Veliki pozdrav za hakere uz poruku "Više sreće drugi put..."

Zimski dvorac

Autor:

Nova 2021. godina u koju smo nedavno zakoracili započela je u globalnim okvirima relativno mirno. Utihnuli su sukobi i u tradicionalno trusnom bliskoistočnom i sjevernoafričkom regionu. Čak je godina 2021. počela i sa dozom optimizma nakon otpočinjanja distribucije vakcine protiv covida – 19, u čijem je pandemijskom ozračju protekla cijela 2020 godina.

I onda se desi Washington i neočekivani napad na zgradu koja je simbol američke i svjetske demokracije – na zgradu Američkog Kongresa. Takav se klasični juriš rulje na zgradu Kongresa SAD-a nikada desio nije u nemaloj istoriji američke demokracije.

Možda se sličan zabilježeni napad desio početkom prošloga stoljeća (1917.), poznatiji kao „Napad na Zimski dvorac“ u Petrogradu. Što je zapravo bio početak „Oktobarske revolucije“ u Rusiji…

Napad na sjedište ruskog monarha u Zimskom dvorcu je zapravo označio početak jedne nove ere, poznatije kao doba revolucije i socijalizma. U Zimski dvorac se tada privremeno smjestila komunistička ruska vlada na čelu sa Vladimirom Lenjinom. Nakon Lenjinove smrti 1924. godine Petrograd je kao kolijevka revolucije preimenovan u Lenjingrad.

Deset godina kasnije (1934.), nakon što je ubijen komunistički prozapadni vođa Lenjingrada Sergej Kirov – provedena je najveća čistka rođenih Lenjingrađana koji su pripadali tada nacionalnim manjinama (Nijemci, Poljaci, Finci, Šveđani, Laponci, Estonci, Latvijci i dr.). Zapravo je Staljin ubistvo Kirova iskoristio za veliku čistku prozapadnih manjina koje su u velikom broju naseljavale ovaj grad.

Hitler mu je to vratio od 1941 – 1944. godine. U istoriji zabilježenom opsadom (872 dana) grada – Lenjingrada. To je u povijesti najrazornija i najpogubnija opsada jednog grada.

Komunizam sovjetskoga tipa temeljen napadom na Zimski dvorac zauvijek je završio na smetlištu istorije rušenjem Zida u Berlinu.

Međutim, napadi i prepadi velikih državnih sjedišta su nastavljeni, samo su se način i strategija promijenili. Sjetimo se ovdje februarskih protesta 2014. i brutalnog napada na zgradu Predsjedništva BiH kao simbola državnosti BiH.

I danas, nakon napada na sjedište američke i svjetske demokracije, nakon napada na američki Kongres svijet neće i ne može ostati isti. Bez obzira što su materijalne štete upadom demonstranata u zgradu Kongresa neznatne jer je riječ o razbijenim staklima, vezama za cvijeće i sl., američki zvaničnici na čelu sa Bidenom su ovaj napada označili terorizmom.

To i jeste razlog da je američka vojska prije predsjedničke inauguracije zaposjela zgradu američkog Kongresa i da će se slična situacija teško ponoviti…

Namjera odlazećeg američkog Predsjednika je zapravo bila da se zaustavi taj dan najavljeno potvrđivanje izbora Joea Bidena u Američkom Kongresu. Da se to desilo, na svjetskoj političkoj sceni bi imali neminovnu lančanu reakciju, istu onu koja se desila u državama istočnog bloka nakon napada na Zimski dvorac u Rusiji.

Kongres je ipak potvrdio Bidena, ali je ovaj događaj ostao svojevrsni nagovještaj mobilizacije pristaša ekstremnih grupa i fašista koji sve više osvajaju prostor, posebno onaj medijski i politički. Da apsurd bude veći takve grupe nailaze na sve manji otpor medija i demokratske javnosti. Upravo ta demokratska javnost zatvarajući oči snosi i najveću odgovornost zbog sve većeg ksenofobno – populističkog plimnog vala.

Vala populističkih autoritarnih kesnofobnih lidera koji odbacuju demokraciju kao nešto neefikasno, birokratizirano i koji svijet sve više uvlače u globalni haos i konflikt.

Prošli, dvadeseti vijek će ostati upamćen po sablasti lijevog populizma koji je snažne refleksije doživio dvadesetih godina prošloga stoljeća.

Istih dvadesetih godina, ali tekućeg dvadesetprvog stoljeća, napadom na zgradu Američkog kongresa otpočela je era desnog populizma, za kojeg je semiotičar Umberto Eco ustvrdio da je zapravo „prirodna baza za nastavak vječnog fašizma“.

A posljedice fašizma su masovna stradanja, holokaust, genocid, u konačnici i svjetski ratovi sa nesagledivim posljedicama.

Paradoks je i u tome da su Sjedinjene Američke Države u dva svjetska rata odigrale ulogu spasitelja demokracije i pravde pred naletima nacionalizma i fašizma, a da je danas upravo američka demokracija iznutra ugrožena od američkih rasista i fašista, koji se neće lako pomiriti sa normalizacijom u Americi i svijetu u cjelini.

S toga vam s nevjericom želim ukazati na apokaliptični početak nove 2021. godine, godine u kojoj upravo od Amerikanaca očekujemo da Bosnu i Hercegovinu uvedu u okrilje euroatlantske sigurnosti.

Od istinskih prijatelja Amerikanaca očekujemo da podupru i procese ustavne reforme koja će donijeti političko – funkcionalnu stabilnost i prosperitet drage nam BiH.

Da upravo njih, Amerikanaca, zaštitnika kakvog takvog svjetskog poretka i mira nije bilo, po sporim i neuviđavnim Evropljanima, po Rusima i Kinezima, po zabavljenim sobom Turcima i muslimanima, možda bi u našoj BiH još uvijek bjesnio rat i prevladavalo beznađe…

Zbog toga, uz sve čestitke Bidenu i novoj Američkoj administraciji, nova 2021 bi ipak mogla donijeti kakav – takav prosperitet i stabilnost i na trusnom balkanskom prostoru.

A kako će biti, pokazat će vrijeme pred nama?

Nastavlja se…

 

 

 

 

 

Dodajte komentar