zbog činjenice da nikad nisam od uglednog sanskog privrednika Hikmeta Kurbegovića – Hike, vlasnika renomirane građevinske firme, zatražio da Amiru na kući „od sebe“uradi fasadu. Ne navodeći nam, istini za volju, mnogo detalja o potencijalnoj debljini stiropora… 

Ovaj Mujin i Hozanov agent i kontraobavještajac (Blićko) je baš najtragičnija ličnost ove izmišljene afere. Svi oni koji su Amira protiv najbližih prijatelja nagovarali danas ga više ne zovu, ne piju kahvu s njim, ne časte ga na crno i iz budžeta, skupa sa Topčagićem je odbačen sa mjesta „savjetnika“ u Vladi USK-a, uglavnom odbačen k'o zadnje prase…

A mislio je kako „sve zna“, kako mu je „Hozan prijatelj“, kako je sila sa Midhom, Cucom, Pelom i drugima protiv mene, Mirele i Fazira…

Četvrti svjedok (Enes Brandić), u ulozi lažnog svjedoka se pojavljuje povrijeđen zbog supruge koja mu nije u Općinsko pravobranilaštvo primljena na posao. Zekotić mi je veoma detaljno pojasnio Brandićevu ulogu. Toliko detaljno, da sam siguran da sam mu ja i danas veći prijatelj od „đavola“ sa kojima je tikve krenuo „saditi“… Uvjeren sam da će veoma brzo shvatiti da mi iz SDA nismo „bagra“ kako nas etiketiraju u međusobnoj sms – korespondenciji.

I kao peti svjedok cijeloj se ovoj ujdurmi protiv SDA priključuje i Enes Eminić – Pela. 

Interesantno je da su u cijelu ovu montažu lažnog predmeta po svaku cijenu htjeli uključiti i Predsjednika Izborne komisije Harisa Karata. I tu mi je okolnost Zekotić do detalja objasnio. 

Muhamedovi, tobože slučajni „susreti“ sa Predsjednikom Izborne komisije Sanskog Mosta Harisom Karatom, zaista je nešto što zaslužuje scenarističku i filmsku obradu… Riječ je ovdje o neotkrivenom talentu koji u Muhamedu čuči…

Nešto slično kao što već otkriveni bibliotečno – novinarski talenat i zaštićeni svjedok Brandić ispod uistinu čuči.

P.S. KRENULO I NASTAVILO SE!

Na moje zadnje kolumne je euforično reagirao i četvrti zaštićeni svjedok Enes Brandić. Na mojih nekoliko riječi pominjanja njegovog imena (u predstavljanju spiska zaštićenih svjedoka), Brandić reagira sa nekoliko stranica. A ja sam samo naveo zvanični podatak da je on u statusu zaštićenog svjedoka i da je u više navrata davao izjave.

Ništa, doslovno ništa drugo… A on demantira nešto što ja uopće nisam napisao… Usput me etiketirajući „vedetom“„faraonom“„minderašom“„el torom“„majstorom opstrukcije i destrukcije“, itd… itd…

Nije tako o meni govorio kad se trebao nezasluženo zaposliti u biblioteci. Uglavnom on od mene traži da se povučem i da njega i njegove oslobodim „kriminala, nepotizma, nejednakosti, kleveta, laži, uvreda…“.

Enesovo ničim izazvano vrijeđanje i koprcanje zapravo mi liči na daljnju eroziju. Slika o svojoj dosljednosti ne može se graditi na bilo čijem vrijeđanju ili nesreći. Pogotovo kada je ta nesreća režirana (podmetnuta) meni, Mireli i Faziru.

Prosudba o jednoj neljudskoj ulozi ne može biti razlogom za nove napade nego za objašnjenja. Tražiti izgovor za jednu nečasnu ulogu u novom vrijeđanju i prozivanju bez i jedne riječi objašnjenja, je najbolji dokaz narušenih moralnih principa.

Ako je uslov zapošljavanja njegove supruge bile naše „glave“ onda je to baš nisko, rekao bih i morbidno. Mi naravno od naših katil – svjedoka nismo tražili sažaljenje, ni pokajanje, ni grižnju savjesti, ali nismo očekivali ni daljnje udare po nama. 

Jedan poznati svjetski psihoanalitičar je zapisao da se: „Zrelost jedne ličnosti najviše ogleda u reakciji na pobjede i poraza“… Ako je ta reakcija identična i ako vas euforija u oba slučaja mimoiđe, onda ste stavom ovog psihoanalitičara zrela ličnost. 

Preko dvadeset godina potpuno identično reagiram na pobjede i poraze. Osim što u porazima tražim i pouke… 

A naš je Enes bio euforičan na dan kad su nas (mene, Mirelu i Fazira) utamničili. Likovao je i tražio da još toga protiv nas posvjedoči. Da učestvuje u jednoj šizofrenoj zavjeri protiv dojučerašnjih prijatelja…

Pa naš Enes i danas likuje zahvaljujući činjenici da su NES i SDP na kantonu vlast, a on je s njima dobar, nagodan preko Jasmina Mujačića kome svakodnevno prenosi izvještaje nakon osmatranja (virenja) iz biblioteke prema službenoj prostoriji SDA na Trgu Ljiljana.

Riječ je zapravo o jednoj nezreloj osobi. Osobi koja mene proziva za alkohol – štimunge sa Esom Bašagićem. A Zekotić mi se opširno ispovijedi o Enesovom konstantnom „noćnom vikend – alkoholiziranju“ i problemima koje on ima zbog toga.

Takve osobe stavom gore citiranog psihologa vlastitu odgovornost liječe ulogom mrzitelja, a često i zlostavljača svojih najbližih. 

Osim mene Enes je svjedočio i protiv svojih komšija sa kojima je odrastao. Naravo, neću se njime za sad baviti ali ga javno pozivam da zaustavi mobing nad radnim kolegicama, da ne drži noge na stolu kad djeca dolaze posuđivati knjige, da ne konzumira alkohol (ni prije ni poslije posla), a neka nastavi vršiti u čuču osmatranje i razmjenjivati Jasminom poruke. 

On mi je baš na dohvat (prekoputa), pa preko njih saznajem njihove dnevne strateške ujdurme protiv nas iz SDA… Sve ću mu to pustiti kad dođe na red… 

A svjedocima i posebno Enesu ću se tek vratiti…

Nakon što vam od narednog bloga predstavim informativno i pravosudno – zatvorski najinteresantniji dan ritualnog „klanja“ troje nevinih SDA – ovaca…

Od strane proiranskih četnika iz Cazina… Na čelu sa Monahom iz Rujnice!

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *