Veliki pozdrav za hakere uz poruku "Više sreće drugi put..."

TRESLA SE GORA – RODIO SE MIŠ…IŠ…

Autor:

Moje prvo saznanje o istragama vezanim za tobožnje izborne krađe koje provodi komesar Mujo Koričić nekako se slažu sa prvim boravkom u zatvoru ef. Muhameda Zekotića. Upravo je Zekotić bio i prvi svjedok u ovom predmetu koji je zvanično izjavu dao u prostorijama MUP-a USK-a, u kasnoj noći 14.11.2018. godine. 

Bez znanja bilo kojeg tužioca na bilo kojem tužilačko – istražnom nivou, Mujini inspektori od povjerenja Mešić i Burzić, krenuli su sa uzimanjem izjava. Ponekad i kasno navečer, u ambijentu pogašenih ili prigušenih svjetala Hozanovog i Mujinog MUP-a d.o.o.. 

Imajući u vidu da u prostorije kantonalnog MUP-a poslije radnog vremena i iz Kazneno-popravnog zavoda „Luke“ u Bihaću dovode čovjeka koji u tom trenutku „leži“ 16 mjeseci zbog prevara, krivotvorenja, itd., nije čudno da su za provjerenog saveznika uzeli „mrak“. 

Ko bi inače i pri zdravoj pameti, tako ozbiljan predmet protiv nas iz SDA, sa ovakvim svjedokom, zatemeljio na dnevnom svjetlu? 

Bilo je i prije prijava i raznih pritužbi na izborne manipulacije u Sanskom Mostu, ali su bile pojedinačne i uglavnom kao izgovor pred javnošću gubitnika (naše opozicije), koja nikako da slomi kičmu jedne od najjačih općinskih organizacija SDA u BiH.

Nevjerovatna je i činjenica da naša opozicija nikada nije znala koncipirati svoju izbornu kampanju. Iz jednog jedinog razloga, nikada se naša opozicija nije bavila problemima građana i kako im život učiniti boljim, nego se jedino bavila s nama iz SDA.

Moram ovdje priznati da mi je od velike pomoći u Sanskom Mostu bio i njihov medijski glasnogovornik, bilder, ratni dezerter ‘92, apotekar i kockar Midho Dedić, da ga dragi Allah nagradi kakvim dobitkom da i on stane na noge. A teško…

Njegova neuzubillah „prozivka“ 16 miliona „Bogova i kruhova“, ući će u Ginisovu knjigu psovačkog kvalitativno-kvantitativnog obuhvata. Ako vam napišem da je i od informativne komesarice – Koričić Aide gori, sve vam je rečeno…

Što god su više problematizirali naš rad i naše kadrove (a mene najviše), sve je više naš rejting rastao. Upravo to i danas rade kroz Općinsko vijeće. Baveći se nama, samo i isključivo podižu rejting SDA… Ova činjenica i ponajbolje svjedoči na kom se trenutnom putu nalazi naša politička konkurencija. Nije uopće iznenađujuće što će uskoro i bez teško “sklepane” većine na lokalnom nivou ostati…

Oni su upravo pred povijesnim izbornim debaklom. Ali ne zbog toga što smo mi nešto ekstra dobri, jer tvrdim da uvijek može bolje, nego su oni najniži stupanj i ljudskog (moralnog) i političkog identiteta. Jednostavno, politički i ljudski šljam… 

Riječ je o klasičnim ludama i cirkusantima koji su u životu puno toga pokušali, pa promašili i sad im je kao zadnja šansa kakve takve društvene afirmacije ostala politika.

Ohrabreni su i činjenicom da im je proiransko, a tobože evropska cazinska ispostava (NES) na čelu sa korumpiranim komesarom policije i teroristom Hozanovićem podrška.

Prvi znak da će pritisak na lokalnu vlast u Sanskom Mostu biti velik, sadržan je u činjenici da su prvi prislušni uređaj (ruske proizvodnje) u naše službene prostorije na Trgu Ljiljana unijeli i ugradili u rano jutro dana predizborne šutnje (subota, 06. oktobar 2018.).

Tih predizbornih dana sam zamolio i radnika (security) koji nadzire prostor zgrade općine, da obrati pažnju na prostorije SDA kad prelazi preko mosta do ŠIP-ove zgrade. I zaista, i on je uspio to jutro mobitelom zabilježiti posjetu pred vratima SDA na Trgu Ljiljana, ali nije smatrao važnim da nas obavijesti jer je mislio da je to neko od naših aktivista koji su u noćnim satima lijepili plakate.

Ovaj prislušni uređaj nije iz serije moderne minijaturne i teško uočljive tehnologije. Dizajniran je bez elektroničke komponente za napajanje i ograničenog je trajanja (oko 30 dana). Taman toliko da prikupi dovoljno razgovora i informacija. Riječ je zapravo o zastarjeloj seriji najboljih uređaja za prisluškivanje koju je konstruirao Lav Termeu u Rusiji. I danas se slični koriste u Sloveniji, Austriji, Mađarskoj.

Danas mi isti taj uređaj veoma dobro služi, pa se onima koji su ga instalirali u službenu kancelariju SDA na ovaj način želim zahvaliti. Ujedno izražavam spremnost da im ga i vratim, (u inbox-u ostaviti adresu)…

Za taj uređaj sam saznao tek peti dan nakon izbora kad su mi prijatelji iz obavještajne zajednice javili kako se u jednoj ambasadi u Sarajevu svaki dan analiziraju obavještajni podaci sa dijelom tajnih snimanja službenih prostorija. I to prostorija od četiri organizacije SDA i jedne SDP-a, što znači da nije samo naša SDA – organizacija nadzirana na izborni dan 2018. godine.

Činjenica da tu ambasadu nije na našem kantonu zanimala A SDA (NES), niti jedna druga stranka, ni jedna druga Općinska organizacija SDA na kantonu, zapravo je upućivalo da SDA Sanskog Mosta itekako nekome smeta.

Tek sam kasnije shvatio da se prave ozbiljne političke tajne diplomatske i obavještajne konstrukcije kojima se Unsko – sanski kanton sve više distancira od središnje vlasti u Sarajevu. A i migrantska kriza tada na vrhuncu je išla u prilog takvog scenaria.

Propaganda koja se u tom smislu provodi na našem kantonu stvara sve veći otklon od preostalog dijela BiH, da budem konkretan – sve veći otklon od političkog Sarajeva.

Ni iz Banjaluke (Dodik – SNSD), ne dolaze tako česte i tako teške kvalifikacije koje te godine sa našeg kantona povremenu šalju čelnici NES-a (Ogrešević, Ružnić, Hozanović i dr.).

Veoma je bitno ovdje istaknuti (što imam zabilježeno u SMS – porukama), da od operativaca iz ove ambasade dolaze instrukcije liderima NES – a u periodu migrantske krize. Instrukcije u smislu njihovog javnog djelovanja. To je nešto što me baš šokiralo… 

Premijer Ružnić Reisa proziva što mu nije kakvo „saopćenje napisao“, a Bakira što nas je „prodao“. Nije Ružnić objasnio kome i pošto smo prodani?

Državni i vjerski vrh u Sarajevu se proziva za sve probleme u Krajini. Počev od migrantske krize, političkih i financijskih problema, problema u putnoj infrastrukturi, socijalnih, demografskih i svih drugih problema za koje se uvijek izgovor traži u drugima i nikada i u nama samima u Krajini.

Mi smo naravno, još tu – neprodani, ali nemilice od NES-ovaca pokradeni…

Politika već viđena na početku devedesetih, politika koja je Krajišnike podijelila i uvukla u bratoubilački rat. Sa potpuno istim efektima se Krajišnici i danas pokušavaju odvojiti od ostatka države koja nam je tobože „okrenula“ leđa.

U takvom ozračju, upravo te „nesretne“ 2018. godine, SDA USK-a na kantonu dočekuje opće izbore sa samo jednim načelnikom (SDA) na čelu općine Sanski Most. SDA je Bužimsku općinu preuzela na prijevremenim izborima za ovu općinu održanim 17. februara 2019.

Onima koji su Krajinu u potpunosti htjeli prvo zavaditi pa odvojiti od ostatka države nije slučajno smetala SDA Sanskog Mosta. U ovoj su organizaciji i njenim pojedincima tadašnji ASDA-ovci, a današnji NES-ovci imali istinske političke protivnike.

Zbog toga se lideri NES-a uz podršku tajnih službi država u našem susjedstvu i pravosudnih mešetara iz Banjaluke, odlučuju da pokrenu montirani predmet o lažnim „izbornim krađama“ u Sanskom Mostu.

Prve pripreme i razgovori o ovom predmetu se odvijaju u Tekiji šejha ef. Topčagića Mirsada u Cazinu. 

Svojevremeno je u ovoj tekiji boravio i Bišćanin Ismet Kurić dok nije shvatio da to što rade Hozan i prijatelj mu šejh Mirso sa islamom nikakve veze, čak ni sličnosti nema.

Rifet Hozanović – Kiril i šejh Mirsad Topčagić, upravo u ovoj tekiji ubjeđuju kasnije zaštićenog svjedoka Muhameda Zekotića da se protiv SDA okrene. Na ovaj ga lokalitet doslovno dovlače iz zatvora na Lukama, gdje je služio 16 – mjesečnu zatvorsku kaznu.

U ljeto predizborno 2018. Muhamed slabije posjećuje kuću i porodicu, a slobodne vikende koristi u Cazinu. To mi je i sam Muhamed u razgovoru priznao. Razloge boravka u Cazinu mi nije objašnjavao, ali sam ja već tad imao ove informacije od mojih izvora iz NES-a.

Muhamed je još iz medrese ostao u veoma dobrim odnosima sa ef. Mirsadom Topčagićem i Senadom Šepićem. Šepić je u našem predmetu bio zadužen za animaciju nekih ambasada i ambasadora, te za podršku visokih političkih dužnosnika. Posebno u okolnostima kada je Tužilaštvo namjeravalo predmet u potpunosti odbaciti…

Naš kurban – isljednik i kasapin Hozan je bio zadužen za koordinaciju policije i svih njenih istražnih resursa (preko ministra Kljajića i komesara Koričića), a premijer Ružnić i tadašnji ministar Kadirić za osiguranje financijske i svake druge materijalne podrške. 

Upravo je sa ovim gore zvaničnicima Muhamed dogovorio sve ono što se kasnije dešava oko predmeta tobožnje „Izborne krađe“ u Sanskom Mostu. 

Srpski pravosudni lobi u ovaj se predmet uključuje naknadno kad postoji mogućnost da se sve u državnom pravosuđu zaustavi. Veliki dio tih razgovora sam uspijevao i zabilježiti tonski, a dva posjedujem i u kompletnoj audio i video formi. 

Osim Tekije kod Alagića ograde u Cazinu, najčešće mjesto instruktivnih razgovora lidera NES-a i lažnih svjedoka bio je Basari (restoran Irfana Durića u Cazinu), zatim restoran Swiss u tržnom centru Ljiljan u Cazinu i na kraju restoran Čardak na obali rijeke Une u Bihaću… 

Čardak, iz kojeg su na Lukama Topčagić i Kadirić izdašno hranili prvosvjedoka i zatvorenika Zekotića. Dostavljajući mu svakodnevno pohovane pileće šnicle, sa rižom i pomfritom, uz neizostavne palačinke, debelo mazane i za mnoge skupom – Nutelom… 

Naravno novcem poreskih obveznika. Vašim novcem, dragi građani Kantona… 

Na potpis. Na reprezentaciju Ružnićeve Vlade USK… Usput bi se na ove reprezentacijske derneke zakačili Ružnić i Kadirić. Sve na teret budžeta i samo sa jednom temom SDA i Asim Kamber.

Prijatelji su za mene dugo bilježili šta se svaki dan svjedoku Zekotiću donosi u zatvor, ko ga posjećuje i koga to on sa govornice iz zatvora na Lukama zove.  

Ništa me u životu nije iznenadilo, kao informacija da se na prednjoj kapiji Kazneno-popravnog zavoda „Luke“ često zaticao i tadašnji ministar privrede Unsko-sanskog kantona i vjeroučitelj Nijaz Kadirić. 

Još sam se više iznenadio kada su mi rekli da je službenu Škodu Vlade USK parkirao tik pored ulaza u ovaj krajiški zatvor, a najviše zapravo kada su mi rekli da su njegove obje ruke zauzete kesama iz kojih „vire“ skupocjeni narezani sirevi, gužve sudžuka, suhog mesa, agrumi, mnoštvo Milka čokolada, prateće koverte i ko zna šta sve još?

Kada su mi čuvari KPZ-a „Luke“ ispričali da su prilikom pregleda Kadirićevih kesa (redovna aktivnost) koje nosi zatvoreniku Zekotiću, pronašli i novu pidžamu za spavanje i pokućne papuče, svjedočio sam rađanju jednog novog prijateljstva, koje zasigurno nema veze sa ministrovim resorom privrede, niti sa Vladom, osim resora finansija…

Helem, konačni dogovor oko montaže predmeta izborne krađe se nije desio u Cazinu, a ni u zatvoru na Lukama, nego u Sanskom Mostu. Tačnije u ugostiteljskom objektu „Diona“ u mome komšiluku.

Blizina ovog objekta mi je omogućila da sam svakodnevno mogao pratiti sastanke ovih pravosudnih montažera iz neposredne blizine, doslovno nadzirući sve i jedan njihov susret.

Upravo krajem oktobra 2018. g., jedan takav sastanak caffe – stožera za montažu bio je prekretnica u ovom predmetu, jer uspijevaju pridobiti novog svjedoka uz značajna materijalna i položajna obećanja. A taj je baš znao zacijeniti!?

O kome je riječ saznat ćete u narednom nastavku…

P.S. KRENULO!

Poštovani čitaoci, nakon moga prošlogodišnjeg bloga uslijedile su dvije reakcije. Druga neki dan na kućnom portalu „montažera“ Nijaza Kadirića (sanainfo). A reagirao je Enes Eminić – Pela sa tvrdnjom da on sa Zekotićem i parama „nema ništa“, da „ne poznaje“ Zekotića.

Po sadržaju i obrazloženju njegovog reagiranja teško je ne zaključiti da je riječ o popriličnoj nervozi… Razumijem njegovu nelagodu, javno pravdanje i ograđivanje od Zekotića, ali mu ipak na raspolaganje stavljam dio njegove izjave na uvid za koju on tvrdi da ju je dao po naredbi Tužilaštva BiH. Što naravno nije istina…

Njegova izjava je data po usmenoj naredbi Rifeta Hozanovića koju je u restoranu Swiss u Cazinu naložio komesaru Muji Koričiću. Jasno je to i iz obrazloženja izjave koja je data 01.10.2019.g. pred istražiteljima (Judža i Burza) MUP-a USK-a.

Suština Enesove izjave protiv mene, Fazira i Mirele je bila da su meni Predsjednici biračkih odbora donosili izborne listiće na „ispunjavanje“, pa smo to složno ja, Fazir i Mirela ispunili (uglavnom sa sela kako kaže Enes) i vraćali u kutije.

Zbog ove gore vaše izjave g. Eminić, ja bih vas mogao tužiti ili prijaviti za lažno svjedočenje, ali neću. Ipak vam usput želim kazati da od 619 svjedoka plus 5 zaštićenih svjedoka – lažova, među kojima ste i vi, niko – doslovno niko nije potvrdio ove vaše navode.

Izuzev 9 svjedočenja članova biračkih odbora na okolnosti da su ljudi iz vaše i stranaka lokalnih lidera  sa kojima se ispod slikate vršili izborne manipulacije. Čak i svjedoci postoje da su im i pare kao nagradu ostali dužni. I ovom prilikom molim g. Remzu i g. Limuna da izvrše svoje obaveze prema istima, u protivnom ako ne izvrše pustit ću poruke i tonske razgovore kao dokaz ovog moga navoda.

Nije bilo teško ovakve umobolne konstrukcije osporiti u istrazi, o tome kasnije. Ali je interesantno da je i Zekotić sve ove Enesove navode u izjavi proširio i na „crne vreće“ sa izbornim listićima, koje je ova kradljiva SDA – trojka (ja, Mirela i Fazir) „dopunjavala“ i kasnije u trećoj smjeni nakon izbora (prekovremeno)…

I drugi svjedok imenom Enes (Brandić) kao svjedok je dao slične, ali nekoliko potpuno kontradiktornih izjava… O maestralnim ezopovskim izjaviteljima Terziću i Zukiću da ne govorim, gluho bilo… 

Ali ipak ovdje na samom kraju nešto želim napisati i pravno ih – dobronamjerno poučiti. Krivični zakon Federacije BiH (član 348. stav 3. i 4.) propisuje zatvorsku kaznu od jedne do deset godina za davanje lažnog iskaza. Ovaj Krivični zakon u poglavlju XXIX, davanje lažnog iskaza tretira kao „krivično djelo protiv pravosuđa“… Pa sad oni neka razmisle, a mene što se tiče oprošteno im je… Širok sam kao i uvijek…

A prva reakcija na moj zadnji blog se desila već sutradan (petak) nakon objave. Riječ je o telefonskom pozivu iz jedne moćnije ambasade. A zvao me niskorangirani službenik ove ambasade sa zahtjevom da u protekli utorak nakon 14 h posjetim ovu ambasadu. Što sam ja naravno rezolutno odbio. 

Uznemirenost u ovoj ambasadi mojom prošlosedmičnom objavom je bila evidentna i činjenicom da su naivno reagirali na prvu, a da ih uopće u blogu nisam imenovao. 

Moj im je savjet bio da me nikada više ne zovu, a da mi usput upute pisani akt objašnjenja miješanja u predmet koji je sukreiran u informativnoj (špijunskoj) službi jedne druge ambasade…

Cijenjeni čitaoci, objašnjenje nezakonite uloge ambasada, ambasadora i njihovih savjetnika na razini diplomatskog skandala prvoga reda biti će vam naknadno objašnjeno…

Sve će doći na red… Naravno, sa dokazima…

                                                                                                                        Nastavlja se…

Reagiranje Enesa Eminića – Pele

Dodajte komentar